Na suncu i sjeni

Kako je Valdas ovladao Splitom

Dobar je, evo, i nakon Uskrsa

Da ste onog 6. studenog prošle godine prišli bilo kojoj od tek 3.240 duša, koliko ih se na Poljudu okupilo tog tmurnog poslijepodneva, i kazali im da je tih konačnih Hajdukovih 2:0 protiv Hrvatskog dragovoljca početak ligaškog niza od 21 utakmice u u kojem će Splićani izgubiti tek jedan jedini susret, vjerojatno bi vas čak i prosječni doktor nerealnosti iz tog navijačkog tijela ošinuo pogledom potpunog čuđenja.

Bila je to, naravno, prva utakmica koju je Valdas Dambrauskas vodio kao Hajdukov trener, dok je nadaleko poznati hrvatski humor ponovno briljirao ‘originalnom’ složenicom “Dobardouskrsa”, u što je, najtužnije od svega, vjerovao i solidan dio Hajdukovih navijača.

Jučer je Dambrauskas potpisao svoju 14. pobjedu u tom spomenutom nizu; kad bi se ljestvica gledala od tog 6. studenog, njegov Hajduk ima — barem do večeras — pet bodova prednosti nad ostatkom lige i čak 14 postignutih golova više od Dinama, odnosno pet od Rijeke. U tom je smjeru išlo i novinarsko pitanje nakon utakmice, odnosno više nekakva podosta i krnja konstatacija kako bi Hajduk “uvjerljivo bio prvi” da je Litavac tu bio od početka sezone.

“Nitko to ne može znati, to je u Božjim rukama”, skratio je u ezoteričnom stilu trener prije nego što će još obligatorno pohvaliti igrače i navijače. “Ne znam s čime usporediti ovaj klub. Znate u kojim sam klubovima radio. Neki imaju dobre igrače, predsjednike, ali ove navijače ne mogu usporediti ni sa čim”.

Rijetko je koji trener u suvremenoj eri tako dobro mapirao retoričko minsko polje po kojem Hajdukovi treneri stalno gaze

U ovih njegovih ukupno 23 utakmice — koje uključuju, jasno, i dvije kup-pobjede nad Lokomotivom i Goricom — imao je svojih uspona i padova, kao i perioda kada se činilo da ima ogromnih poteškoća pogoditi bilo svoje momčadi u situacijama kad okolnosti na terenu to apsolutno iziskuju. Sezona će za njega na kraju svakako biti uspješna — već je sad najuspješniji Hajdukov trener po broju osvojenih bodova nakon vođene 21 utakmice otkako se igra četverokružno — ali da se u dosta susreta još dosta tražio i rezultat dobivao na mišiće, jest. O tome će svakako biti još razgovora i analiziranja kada se podvuče crta na sezonu, ali ono što s druge strane upada u oči kao nešto što Valdas odrađuje praktički savršeno je upravo način na koji je analizirao tešku kulturu okruženja u koje je došao.

Davno je Miljenko Smoje u svom Malom mistu pričao o tom okruženju koje ne trpi svoje servantese, osobenjake koji se iz dalekih zemalja “vraćaju s librom”. Jedan je libar promijenio i hajdučku nogometnu povijest.

Knjiga Wie treniere ich Fußball, bečkog autora kojeg se u katalozima može eventualno samo imenovati kao izvjesnog dr. Schwartza, osvanula je na splitskoj Kraljevoj njivi davne 1921. Dotad je momčad vodio barba Luka Kaliterna, čovjek koji je često pričao u kratkim, ali dubokim aforizmima, formi koja jest možda djelovala malo i snobovski, pogotovo za težački Split, ali koja je uvijek imala svoje pokriće. Međutim, pokriću unatoč, Splićani su kontinuirano sprdali barba Luku sve dok se te 1921. njegove metode nisu pojavile kroz vježbe prikazane u spomenutoj knjizi koju je iz Zagreba donio tadašnji Hajdukov tajnik Bogumir Doležal.

Tek kada su vidjeli da je samouki Luka u Hajduk uveo metode koje se uče i na bečkim travnjacima, počeli su ga naglo i uvažavati. Vječno je pitanje kakva bi Hajdukova budućnost bila da Doležal nije donio tu knjigu i da Kaliterna onda nije indirektno dobio povjerenje koje ga je onda učinilo besmrtnim.

Dambrauskas je svojedobno, još kao Goričin trener, javno izjavio kako je samo u mjesec dana izolacije, na početku pandemije, pročitao čak 19 knjiga, i to svih žanrova. Danas njegov javni profil na platformi Goodreads, specijaliziranoj za ljubitelje literature, broji preko 300 knjiga — i to, pretpostavljam, samo otkako ga je otvorio. Nedavno je spomenuo kako tijekom reprezentativnih pauza, kada je tempo ipak ponešto lakši, potroši i po 400-500 eura na literaturu.

“Svi mi trebamo pravu inspiraciju”, objašnjavao je detaljnije Dambrauskas to spajanje strasti za čitanjem i one za nogometom. “U knjigama mogu pronaći stvari koje zaista mogu utjecati na moj život. To je potraga za onim da uvijek želiš biti bolji. Kada radiš s ljudima, moraš biti u stanju dati im nešto novo. Inspiracija ponekad leži u nekom filmu, slučajnom razgovoru, pjesmi…”

Nisu, jasno, Splićani, Dalmatinci ili Hrvati — lijenoj i glupoj stereotipizaciji unatoč — fobični po pitanju strasti za čitanjem i učenjem. Problem uglavnom nastaje, a pričamo sada poglavito o Splitu, kad netko netaktično iskombinira načitanost sa građenjem generalnog stava oko te odlike.

Valdas nikada nije djelovao uštogljen po tom pitanju, i u Gorici je uvelike pomogao popularizirati moderni nogometni leksik, objašnjavajući često vrlo suvislo svoje ideje i zamisli koje su Goricu dovele do uloge hit-momčadi HNL-a. Međutim, u Gorici se obraćao ogromnim dijelom široj publici, onoj koju je privukao baš njegov rad i rezultat, a koja se onda iz neutralne perspektive s pravom vezala uz njega kao ujedno i zanimljivu osobu. Štoviše, rezultat je imao i onda kada je u litavskom Milijunašu otišao do kraja, s tim da to, kolokvijalno rečeno ‘kvizaško’ znanje svakako jest sjajna odlika, ali svejedno tek izdvojena stavka kad pričamo o posjedovanju socijalne inteligencije. Valdas je u Gorici pokazao vještine i u tom polju kad je s i dalje limitiranim kadrom izgradio tako uspješnu ekipu.

No, u Split je stigao kao samo još jedan vatrogasac, u poziciju u kojoj se mora konkretno obraćati publici s malo strpljenja i s tradicionalnom averzijom spram velikih riječi iza kojih obično ni ne stane puno konkretne supstance. Čak mu ni taj uteg što je stranac u ovom kontekstu, začudo, nije bio najveći, ponajprije zato jer je Mindaugas Nikoličius, koji s njim surađuje od najranijih dana, već stekao povjerenje tamošnje javnosti. Ali kola su tu već bila krenula nizbrdo, pa je zbrajanje svih ovih tradicionalnih razloga za nepovjerenje među hajdučkim pukom čak palo u drugi plan.

Sve je onda krenulo s tim 6. studenim, i s tih 3.240 duša na Poljudu.

No, iako tvrdi da praktički nije stigao po gradu ni prošetati, Dambrauskas je jako dobro zapravo locirao taj specifični balans koji je potreban da se čovjek sa strane pokuša suvislo postaviti spram nerealne i, opet to treba naglasiti, vrlo često toksične publike na Poljudu.

Okvir tog pristupa dao se naslutiti već u prvom intervjuu koji je dao po dolasku u Hajduk, kada je više nego očito balansirao između podosta bazičnih, populističkih fraza o strasti, trofejima i navijačima i zapravo jako slojevitih razmišljanja o razvoju sebe kroz razvoj momčadi, od igrača pa do stila igre. On će kasnije, ovog proljeća, u drugom intervjuu na pitanje o promjenama formacije odgovarati spinom o tome kako tu “pričamo o ljubavi”, kao i “o navijačima koji žele vidjeti strast u igri, osjetiti energiju na terenu i vidjeti Hajduka koji je hrabar, riskantan, atraktivan i napadački orijentiran”; no, isto će tako ponuditi baš i odličnu misao vezanu uz ideju procesa, postupnog razvoja momčadi koju je naslijedio u tako teškom trenutku, kada kaže da “kad čovjek dođe kući, ne leti do 10. kata”, već ide liftom, kat po kat.

Taj aforizam podosta podsjeća na one kojima je obilovao barba Lukin svakodnevni govor, iako je, naravno, suludo pričati o paralelama između njih dvojice. Možda je pak, s druge strane, Valdas — koji je spominjao i da je puno čitao o Hajduku i povijesti kluba, ali i grada — nekako došao i do primjerka Kaliternine knjige Moja nogometna škola, koja je puno godina nakon one bečke, iako sjajna, najviše ostala kao Kaliternina prijeko potrebna kronika njegova cjelokupnog rada u Hajduku.

Rijetko je koji trener u suvremenoj eri — jasno, pogotovo od ovih koji su došli sa strane — tako dobro mapirao retoričko minsko polje po kojem Hajdukovi treneri stalno gaze. Prijeđete li previše u patetiku i ezoteriju, publika koja vas u startu navodi na njih će vas istog trena odbaciti kao “falšetu” i “štekaroša”. Isto tako, udavite li ljude suhoparnom i distanciranim pristupom štrebera koji podrazumijeva da javnost mora znati o igri koliko i profesionalni trener, to će vam još više skratiti vijek. Naći fini balans između tih dviju struja otvara puno vrata; kako za stjecanje poštovanja, tako i za otvaranje vidika ljudima ka tim novim i dotad im možda i odbojnim spoznajama.

Na neki je način to i radosna sudbina nas autora, kada pokušavamo ponuditi neki dublji značaj stvarima koje primjećujemo, iako svi gledamo istu igru i iste aktere. Uvijek je stvar balansa između prenošenja misli na isti način kako biste to pokušali objasniti prijatelju uz pivo ili putem telefonskog poziva. Ne želite ljude udaljiti od sebe i postavljati se iznad njih, već želite naučeno primijeniti na što jednostavniji način, kako biste uspješno tu perspektivu prenijeli dalje u potpunosti. Nekaa ćete završiti s blijedim pogledima, baš kao što ni ‘ćati’ Valdasu stvari ne idu uvijek u potpunosti od ruke. Ali svaka utakmica, kao i svaki tekst, nova je prigoda za istraživanje i adaptiranje. Kako je i on sam naglasio, strah od prestanka učenja i razvijanja jedna je od najvećih zamki u koje možete upasti.

No, ako se othrvate i uspijete u toj prilagodbi, ma ako pritom — kada ste još u Splitu — ubacite i element benigne ulične zajebancije, kao što je to Dambrauskas ovih dana napravio s jednim novinarom na Poljudu, onda ste na najboljem putu ka potpunom prihvaćanju.

Zaboga, ni neki domaći, splitski treneri to u recentnoj prošlosti nisu znali balansirati, baš zato jer se ta potraga nekad zna pretvoriti u ekvivalent posljednjem pitanju na Milijunašu. Možete znati kontekst, možete naslutiti kako se prilagoditi takvom izazovu a da opet ostanete svoj, ali će vas kao očito pametnu osobu definirati tek ono kako postupate nakon što točno odgovorite na njega.

To sam Dambrauskas najbolje zna.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.