Prije svega osam godina, 2014., ostvario je obiteljski san nakon što su ga baka i djed uspjeli prebaciti iz rodnog Yaoundéa u Hamburg, kod oca koji se u tom lučkom gradu smjestio još 1990-ih. Jedna od prvih uspomena koje Moukoko ima na Njemačku nije ni čuvena zgrada hamburške Elbphilharmonie, a ni veliki park Planten un Blomen. Prve slike koje su se tom, tada devetogodišnjaku, urezale u sjećanje bili su prizori slavlja po ulicama nakon što je Mario Götze zavukao Argentincima gol u produžetku finala Svjetskog prvenstva u Brazilu tog ljeta.

I sada, osam godina poslije, Moukoko stoji do njega na popisu njemačkih reprezentativaca koji putuju na novi Mundijal. Na njemu će Moukoko, kojeg mnogi pasionirani igrači Football Managera već neko vrijeme znaju i štuju, vrlo vjerojatno biti i najmlađi sudionik; svoj 18. rođendan proslaviti će za tjedan dana, baš na dan otvaranja.

U njemu Njemačka dobiva ono što već dugo traži: suvremenog hibridnog napadača koji je strašno inteligentan, ali i fizički dominantan čak i kao 17-godišnjak

“Jednostavno ne mogu vjerovati”, pohitao je Moukoko reagirati putem Instagrama — a kako drugačije kad je u pitanju tinejdžer — prije nego što je nastavio u zrelom tonu. “U ovo vrijeme lani osjećao sam se kao da sam izvan priče, pošto sam se mučio s ozljedama zbog kojih nisam baš puno ni igrao. Ipak, pokušao sam ostati pozitivan i vjerovati u sebe; znao sam što mogu postići, i činjenica da sada idem na Svjetsko prvenstvo, što je cilj o kojem igrači sanjaju čitavu karijeru, čini me nevjerojatno ponosnim”.

I dok je istina da je Moukokov seniorski ritam isjeckan ozljedama, njegova priča i nije baš recentne prirode. Nevjerojatnim golgeterskim sposobnostima rušio je rekorde po omladinskim kategorijama, od matičnog mu St. Paulija pa do Borussije Dortmund, koja ga je kao 11-godišnjaka dovukla u svoju akademiju.

Kadetsku Bundesligu igrao je sa 13, dok je svega godinu dana kasnije zabio šest (!) golova na juniorskom debiju protiv Wuppertala — dakle, protiv pet godina starijih igrača. Postao je i najmlađi debitant i strijelac u juniorskoj Ligi prvaka, kao i najmlađi mladi reprezentativac u njemačkoj povijesti. Nakon nestvarnog 141 gola u 88 juniorskih utakmica, Moukoko je postao i najmlađi debitant u seniorskoj Bundesligi; štoviše, sa seniorima je bio još od početka 2020., a zbog njega su se adaptirali i propisi koji su prethodno branili igračima mlađim od 17 godina debitiranje u seniorskoj kategoriji. Za Dortmund je debitirao dan nakon svog 16. rođendana.

Za neke je igrače od malih nogu jasno da su spremni za korak naprijed; Moukoko je od starta napredovao u troskocima.

Sada je na popisu za Svjetsko prvenstvo, iako još nije debitirao za seniorsku reprezentaciju. Naravno, postao je i najmlađi debitant i strijelac u mladoj reprezentaciji, za koju je debitirao kao 16-godišnjak, ali nakon teže ozljede zbog koje je 2021. propustio završnicu sezone klub i Njemački nogometni savez dogovorili su da ga ciljano preskoče na neko vrijeme, kako bi ga sačuvali od novih ozljeda, ali i od medijske pozornosti koja je već ranije postala ogromna, pogotovo kada je kao 15-godišnjak potpisao sponzorski ugovor s Nikeom vrijedan 10 milijuna eura.

No, Njemačka ga više nije mogla štedjeti i čekati.

Nakon što je reprezentacija doživjela onaj senzacionalni raspad na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, gdje je završila kao posljednja u skupini sa Švedskom, Meksikom i Južnom Korejom, DFB je morao povući određene poteze. Jedan od njih bio je usmjeren ka reformi omladinskih pogona, koji su poprilično okoštali po pitanju produkcije napadača.

S jedne strane, reformisti su u tom pogledu bili treneri poput Pepa Guardiole, Jürgena Kloppa i Thomasa Tuchela, koji su svi u jednom trenutku u Bundesligi favorizirali brze, okretne napadače, one koji su istovremeno sposobni spustiti se između linija i sudjelovati u izgradnji napada, a onda i napasti dubinu iza leđa protivničke obrane. U prijevodu, izvukli su, dijelom barem, njemački nogomet iz ere Miroslava Klosea i Marija Gómeza, sinonima za fizički dominantne poachere ograničenog radijusa kretanja.

Tu su promjenu dinamike u tamošnjem savezu nakon fijaska u Rusiji odlučili institucionalizirati tako što su sproveli eksperimentalni projekt zvan Funiño, odnosno, lokalizirano Mini-Fußball. On je podrazumijevao implementaciju nečega što se najbolje može opisati doslovno kao dječji mali nogomet, s vježbama u kojima se djeca igraju na maksimalno skraćenom terenu, s ciljem što lakšeg ulaska u gol-šanse. Ljudi iz vrhuške saveza kritizirali su implementaciju tog modela na nacionalnoj razini, tvrdeći kako se previše favorizira individualnost nauštrb taktičkog razvoja, ali plodovi su tu.

Na njemačkom popisu za Svjetsko prvenstvo su mladići koji su prolazili kroz taj eksperimentalni proces, uspostavljen inicijalno još 2016. Ofenzivci poput 20-godišnjeg Karima Adeyemija, 19-godišnjeg Jamala Musiale i, naravno, Moukoka prototip su današnjih napadača koje bi takav razvojni pristup trebao u kontinuitetu proizvoditi. Doduše, os je sada možda malo previše oslonjena na jedan tip napadača, pa su Nijemci bili primorani improvizirati s 29-godišnjim Niclasom Füllkrugom kao nešto konzervativnijim, fizički dominantnim hibridom tradicionalnog ‘stupa’ u kaznenom prostoru, koji je opet mobilniji i prilagođeniji današnjem nogometu od starih lica poput Gómeza i Klosea.

Moukoko je zato i završio na popisu; on je zaigrano, ali i ubojito dijete, koje prije svega ima nevjerojatnu urođenu sposobnost pronalaska najbržeg puta do protivničkog gola. Nakon seniorskog debija za Borussiju Opta je objavila podatak kako prosjek od gola postignutog svakih 118 minuta u bundesligaškim povijesnim knjigama Moukokoa stavlja tik iza Gerda Müllera. U njemu Njemačka dobiva ono što već dugo traži: suvremenog hibridnog napadača koji je strašno inteligentan, ali i fizički dominantan čak i kao 17-godišnjak među seniorima.

I možda bi ishitreno bilo gurnuti ga odmah u vatru, ali ako je već tamo, zašto čekati?