Gotovo je osam godina prošlo otkako je na poljudski travnjak istrčala momčad koja je na dresu nosila ime NK Varteks Varaždin.
Tog je 27. ožujka 2010. Hajduk slavio golovima Ante Vukušića i Senijada Ibričića. Nagomilanim problemima unatoč, rijetko je tko mogao pomisliti da je će to biti i posljednje gostovanje Varteksa u Splitu. Klub je još sezonu i pol nastupao pod imenom NK Varaždin, a onda se i konačno ugasio.
Priča o Varteksu u tih je osam godina napravila puni krug, objedinivši u sebi veliki dio problema hrvatskog nogometa. Na grobu varaždinskog kluba vrlo su brzo zaplesali isti oni ljudi koji su mu taj grob i iskopali, pa je uz podršku politike i nogometno-poduzetničkog miljea nastao projekt NK Varaždin, današnji drugoligaš. Kratko pamćenje svojstveno ovim prostorima nalaže kako nije zgorega napomenuti činjenicu da je taj klub, iako uporno predstavljan kao onaj koji će vratiti prvoligaški nogomet na Gradski stadion u Varaždinu, do svog cilja očigledno odlučio doći tako što će tek nastaviti ondje gdje je onomad i stao. Sprega sporta i lokalnih moćnika donijela je Varaždinu status ‘interesa hrvatskog nogometa’ čime su se opravdali sumnjivi pravni manevri i dekreti koji su ga pogurali prema drugoligaškom društvu.
S druge strane je klub koji nosi ime slavnog bivšeg prvoligaša uskrsnuo kao projekt navijača, koji su putem svoje participacije odlučili da ideju o nogometu u Varaždinu ne žele vezati uz onaj modus operandi koji ga je bacio u kaljužu. Krenuli su svojim putem sami, bez podrške bilo kakve logistike, uz sitnu financijsku pomoć Grada i lišeni bilo kakve formalne pomoći u vidu podrške lokalne politike. Navijačkom je Varteksu oduzeto i pravo korištenja Gradskog stadiona, iako im je isto pravo prethodno bilo dodijeljeno i klub je praktički izgnan iz grada, čime je poslana nova, snažna poruka.
Iako suparnici u današnjoj utakmici, Hajduk i Varteks su na istoj strani
Njom je interes hrvatskog nogometa u suštini još jednom izjednačen s konceptom jednakih i jednakijih. ‘Ambiciozni projekt’ dobio je prednost usprkos tome što je prethodna takva ambicija rezultirala namještanjima utakmica, neplaćenim dugovanjima, nevraćenim gradskim kreditima i optužnicama koje godinama uglavnom ne dobivaju svoje pravomoćne presude. Jedina koja je stupila na snagu je ujedno i ona koja je razorila varaždinski nogomet, polariziravši ga u dva tabora.
Rekao bi čovjek da se u osam godina od tog posljednjeg gostovanja Varteksa na Poljudu nešto moglo i promijeniti. Da će nas sudbine Varteksa, kao i one NK Karlovca, NK Zagreba, NK Šibenika, RNK Splita i drugih potaknuti da se konačno počne razvijati konkretna strategija s krajnjim ciljem da klubovi počnu aktivno stremiti održivim modelima poslovanja. Da se u državi u kojoj, kolokvijalno rečeno, “ljudi dižu kredite da bi pokazali ključeve” ne izdaju licence za natjecanje u elitnom nogometnom rangu samo da bismo se kroz par mjeseci sablažnjavali nad činjenicom kako igrači ne primaju plaću, a klub nema za tekuće poslovanje.
Da nije tako, sada ne bismo čekali izvjestan raspad Istre i grizli nokte nad dugoročno neizvjesnom sudbinom Cibalije.
No, ako su ti klubovi tradicijom i poviješću platili ceh za narodnu opčinjenost kultom gazde, onoga kojemu ti pojmovi najčešće ne znače ništa ako im istovremeno ne omogućuju moć i(li) profit, onda nas barem tješi da je njihova žrtva označila jačanje pokreta koji će u periodu od ovih osam godina postati itekako konkretan protuotrov kratkom pamćenju. Navijački aktivizam u Varaždinu, Zagrebu i Splitu u međuvremenu je pokazao da aktivna participacija kroz čisti emotivni zalog jamči da se politika i sumnjivi kapital više ne mogu igrati metode pokušaja i pogreške, sa zaboravnošću i apatijom kao posljednjom kartom iz rukava.
Navijačka demokracija pokazala je da polariziranost društva po pitanju hrvatskog nogometa samo predstavlja svojevrsni kemijski proces u kojem se razdvajaju nespojive društvene vrijednosti: korupcija, nepotizam i destrukcija s jedne, a transparentnost, inkluzivnost i odgovornost s druge strane. Ta ista građanska inicijativa, toliko demonizirana, ponudila nam je i suvislu alternativu životu u sjeni i zadovoljavanjem ishodima zakulisnih igara i dogovora. Jedino što traži zauzvrat je da se jasno opredijelimo: na čijoj ste strani?
Sve ostalo su zavaravanja.
Iz tog razloga jedna obična pripremna utakmica dvaju klubova osam godina nakon posljednjeg susreta Hajduka i Varteksa na Poljudu nosi vrlo specifičnu simboličku težinu. Ogled je to dvaju klubova koji predstavljaju alternativu dominantnoj struji, od koje su odbačeni: jednima je rečeno da “odu igrati u Italiju” ako im se ne sviđa stanje stvari, dok su drugi izgnani na periferiju, čime im je poručeno da kući ne pripadaju.
Iako suparnici u današnjoj utakmici, dva su kluba na istoj strani. A na kojoj ste vi?
