Bayleigh Passant je ovog ljeta dobio obavijest kako mu Tranmere Rovers, trenutno 14. u League Two, ne misle produžiti ugovor. Iako mu je tek 20, ponuda i nije bilo baš pregršt, pa kada je na stol stigla ponuda izvjesnog Marine AFC-a, odmah ju je prihvatio. Kao klinac iz Liverpoola, cijenio je priliku da ostane u formi blizu kuće, pa makar to bilo u natjecanju zvanom Northern Premier League Division One North West, što je efektivno osmi razred engleskog nogometa. Ionako se pomirio s tim da će njegovo ime teško ikada završiti na naslovnicama, pa se lovio za male stvari, u nastojanju da njegov dječački san ostane živ.
Pa je oživio na najneobičnijem mjestu.
Sada će vam vrlo vjerojatno reći kako mu ni nastup u Liverpoolovu dresu na Anfieldu više nije idealan rođendanski poklon. Naime, na svoj 20. rođendan, 29. studenog, Passant je sudjelovao u jednom od najvećih malih podviga u povijesti engleskog nogometa.
Kada je u 120 minuta nogometa na The Marine Travel Areni sačuvao svoju mrežu praznom protiv uvijek neugodnih momaka iz ekipe Havant & Waterlooville, inače šestoligaša, potvrdio je zajedno s kolegama mjesto u maloj triviji FA Cupa i njegove 149 godina duge povijesti. Postali su tek drugi klub u povijesti iz tog nogometnog razreda koji je dospio do trećeg kola, a razlika dvaju suprotstavljenih klubova nikad nije bila veća. I danas Marine AFC-u kao ogromna nagrada u goste stižu José Mourinho i njegov Tottenham. Njima je, primjerice, sedam utakmica u FA Cupu, koliko su momci iz Marinea već trebali proći da bi došli do ove faze, dovoljno da ga i osvoje.
Prodano ih je 15.000 virtualnih ‘ulaznica’. U normalnim okolnostima klub bi samo od prihoda s današnje utakmice inkasirao svoj godišnji budžet
A Passant? On nije puno čekao da proslavi tu povijesnu pobjedu nad Sokolovima s Westleigh Parka, ne znajući pritom da će mu baš taj potez priskrbiti prve naslovnice u životu. Čovjek je, kako i spada, otrčao direkt s gola, sve onako u dresu, kopačkama i rukavicama do lokalnog marketa, kako bi s razgaljenim navijačima okupljenima pred stadionom obilježio dvostruko slavlje. Gajbe je pomagao nositi i Nial Cummins, kapetan i strijelac pobjedonosnog, povijesnog pogotka, inače profesor tjelesnog u lokalnoj školi , ali ujedno i veliki Arsenalov navijač, zbog čega će protiv Tottenhama imati dodatnu motivaciju.
“Niželigaš iz moje ulice, Marine AFC, nekako je dospio do trećeg kola FA Cupa i njegov se vratar upravo vratio iz lokalnog marketa s pićem za proslavu”, glasio je tvit koji je objavio navijač Stuart Wilks-Heeg, a koji je postao viralan. “Ovo mi je definitivno jedan od najdražih trenutaka u 2020., kao da mi je opet sedam godina. Klasični FA cup.”
I tako je preko noći Marine AFC postao jedan od trenutno najpopularnijih klubova u Engleskoj.
Navijači različitih klubova diljem Engleske ujedinili su se kako bi sakupili dodatna sponzorska sredstva za Marine, uključujući i gotovo 1.500 funti za potrebne građevinske radove na malenom stadiončiću koji prima malo više od 3.000 gledatelja i iza čijih su golova vrtovi obližnjih kućica. Passant je, da to epidemiološke okolnosti dopuštaju, mogao pozvati navijače u klupski lounge, kojeg inače možete iznajmiti za proslave, što će vas — zajedno s DJ-em — koštati samo 160 funti.
Legendarni Kenny Dalglish je dugogodišnji simpatizer, a Roly Howard — koji je u Marineu pune 33 godine, od 1972. do 2005., obnašao dužnost glavnog trenera te i dalje sa 1.975 vođene utakmice, drži poslijeratni britanski rekord — je Dalglishu ujedno bio i čistač prozora. Jamie Carragher je uoči utakmice poslao trenirke i dodatnu opremu, a Everton i Liverpool ustupili svoje trening-kampove kako bi se momci što bolje pripremili za veliki okršaj. Sponzorstvo im je pružio i globalno popularni sportski medij The Athletic, koji je za ovu prigodu zakupio mjesto na dresu.
Ovakav jedinstven ždrijeb podsjetio je Engleze na ono što su imali i uvelike izgubili. U najkomercijalnijem i najglamuroznijem ligaškom okruženju na svijetu, FA Cup kao najstarije aktivno nogometno natjecanje ubrzano gubi svoju težinu i svoj značaj. U redu, njegovo osvajanje još ima jaku tradicijsku notu, ali u kontekstu u kojem je nogomet dosegnuo vrhunac stratifikacije i u kojem se elita sve više trudi zatvoriti u svoje uske, bogate okvire, ovakve su priče postale podsjetnik na ono što nogomet u svojoj esenciji i predstavlja.
José Mourinho je možda i najbolji odabir za trenera velikana na Marine Travel Areni. On je čitavu svoju plodonosnu trenersku karijeru izgradio na onoj poznatoj mantri o “opsadnom mentalitetu”, u kojem su svi uvijek usmjereni isključivo protiv njega i njegovih igrača. Velika je šansa, međutim, da se nikada nije susreo s ovoliko radikalnom situacijom u tom pogledu, u kojoj će ga doslovno valjda isključivo Tottenhamovi navijači danas podržavati, a i to je možda upitno.
Njega je samog čitava situacija podsjetila i na vlastite početke, pa je iz tog razloga obećao, unatoč brojim izostancima, povesti respektabilan sastav u Crosby, pitoreskni gradić u kojem inače sada živi i Carlo Ancelotti. Mou je sudjelovao i u tomboli koju su u Marineu organizirali, a u kojoj je prva nagrada jednokratna ‘smjena’ aktualnog Marineova trenera poznatog imena — Neil Young je inače željeznički činovnik u Merseyrailu. Mourinho se unaprijed opravdao kako neće moći povesti Marine u toj jednoj pripremnoj utakmici u slučaju osvajanja tombole, ali je naglasio kako ga je “značaj prigode” natjerao da sudjeluje u njoj.
No, između sve te euforije, jedinstva, romantike i tombola, značaj ove prigode ima i svoju najjasniju poruku, koja je sve, osim vedra i pozitivna.
Ne radi se tu samo o toj potrošenoj čaroliji kup natjecanja, u kojem su ovakve priče postale lijep PR s upitnim konačnim ciljem. Ogled Marinea i Tottenhama susret je dviju momčadi koje dijeli kakvih 160 mjesta ligaške piramide, ali i svjetlosne godine po pitanju financijskog statusa. Tottenham je dva tjedna prije proglašenja proljetnog lockdowna prijavio godišnje prihode od 460 milijuna funti, s operativnim profitom od čak 63 milijuna funti. Prekidom natjecanja pohitali su Spursi staviti 550 zaposlenika na 20-postotno smanjenje plaće, samo da bi na ljeto potrošili desetke milijuna funti na nova imena, uključujući i Garetha Balea. Za klub je cijela situacija s pandemijom samo nezgodna prepreka zgrtanju još većih prihoda, ali očigledno je da ih dugoročno nije destabilizirala.
S druge strane, Marine AFC i njihov veliki podvig postaje i kudikamo veći ako shvatimo da ljudi od listopada nisu pošteno šutnuli loptu. Novi lockdown podrazumijeva da klubovi ispod profesionalne razine, što je League One, moraju ishoditi posebne potvrde kako bi uopće dobili dopuštenje za treniranje uoči ove utakmice njihovih života, a sa sedam utakmica odigranih u FA Cupu ove sezone nadmašili su brojku od samo pet ligaških utakmica koliko su imali ove sezone.
Nadalje, u Marineu su se do zadnjeg trenutka nadali kako će situacija dopustiti makar kontingent od 500 sretnika koji će imati prigodu pratiti ovaj povijesni meč s tribina, ali od toga nema ništa.
Umjesto toga, Tottenhamov ambasador Gary Mabbut, koji je inače sa Spursima 1991. osvojio FA Cup, organizirao je još jednu akciju kojom se pomaže današnjim suparnicima. Otvorena je prodaja virtualnih ulaznica za utakmicu, prodano ih je 15.000. Ipak, to je mala simbolična gesta za klub koji bi, u normalnim okolnostima, samo od prihoda s današnje utakmice inkasirao svoj godišnji budžet i koji zahvaljuje višim silama što je uopće imao prigodu igrati FA Cup, jer je s nagradnim fondom pokrio barem dio troškova. No, bez obzira na to, budućnost je uvelike nesigurna.
“Naravno da se nadamo kako ćemo imati još jedno kolo”, pričao je za The Athleticov podcast Marineov predsjednik Paul Leary. Ali kako sada stvari stoje, od sutra čitava momčad ide na novi, prisilni odmor, a teško je reći kada će se vratiti s njega i što će je dočekati po povratku. Leary je naglasio kako bi bilo “duševno razarajuće” za klub kad se sezona ne bi nastavila.
Po svemu sudeći, duše igrača i navijača ne bi jedine ostale razorene. Klub može ponuditi plaću do maksimralno 300 funti tjedno i velik dio igrača da za život zarađuje paralelnim poslovima, baš poput trenera Younga i kapetana Cumminsa, ili još jednog člana družine poznatog imena i prezimena, Jamesa Joycea, koji ne piše romane već radi na traci u tvornici automobila. Krilni napadač James Barrigan radi kao smetlar ili, kako on to voli nazivati, “sakupljač odbačenih stvari”.
Ne naprave li još jedno, najveće čudo, svi će oni od sutra ostati i bez nogometa, dok će Marine strepiti od toga hoće li postati još jedan u nizu mrtvih klubova kojima su, za razliku od mnogih prije njih, dobili barem svoj labuđi pjev.
U ovih 90 i kusur minuta će možda stati svih 127 godina klupske povijesti, ali ne na željeni način. Baš kao što ovih 150 godina FA Cupa više nije priča ni o tome kako je njegov značaj još uvijek prisutan baš zbog ovakvih klubova i ljudi koji ih čine. Novonastale okolnosti, koje su samo otežale situaciju za sve one daleko od najblještavijih reflektora Premier lige, dovode do situacije da će još mnogi klubovi iščeznuti prije nego što netko zaključi kako FA Cup naprosto više nije isplativ. Ali dok je natjecanje živo, i svi oni skupa s njim, preostaje im se samo nadati.
Baš kao što će Leary, po vlastitom priznanju, kao aktivni član još od 1978. i samoprozvani “najponosniji predsjednik” nekog nogometnog kluba, “pustiti suzu” kad sudac označi početak ove povijesne utakmice. U to će vrijeme 35-godišnji desni bek David Raven, koji je svoj seniorski debi u Liverpoolu dobio još tamo 2004., i to baš kada su Redsi u Liga kupu izbacili Tottenham, “gasiti grijanje u Tottenhamovoj svlačionici” kako bi se se gosti smrznuli. U tu će hladnu svlačionicu Passant i Cummings donijeti gajbe da se ohlade, a s njima će kasnije svi zajedno nazdraviti. Novom početku ili početku kraja.
