Planirate li posjet Farskim Otocima, službeno danskoj autonomnoj pokrajini na sjevernom dijelu Atlantika, pripremite se na moguće komplikacije već pri samom dolasku. To je malo otočje pozicionirano na križištu struja; topla Golfska navire s jugoistoka, dok sa sjevera dolazi arktički ledeni val. Ta činjenica sa sobom nosi i izrazito nepovoljne vremenske prilike. Osim što je dobar dio godine otočje opasano niskim, kišnim oblacima, problem stvaraju i česti orkanski udari vjetra, koje lokalci nazivaju jólaódnin. Zbog njih su česti i poremećaji u zračnom prometu, sa samo dvije kompanije koje održavaju letove do gore.
Poteškoćama nije tu kraj, pogotovo ako bi vas put naveo dalje, na Borðoy, inače i najsjeverniji otok arhipelaga. Najveći tamošnji grad Klaksvík, broji tek nešto više od 5.000 stanovnika; u pitanju je zapravo skup farmerskih naselja koja datiraju još iz vikinškog doba, a koja su se tijekom 20. stoljeća objedinila u jedan gradić. Fascinantno je to da sve do 2006., kada je izgrađen podmorski tunel Norðoyatunnilin, Klaksvík nije imao cestovnu poveznicu s glavnim gradom Tórshavnom, odnosno s centralnim farskim otokom. Bio je tek izolirano mjesto u nepristupačnoj okolini i malo tko izvan samih Farskih Otoka je za njega uopće čuo.
No, za Klaksvík danas znaju ljudi diljem Europe. Zahvaljujući nogometu.
Punim imenom Klaksvíkar Ítróttarfelag, što u prijevodu znači “Klaksvíkovo sportsko društvo”, ovih dana ispisuje povijest. Priču ste sigurno već čuli; kao aktualni prvak Farskih Otoka, KÍ — kako glasi službena skraćenica koju često koristi — ima pravo na sudjelovanje u pretkolu Lige prvaka. No, teško da su se i ondje nadali onome što je ovog ljeta uslijedilo.
“KÍ je definicija narodnog kluba, i to kluba naroda koji je lud za nogometom”
Prvo su, dakle, u prvom pretkolu izbacili Ferencváros, klub koji je samo ove sezone na pojačanja potrošio 6,7 milijuna eura, dok čitav Klaksvík Transfermarkt procjenjuje na 2,77 milijuna. I ne da su ga izbacili, nego i demolirali s 0:3 u gostima. Idući na redu bio je švedski prvak BK Häcken, s njim su se momci morali malčice i pomučiti; činilo se da bajka dolazi kraju u trenutku kad je Häckenov Ibrahim Sadiq u produžetku zabio za 3:2, ali Klaksvík nije posustajao i samo četiri minute kasnije utakmicu je autogolom domaćeg vratara odveo u raspucavanje s bijele točke. I u tom su raspucavanju Farani slavili, dok je Árni Frederiksberg još jednom ispao apsolutni heroj s dva postignuta gola u regularnom dijelu, kao i golom u raspucavanju.
Nakon toga je u prvoj utakmici s domaćih 2-1 pao i norveški Molde, s dodatna dva Frederiksbergova gola. On je sada zabio šest od Klaksvíkovih ukupno osam europskih golova ove sezone, dok se čeka sutrašnji uzvrat. Klaksvík još uvijek nije izgubio utakmicu u Europi, a odigrao ih je već pet.
Mediji su punili naslove pričom kako je Frederiksbergov dnevni posao onaj “dostavljača pizze”, što je zapravo netočna informacija. Iako ima i 11 nastupa za reprezentaciju Farskih Otoka, 31-godišnji Frederiksberg zaista ima ‘pravi’ posao, ali kao šef prodaje u lokalnoj kompaniji koja se bavi uvozom. Priča o pizzi vjerojatno je stigla zbog činjenice da ta njegova tvrtka inače ima ekskluzivno pravo na uvoz smrznutih pizza na Borðoy.
I to je, naravno, dio tog Klaksvíkova šarma. Nogomet na Farskim Otocima je poluprofesionalan, a što se samog kluba tiče, potpuni profesionalci su velikom većinom stranci — njih ukupno devetorica, među kojima je i nekadašnji akademac Crvene Zvezde Deni Pavlović te nekadašnji norveški reprezentativac (zadnji je nastup imao prije sedam godina) Vegard Forren. Okosnicu ekipe čine domaći dečki: Odmar Færo i Børge Petersen, primjerice, popravljaju ribarske brodove, a Jóannes Kals Danielsen i René Shaki Joensen su električari.
Njihov povratak kući s trijumfalnih putovanja ujedinio je tu malu, izoliranu zajednicu kao rijetko tko što dosad. Na dočeku ekipi nakon slavlja u Göteborgu okupilo se, prema procjeni, čak 70 posto stanovništva. Izašlo je gotovo sve što fizički može izaći na uličice, sve kako bi se uz baklje i vatromet obilježio podvig lokalnih junaka.
Stadion Við Djúpumýrar prima 2.500 ljudi, ali uz samo 524 sjedeća mjesta, zbog čega je Klaksvík od trećeg pretkola prisiljen igrati svoje utakmice u Tórshavnu, udaljenom nešto više od sat vremena vožnje. Ni to, međutim, nije odvratilo narod od dolaska; pobjedu nad norveškim prvacima gledalo je uživo više od 4.600 ljudi.
“KÍ je definicija narodnog kluba, i to kluba naroda koji je lud za nogometom”, opisao je poveznicu lokalni novinar Sigurjón Einarsson. “Primjerice, kad pobijedi, posao u lokalnoj tvornici za preradu ribe gori od efikasnosti. Ako izgubi, radna etika propadne.”
Klaksvík ocrtava okruženje iz kojeg dolazi. Njegov stil igre kao da je ispao iz nekog od onih tmurnih oblaka koji otočje često čine nepristupačnim i izoliranim. Iako je u ekipi nekoliko stranca, pobjede iznose redom domaći momci. Protiv Moldea su startala osmorica lokalaca, a taj bi broj bio i veći da se na vrijeme stigao oporaviti najbolji strijelac ekipe, veteranski napadač Páll Klettskarð.
Dio njih već je ranije imao ponude da napuste Farske Otoke kao profesionalni nogometaši, ali su te ponude odbili jer im se teško odvojiti od zajednice. Tim više znaju da u europskim susretima imaju šansu jedino ako budu kao otočje s kojeg dolaze i kojem se moraju vratiti što prije, čvrsti i spremni da vas otpušu iz smjera odakle ste došli, baš kao nogometni jólaódnin.
Klaksvíka priča jest prototip onakve kakvu u eri nogometne hiperkomercijalizacije obožavamo popratiti, ali ona ima i svoje reprekusije.
Klaksvík je s 20 titula prvaka nominalno druga najuspješnija momčad u povijesti tamošnje lige, iza HB-a iz Tórshavna. Iako je u posljednje četiri godine triput osvajao titulu t, Klaksvík je na taj naslov 2019. čekao punih 20 godina. Ovaj pohod do praga playoffa kvalifikacija za Ligu prvaka znači da je klub dosad samo od UEFA-ina nagradnog fonda zaradio preko milijun eura, što je značajno više od kompletnog klupskog godišnjeg budžeta. Kako god se ova priča završila, dosadašnji uspjeh znači i da je klub već sad zagarantirao nastup barem u skupinama Konferencijske lige, kao prva momčad u povijesti Farskih Otoka kojoj je to pošlo za rukom.
To ujedno znači i minimalno dodatnih gotovo tri milijuna eura UEFA-inih prihoda samo od plasmana. Radi se o nezamislivom novcu za farski nogomet.
Bojazan je sada na samim Farskim Otocima da će takav prihod stratificirati čak i tako opskurnu ligu do te mjere da će Klaksvík praktički pretplatiti na titule prvaka. S pet godišnjih budžeta samo ove sezone klub dobiva prigodu profesionalizirati se u potpunosti, a s predispozicijama redovitog igranja u europskim natjecanjima otvara mu se mogućnost privlačenja boljih igrača. U prijevodu, njihove električare, prodavače i majstore — ali i uspješne nogometaše — zamijeniti će ‘plaćenici’, čime se podosta zatvara prostor za lokalne klince i njihovu prigodu da izjednače uspjehe njihovih susjeda-heroja.
Priča je to koja je s reformom UEFA-inih natjecanja i kudikamo većim prihodima garantirana za prvake ovih ‘manjih’ država, čiji klubovi imaju male, limitirane budžete postaje i primjer razaranja domaće konkurentnosti.
Klaksvík je svakako jedna od najljepših nogometnih priča ove sezone, pogotovo jer će svakako još potrajati. Ekipa iz mjestašca koje do prije 17 godina nije imalo cestovnu vezu ni s ostatkom Farskih Otoka, a kamoli s Europom, sada puni naslovnice europskih medija. No, kao u onim pričama o urođeničkim, izoliranim plemenima koje se sistemski drži izdvojenima zbog kulturoloških, ali i zdravstvenih razloga kroz manjak imuniteta na opće bolesti, Klaksvíkov podvig sada tu nogometnu zajednicu može olako i rastočiti.
Takva je naprosto realnost suvremenog nogometa.
