Na suncu i sjeni

Muškarčine

Mason Greenwood, licemjerje i ironija

Gotovo točno godinu dana nakon podizanja optužnice Mason Greenwood je izašao iz sudnice kao slobodan čovjek, s kapuljačom navučenom preko glave i s pogledom uperenim u tlo. Kraljevsko je tužiteljstvo priopćilo kako, uslijed povlačenja niza ključnih svjedoka iz procesa, nema više “realnih mogućnosti za donošenje osuđujuće presude” protiv talentiranog 21-godišnjeg igrača Manchester Uniteda.

Priča o toj sagi mučna je i šokantna. Kad je izašla na površinu u siječnju prošle godine, društvene je je preko noći preplavila snimka na kojoj ženska osoba, vidno ozlijeđena, pokušava ‘urazumiti’ svog napadača. U jednom trenutku se na jednom od snimaka čuje kako se djevojka obraća Masonu riječima kako se “ne želi seksati”, na što muški glas odgovara s “nije me briga”. Ona zatim kaže kako “ne zna što više mora napraviti” nakon što ga je molila, a onda se čuje isti taj muški glas koji prijeti kako će ona “vidjeti što će se dogoditi odgurne li ga još jednom”.

Policija je Greenwooda privela i optužila za niz kaznenih djela, uključujući ono za seksualni napad, napad koji je rezultirao fizičkom ozljedom, ali i ono što Englezi nazivaju “engaging in coercive behaviour”, što podrazumijeva odnos u kojem partner manipulira drugom osobom kroz osobito agresivnu potrebu za kontroliranjem i nametanjem.

Činilo se da nogometašu ne gine presuda i zatvorska kazna, a to se najviše očitovalo kroz gotovo trenutačnu odluku kluba da ga suspendira. Isto tako, Nike je raskinuo sponzorski ugovor koji je imao potpisan s Greenwoodom, a franšiza videoigara FIFA uklonila ga je iz svih izdanja u kojima se pojavljivao. Nazirao se tragični kraj jedne eksplozivne karijere.

Ironično, poziciju žrtve ne shvaćaju ni mnogi od onih koji su dio navijačke mase, premda redovito doživljavaju kako njihovi ‘suborci’ prolaze kroz torturu sustava

Greenwood je za svoj dječački klub debitirao u ožujku 2019., da bi do prošlog siječnja za njega odigrao 83 utakmice i postigao 22 gola, a u rujnu 2020. je debitirao i za englesku seniorsku reprezentaciju. Koliko god se spominjala cancel culture i laki okidači, takve korporacije ne otkidaju zlatne koke poput Greenwooda samo reda radi. Pravne službe kontaktiraju sva uključena tijela kako bi saznali ozbiljnost situacije, a ona je u ovom slučaju bila ogromna. Samim tim je i sve uključene iznenadio ovaj preokret; izvještaji s Old Trafforda govore o ozbiljnim podjelama unutar kluba po pitanju dobrodošlice Masonu, pri čemu dio zaposlenih i dalje s njim ne želi surađivati.

S druge strane, oslobađajuća presuda oduševila je more komentatora po društvenim mrežama, poslovično nabrijanih na ideju da “kvočke”, eto, utapaju njihove mlade heroje koji se samo vole tako malo našaliti.

Baš kao i u slučaju procesa protiv Cristiana Ronalda, ali i u recentnijem slučaju Benjamina Mendyja koji je oslobođen šest od osam (!) optužbi za silovanje, dobar dio navijačke javnosti praktički likuje nad ovim ishodom. Otužno je gledati koliko je zagađena atmosfera oko ozbiljnih problema koji se tiču nasilničkog ponašanja mladih sportaša i koliko su upravo mladi ljudi navedeni na to da nečiju muku i bol gledaju u okviru manipulativnih stavova koje im raznorazni nesretnici, od amfetaminskih kanadskih filozofa pa do ljigavih hustlera poput Andrewa Tatea, praktički nameću kao obavezu. Inače će, tvrde, ponosni muški rod završiti ugušen i istrijebljen.

U kontekstu masovne sportske kulture taj je zloćudni fenomen najagresivnije zastupljen u njenu ‘najpraktičnijem’ dijelu, a to je u sklopu kulture borilačkih sportova. Mutirano tumačenje borilačke kulture i njeno pretakanje u čistu nasilničku, upogonjenu testosteronskim snovima o napucanim mišićima i bogomdanim alfa-ulogama širi se u koncentričnim krugovima, s mantranjem koje seže do granica na kojima zlostavljanje praktički ne može postojati, jer je to u takvoj izopačenoj logici tek prirodno rekalibriranje bioloških zakona. Nogometna industrija pritom nalaže da od nezrelih mladića stvaramo nepogrešive heroje, iako oni prvi — kao dobrim dijelom klinci iz problematične pozadine koje se preko noći pretvara u idole — potpadaju pod te katastrofalne utjecaje.

Realnost kaže da su i ti sportski idoli tek presjek društva. A društvo, činjenica je, pati od epidemije obiteljskog i partnerskog nasilja. U Engleskoj je, primjerice, zabilježen ogromni porast nasilja nad ženama, ali je još porazniji omjer prijava i presuda. Prema podacima britanskog tužiteljstva, svake godine oko 128.000 žena u Velikoj Britaniji postanu žrtve silovanja ili pokušaja silovanja. Međutim, tek 20 posto slučajeva uopće bude prijavljeno, dok svega mizernih 1,6 posto završi osuđujućom presudom. Važno je napomenuti kako britanski Home Office navodi da je samo tri posto prijava bilo odbačeno kao lažno.

Žrtva pritom često računa da je bolje ne stavljati nasilnika u ozbiljni problem jer ne vjeruje da će je sustav zaštiti. Kako je to nedavno u Hrvatskoj rekla općinska državna odvjetnica Tatjana Šimunić Adamović, pustivši na slobodu tipa koji je pokušao ubiti suprugu i njena prijatelja — i to samo tjedan dana nakon što je priveden zbog prijetnji — “kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici?”.

Ironično, poziciju žrtve ne shvaćaju ni mnogi od onih koji su dio navijačke mase, premda redovito viđaju i doživljavaju kako njihovi ‘suborci’ prolaze kroz torturu sustava i nad kojima nasilje vrše oni u poziciji moći, poput policije.

Slučaj premlaćivanja nevine osobe nakon splitskog derbija prošlog listopada jako je ilustrativan u tom pogledu, pogotovo jer je policija službenika koji je psihopatski mlatio vezanog čovjeka na podu ‘kaznila’ nekakvom uvjetnom kaznom od godinu dana. U tom je slučaju savršeno jasno da je nasilnik privilegiran, a u slučajevima kad žena isto tako završi prebijena mora postojati nekakva falinga u priči, nešto što bi je učinilo ‘krivom’ i zbog čega je ‘logično’ da je netko izubija od batina? Kao što u Splitu postoji snimka tog policijskog nasilja, tako je i Greenwoodova partnerica u javnost pustila snimke nasilja i svejedno to nije bilo dovoljno da ga se osudi.

Štoviše, Greenwood je u listopadu prošle godine ponovno priveden zbog kršenja odredbi propisanih puštanjem na slobodu, i to zbog kontaktiranja oštećene i pokušaja utjecaja na nju. To samo pokazuje koliko je manipulirao slučajem, i to bez da uopće napominjemo koliku materijalnu i logističku prednost ima kao bogato plaćeni celebrity.

Živimo u eri jeftine fascinacije, savršene oluje koja potencira institucionaliziranu mizoginiju u svrhu zaštite prihoda industriji koja živi od te fascinacije herojima i ‘herojima’. Ta je razina fascinacije toliko okoštala i autoritativna da bilo kakvo preispitivanje licemjerja drugu stranu diskreditira kao onu koja tek potpada pod raznorazne “liberalne agende”.

Kad bi to i bio slučaj, što to tek govori onda o tim muškarčinama koji brane nasilnike i silovatelje samo zato jer im je omiljeni razmaženi klinac-milijunaš zbog takvih stvari izbačen iz omiljene sportske simulacije? Možda to da im je sav taj ego, integritet i moral zapravo drhtaviji od joysticka kojim igraju?

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.