Na suncu i sjeni

Ne okreći se, Niksi

Nikola Vlašić uzeo je stvari u svoje ruke i želi napustiti CSKA. Bilo je i vrijeme

Četiri pune godine prošle su otkako je Nikola Vlašić trasirao svoj zasluženi put do zvijezda. Dvomeč Hajduka i Evertona u playoffu Europske lige krajem kolovoza 2017. bila je posljednja utakmica Splićana u Europi vrijedna pamćenja, a u toj se kolektivnoj memorabiliji navijača i novinara, a posebno Ronalda Koemana, najviše istakao upravo Niksi. Okej, i Gylfi Sigurðsson, ali to je neka druga priča.

Nosio je tada Niksi na svojim mladim leđima prekaljene Evertonove zvijezde, rješavajući u startu najveću prepreku za mlade talente koji sele na Otok: riječ je o fizičkoj adaptaciji koju je nemoguće zamijeniti izvanrednom tehnikom. Zadnjeg dana kolovoza i službeno je postao Evertonov igrač, a Koeman se hvalio kako je Niksi “jedan od najvećih mladih talenata u Europi”. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu, iako je bilo jasno svima da je riječ o najatraktivnijoj ali i najzahtjevnijoj ligi i da je to tek početak.

Činilo se da je donesena ona najbitnija od “tisuću pravilnih odluka”, kako je to davnih dana govorio njegov otac Joško. No, svaki put kada se činilo da Nikola može ostvariti sve što zamisli, život se potrudio staviti ga na kušnju i iznova mu dokazati da je žrtvovanje na putu do uspjeha neizbježan faktor. Vjerujem da se stari Joško ipak pita koliko još žrtava treba podnijeti Nikola pa da te uistinu dobre odluke i silan rad naplati na način koji smo očekivali još tamo prije, evo, skoro četiri godine.

Problem je taj što Vlašići zaista nisu napravili niti jedan krivi potez na Niksijevu put. Štoviše, svaku prepreku koja im se na tom putu pojavila, uspješno su prelazili baš zato što nisu ništa uzimali zdravo za gotovo.

Sazrio je dovoljno da u potpunosti uzme stvari u svoje ruke, ne očekujući kao inače kako će sve ispasti dobro po inerciji

Hajduk mu nije nudio sigurno zaleđe iako je bio njegov najveći talent, dapače; podrazumijevalo se da je bio najveći klupski projekt ali na razvojnom se putu susretao s različitim preprekama. Prebacivalo ga se na različite pozicije, od krilnih do onih dubljih u veznom redu, i gušilo različitim ulogama na kojima njegove karakteristike nisu dolazile do izražaja. Mučile su ga i ozljede, ali je bilo svakako jasno da je Vlašić i dalje, za razliku od generacijskog kolege mu Andrije Balića, na trasiranom putu. Dolaskom Joana Carrilla to se i potvrdilo; Španjolac je u potpunosti prepoznao njegove najbolje odlike oko kojih je dobrim dijelom i gradio sustav igre, omogućivši Vlašiću vjerojatno i najbolju sezonu u Hajdukovu dresu, nakon koje je natjerao i Koemana da otvori klupsku blagajnu i dovede ga u taj Everton.

I tu počinje storija o izvanrednom igraču koji ulazi u svoj prime i koji je nadišao svoje trenutno okruženje ali mu se novo i po njega adekvatnije ne nudi tako lako. To je priča koja ovih dana doseže vrhunac, a počinje u proljeće.

Uoči Eura Vlašić je okarakteriziran kao hrvatsko ‘tajno’ oružje, faktor iznenađenja između suparničkih linija. S važna tri gola u šest kvalifikacijskih utakmica i zbog svega onoga mimo tog učinka, Niksi je bio sve ono što smo znali da jest: ‘desetka’ koju nismo imali, a koja je sposobna iznositi napad oslobađajući se suparnika na leđima, što je možda i najbolja preslika cijele njegove karijere.

Međutim, ispostavit će se da mu je najveći i najrobusniji ‘igrač na leđima’ bio izbornik Zlatko Dalić koji ga je ostavio po strani upravo onda kada mu je takav igrač najviše trebao. Nakon nelogičnih pretumbacija se govorilo o nekakvim fantomskim ‘ozljedama’, iako je sam Vlašić dosta indikativno nakon utakmice protiv Engleza poručio kako neće reći ništa osim da je “bio spreman na bilo kakvu odluku”. Startao je u trećoj utakmici protiv Škota i zabio vodeći pogodak već u 17. minuti što je bila najbolja moguća poruka, pogotovo jer je time postao ne samo najbolji igrač te utakmice, već i drugi najmlađi hrvatski strijelac na Europskim prvenstvima.

Podsjetilo je to opet i na njegove prve reprezentativne korake koje je dobio tek debelo iza Svjetskog prvenstva u Rusiji. Prije toga je odigrao tek rekreativnih sedam minuta u onom demoliranju Grčke u playoffu kvalifikacija za to Svjetsko prvenstvo, iako je u tom trenutku čak bio standardan u Evertonovu dresu. I tu je primio na znanje poruku koliko je teško prodrijeti u taj sustav unatoč trudu i radu. Nitko ne tvrdi kako je Niksi morao biti prvotimac, jasno da je s Evertonovim tadašnjim problemima i njegov status bio pod upitnikom, ali kada znamo kakvi su igrači prodefilirali nacionalnom vrstom i puno ranije debitirali od njega, onda je zaista neshvatljivo zašto se toliko čekalo s Vlašićem.

Rekapitulacija njegova puta objašnjava koliko konkretan razvoj događaja ne ovisi samo o odricanju i radu, već i o nizu vanjskih faktora koji nisu u igračevoj moći. Joško je zaista napravio sve što je mogao kako bi se Nikola razvio u igrača za najviše domete, ali prepreke su bile brojne, od Hajduka, preko Evertona pa sve do hrvatske reprezentacije.

Nikola ih je uspio nadići, postavši sve sigurniji u vlastite odluke i stječući sigurnost za donošenje i onih nepopularnih.

Prema izvještajima iz Rusije, Vlašić pokušava direktno ‘pogurati’ svoj transfer iz Moskve. Onomad, CSKA mu je ponudio izlaz iz kaotične situacije u Evertonu i omogućio mu stabilan povratak stalnim igrama a Niksi je uzvratio sa 33 gola i 20 asistencija u 104 nastupa, od čega je u svakoj od protekle dvije sezone, otkako je i službeno otkupljen, dosegnuo dvoznamenkasti broj pogodaka. Sve to nije bilo dovoljno da se CSKA ozbiljnije približi vrhu ljestvice, pri čemu im je četvrto mjesto bilo najveći doseg.

Ovog puta je odluka u potpunosti u Vlašićevim rukama. Sazrio je dovoljno da uzme stvari u svoje ruke, ovog puta ne očekujući kako će sve ispasti dobro po inerciji. Vlašićevi su se dosad ufali upravo u takav razvoj događaja, uzdajući se u vrijednost rada koji je zaista impozantan. No, vrijeme je da oni sada budu biti ti koji će pred nekoga postaviti određene prepreke u obliku traženja kompromisa, čak ne ni ultimatuma, zvao se taj netko Zlatko Dalić ili Roman Babajev, CSKA-ov direktor koji sada pokušava izlicitirati veću cijenu uslijed navodnog Milanova interesa.

Realizira li taj prelazak, Nikola će si kreirati poziciju i situaciju u kojima je toliko dobar na terenu; onu u kojoj je spreman prihvatiti teret na leđima i pronaći način kako izvući najbolje za sebe. Poznavajući njegov put, bit će to zasluženi korak naprijed.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.