U svom prvom mandatu u Benfici Jorge Jesus je u šest godina osvojio tri naslova prvaka, jedan kup i pet liga kupova; usto je imao dva uzastopna finala Europske lige i oba je izgubio. Od ljetos je ponovno na klupi lisabonskog giganta i trenutačno su njegovi momci na četvrtom mjestu prvenstvene ljestvice sa samo jednom pobjedom u posljednjih šest ligaških susreta i čak 16 bodova zaostatka za prvoplasiranim gradskim rivalom Sportingom. U ovom trenutku im čak mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka bježi dva boda; u Europi su još živi, ali teško da će protiv Arsenala nadoknaditi remi iz prve utakmice.
No, i mimo tih trenutnih problema Benfica je već duže vremena u limbu iz kojeg se teško izvlači.
Nakon što je postao car Rija uzevši Copu Libertadores i brazilski naslov s Flamengom, Jesus je vraćen u klub na insistiranje novog-starog klupskog predsjednika Luísa Filipea Vieire, koji je s njim odigrao na pomalo i populističku kartu. Bez obzira na to što je Jesus nakon Benfice vodio i rivalski Sporting, velika većina navijača ga se i dalje rado sjećala. Samo mjesec dana prije nego što je potvrdio Jesusov povratak, 71-godišnji Vieira — koji je svoje bogatstvo izgradio preko industrije automobilskih guma, a zatim i u građevini — potvrdio je kako se planira kandidirati i na šestim uzastopnim izborima za klupskog predsjednika.
Benficini sóciosi, odnosno članovi s pravom glasa na izborima kojih je nevjerojatnih 230.000, prvi su put Vieiri ukazali povjerenje davne 2003. Klub je tada bio u ogromnoj krizi, a novi je predsjednik je u klub stigao sa snažnim stavom da može Benficu vratiti na trofejni put, i to ne samo u Portugalu, već i u Europi.
“Ako niti jedan mladi talent ne ode, onda sam čvrsto uvjeren da ćemo osvojiti europski naslov. Znam da ćemo to uspjeti u iduće četiri godine, da ću ja uspjeti”
Te iste 2003. je José Mourinho — koji je, pak, naprasno napustio Benficu dvije godine ranije — s Portom osvojio Kup UEFA, a posebna sol na ranu Benficinim navijačima bilo je i njegovo osvajanje Lige prvaka 2004. Vieira je sanjao o nečemu sličnom i počeo je iz temelja mijenjati klub.
Broj članova je rapidno rastao do razine svjetskog rekorda 2006., zahvaljujući agresivnoj promociji članskog modela koju je promovirala Vieirina uprava. Klub je marketinški rastao, osnovana je i Benfica TV, a uveden je i niz pogodnosti za članove koje su uključivale i posebne povlastice pri kupnji ulaznica za europske utakmice. U njegovu je mandatu klub preselio i na luksuzni novi stadion, Estádio da Luz, i sve što je preostalo bilo je ‘samo’ organizirati momčad na terenu. Tu već priča kreće u nekom drugom smjeru.
U rujnu 2006. otvoren je i Caixa Futebol Campus, elitni Benficin razvojni kamp vrijedan više od 15 milijuna eura. To je bio krunski projekt u strategiji povratka korijenima, ideji uspjeha kroz koncept elitnog razvojnog kluba i lova na trofeje sa svojim mladićima. Lista imena koja su prošla kroz Caixu ogromna je i planetarno poznata; od njihovih je transfera do dana današnjeg Benfica zgrnula preko milijardu eura prihoda. I kada je 2005. konačno prekinuta suša od dugih 11 godina bez osvojene titule, činilo se da su velike stvari pred lisabonskim gigantom, koji se napokon pretvarao u primjer uspješnog europskog razvojnog kluba.
Međutim, upravo ga je takav poslovni plan uvelike i zakočio.
Jedan od najprominentnijih mladih talenata iz Caixe je, naravno, Bernardo Silva, domaći dečko koji je 2015. nakon samo jednog službenog nastupa za prvu momčad prešao u Monaco za 16 milijuna eura. Iako se nije naigrao u Benficinu dresu, u sebi ima usađenu ljubav i odgovornost prema klubu, prvenstveno kao sócios. U listopadu je, uoči izbora koji su se zbog pandemije uvelike oslanjale na elektronske glasove, objavio kontroverzni tvit u kojem je tvrdio kako Benfica treba novog predsjednika zbog “manjka ambicija”, na što je klub reagirao tako što ga je ekspresno počeo ignorirati na svojim društvenim mrežama i TV postaji, dok je Jesus otišao korak dalje i poručio mu da je “najgora mana biti nezahvalan”.
“Godinama nisam želio pričati o Bernardu Silvi jer je i mene zavaljao”, rekao je Jesus. “Sada je to napravio i predsjedniku koji mu je pomogao da se razvije i koji nastavlja omogućavati sjajne uvjete za mlade igrače da odu u bolje klubove, i to je veoma nezahvalno”.
Problem je u tome što Silvin sentiment dijele i mnogi Benficini sóciosi, svjesni onoga o čemu bivši igrač govori. Vieira je na kraju uspio doći do novog, šestog mandata u izbornom procesu koji je bio prožet kontroverzama; od njegova fizičkog sukoba s članom koji je također kritizirao klupsko vodstvo zbog manjka ambicija, pa do ozbiljnih sumnji u petljanje s glasovima. Ovi izbori su zbog velikog utjecaja elektronskog glasovanja bili i rekordni, s gotovo 40.000 glasova od kojih je 22.787 pripalo Vieiri, dok je njegov protukandidat João Noronha Lopes sakupio 14.337.
Silva vrlo dobro zna o čemu Jesus priča, i upravo u tome i jest poanta. On je samo jedan u nizu talenata koji su razvijeni u klupskom pogonu, ali je isto tako i jedan od mnogih koji je jedva stigao nastupiti za prvu momčad prije nego što je prodan. Tri godine nakon otvaranja tog razvojnog kampa Vieira je dogovorio i osnivanje tvrke Benfica Stars Fund, čija je namjena bila bavljenje prodajom ekonomskih udjela na prava tih talenata. U osnovi je prodavali ta prava agentima u zamjenu za keš, što je česta praksa u Portugalu kao idealnoj kombinaciji bazena mladih talenata i blagonaklonih uvoznih kvota za južnoameričke talente, pogotovo one iz Brazila, koji ne moraju ishoditi radne dozvole za prelazak u portugalske klubove.
Tako je Benfica između ostalog prodala prava i na Davida Luiza, Ángela Di Maríu, Fábia Coentrãa, Andréa Gomesa, Ezequiela Garaya i mnoge druge, prije nego je FIFA 2015. ukidanjem modela third party ownership prisilila i Benficu da ugasi taj fond.
Međutim, suradnja s agentima na ekspresnom transferiranju talenata za visoke postotke ostala je lajtmotiv kasne Vieirine ere. Ta se suradnja posebice odnosi na svjetski poznatog portugalskog ‘superagenta’ Jorgea Mendesa i njegov GestiFute, s kojim je, između ostalih, Benfica poslovala i oko transfera Bernarda Silve. Mendes je radio i na transferima Rúbena Diasa, Edersona, Joãa Cancela, Joãa Félixa i drugih, a u većini slučajeva Benfica je imala malo prilike uživati u njihovi igrama prije nego što su transferirani.
Cilj više nije taj da se ogromni profit iskoristi na zadržavanje klinaca na okupu što je duže moguće, već upravo obrnuto — da ih se što prije unovči, uglavnom s izdašnim postocima koji idu na račune agenata. Posljednji takav primjer je Tiago Dantas, talentirani veznjak i dio hvaljene generacije koja je eliminirala mlade dinamovce na putu do lanjskog finala UEFA Youth League, u kojem je Benfica izgubila od Real Madrida. Tiago je stigao odigrati tek četiri minute za prvu Benficinu momčad prije nego što je u listopadu preselio u Bayern, inicijalno na posudbu.
U sjeni tih kontroverzi koje uključuju i premetačinu klupskih prostorija, ali i optužnice podignute protiv Vieire uslijed ogromnog antikorupcijskog skandala zvanog Operacija Lex, Benficini rezultati stagniraju. Doduše, posljednja titula prvaka osvojena je preklani, pa u tom pogledu ne kaskaju toliko, ali budućnost je ono što tišti navijače i sve brojnije kritičare među sóciosima. Nakon četvrtfinala Lige prvaka 2016. Benfica je samo jednom prošla grupnu fazu natjecanja, a 2018. je čak oborila negativni rekord za neku portugalsku ekipu u tom natjecanju, kada u grupi s Manchester Unitedom, Baselom i moskovskim CSKA-om nije osvojila niti bod, uz samo jedan postignut gol i čak 14 primljenih.
Ipak, nakon što je svim sredstvima izvukao novi mandat, Vieira je najavio novu nebulozu, kao da želi opovrgnuti manjak ambicija koji mu spočitavaju.
“Garantiram iduće”, ispalio je u maniri velikog gazde. “Ako se Benficini navijači strpe četiri ili pet godina i ako niti jedan mladi talent ne ode, onda sam čvrsto uvjeren da ćemo osvojiti europski naslov. Štoviše, znam da ćemo to uspjeti u iduće četiri godine, da ću ja uspjeti.”
