Dok su se, u proljeće 2018., u Hrvatskom nogometnom savezu događala stanovita kadrovska previranja, Marijan Kustić najavio je pomalo i slavodobitno, kako “definitivno idu promjene” te da HNS “više nije isti”. Tada još uvijek na poziciji direktora natjecanja i infrastrukture, Kustić je zaključio:“Radit ćemo na drugačiji način nego dosad (…) svi zajedno radimo u interesu hrvatskog nogometa.”
Dvije godine kasnije Hrvatski nogometni savez je u jeku krizne situacije objavio osnivanje nove radne skupine koja treba logistički pripremati teren za povratak klupskog nogometa, s datumom povratka koji će, po svemu sudeći, biti 30. svibnja. U toj radnoj skupini sjedi nekolicina javnosti poznatih i manje poznatih imena, a među njima strši i ono Nevena Šprajcera, HNS-ova koordinatora za natjecanja.
Šprajcer je čovjek kojemu je prije gotovo pune tri godine Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu sudskog vijeća iz ožujka 2014., prema kojoj je u sklopu ponajveće afere u hrvatskom nogometu, nazvanom Afera Pošteno suđenje zajedno sa Željkom Širićem i Stjepanom Djedovićem osuđen na 10 mjeseci uvjetno s rokom kušnje od četiri godine. Dakle, pošto izdržavanje kazne započinje pravomoćnom potvrdom presude, možemo zaključiti kako Šprajcer obnaša izvršnu funkciju u okruženju u kojem je i počinio kazneno djelo zbog kojeg je i dalje pod uvjetnom kaznom.
Bilo je to još u početkom prosinca 2011., onda kad je tadašnji Hajdukov predsjednik Hrvoje Maleš u suradnji s Državnim odvjetništvom ‘navukao’ Širića na dogovor oko plaćanja naknada za “pošteno suđenje” u proljetnom dijelu prvenstva. Čitav razvoj situacije se tada činio gotovo pa filmski, s ozvučenim pojedincima i munjevitim akcijama na parkiralištima zagrebačkih hotela. Sutradan je obznanjeno i kako su u sklopu te akcije priveden i Djedović — ranije prvoligaški sudac, a tada predsjednik HNS-ove Sudačke komisije, kao i sam Šprajcer, kojeg je javnost dotad poznavala kao dugogodišnjeg predsjednika županijskog nogometnog saveza Karlovačke županije te privremenog tajnika Udruge prvoligaša, ali i NK Karlovca.
Čovjek s pravomoćnom presudom zbog korupcije u nogometu i dalje ne samo da zadržava postojeće funkcije, već i dobiva nove
Šprajcer je uhićen jer je, prema istrazi, sa Širićem dogovarao pošteno suđenje za cijenu od 15.000 eura po sezoni. Na suđenju su tako isplivali i detalji transakcija kada je Dražen Mejašić pričao da je “kroz prostor restorana gledao kako je Šprajcer na parkingu predao Širiću bijelu kuvertu”, u kojoj je navodno tada bila rata od 3.000 eura. Mejašić, također bivši tajnik NK Karlovca, napomenuo je i kako Širić “nije bio sretan što je došao sa Šprajcerom”. Nakon duge tri godine sudskog procesa, u ožujku 2014. zagrebački Županijski sud donosi presudu po kojem su svu trojicu krivi za koruptivne radnje u hrvatskom nogometu.
Pomalo nevjerojatno zvuči i činjenica da je samo kakvih 10-ak dana kasnije, u travnju 2014., Šprajcer ponovno uhićen, ovaj put na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu podignute protiv 10 karlovačkih političkih i društvenih uglednika zbog sumnji u malverzacije pri radu lokalnog rukometnog, kao i nogometnog kluba. Šprajcer je osumnjičen da je, kao klupski tajnik, sudjelovao u izvlačenju javnog novca iz blagajni niza karlovačkih gradskih poduzeća da bi sponzorirao prvoligaške avanture tih klubova i da taj novac nikad nije vraćen. Policija je također češljala klub i zbog 135.000 eura sredstava iz FIFA-inih fondova, za koje nije utvrđeno kako su se potrošila, a kamoli je li to bilo namjenski za potrebe kluba.
Nakon dvije godine prvoligaške ‘bajke’ stigla je i noćna mora za NK Karlovac, koji je u međuvremenu zbog dugova ugašen, a njegovo je mjesto tog ljeta 2012. zauzeo NK Karlovac 1919., koji se trenutno natječe u županijskom rangu. Tek je u studenom 2017. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podignulo optužnice protiv šestero okrivljenika “zbog više kaznenih djela”, a među njima je i Šprajcer, koji je tek tada “zbog moralnih razloga” podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine i IO Nogometnog saveza Karlovačke županije.
Ali ništa od toga nije bio razlog da se udalji od važnih fukcija u hrvatskom nogometu.
Ako bismo, po nekoj logici stvari, pretpostavili da srcedrapajuće fraze, poput one da “ne žele biti teret daljnjem radu”, služe da se iz istih tih ‘moralnih’ razloga kompromitirani ljudi povuku sa svih funkcija vezanih uz sektor u kojem su te mutne radnje i počinili, na Šprajcerovu primjeru se to pokazuje kao sasvim naivno očekivanje.
On se još u listopadu 2012. ‘snašao’ kao član Uprave Istre 1961, u kojoj je radio kao savjetnik tadašnjeg predsjednika uprave Mihaila Ščeglova za tehničku i logističku podršku. Osim što je još uvijek obnašao službene dužnosti u HNS-u, Šprajcer je na tim pozicijama direktno pomogao glasom dovesti Davora Šukera na vlast, sudjelujući čak i na sjednici Zagrebačkog nogometnog saveza u studenom 2017. na kojoj je Šuker kandidiran za novi mandat.
Jasno je kao dan da se Hrvatski nogometni savez, odnosno ljudi koji ga vode, ne rješavaju svog kadra olako, čak i kada su stvari pravomoćno i blatantno jasne kao u slučaju Nevena Šprajcera.
On je sve ove godine, dok su se protiv njega podizale optužnice i potvrđivale presude, stalno bio nagrađivan novim funkcijama u sustavu, od savjetnika pa do aktualnih fukcija koordinatora natjecanja, grassroots menadžera te člana Natjecateljske komisije. To da je sada imenovan i u HNS-ovu radnu skupinu za povratak nogometu zatvara simbolički niz funkcija koje takav čovjek može obnašati. Nogomet se zaista vraća svom ustaljenom radu, ma što Kustić govorio. Jer činjenica da za Kustićeve izvršne vlasti čovjek s pravomoćnom presudom zbog korupcije u nogometu i dalje ne samo da zadržava postojeće funkcije, već i dobiva nove, potvrđuje da ona njegova davna izjava kako HNS “nije isti” ne može biti dalja od istine.
HNS je upravo isti, s jednakim porukama koje šalje budućim generacijama nogometaša i nogometašica o čijoj budućnosti skrbi upravo Šprajcer. Svaki put kada Šprajcer istupa pred djecom — kao, primjerice, na završnici kup-natjecanja za mlađe uzraste, inače obilježenoj i sudačkim kontroverzama — ta djeca dobivaju poruku kako je njegova važnost i funkcija plod iskusnog plivanja u mulju hrvatskog nogometa. Kao i to da u budućnosti neće biti najvažnija njihova nogometna vještina, a ni ljudske kvalitete, već su od medalja koje uručuje Šprajceru važnije za uručiti bile kuverte s ratama za ‘pošteni’ nogomet.
Isto tako, kada Šprajcer u PR intervjuu za stranicu Prve HNL — u kojem se, naravno ni rječju ne spominju nikakve kontroverze, a ni presude — lamentira kako “nije sjajno” to što lokalna uprava “nema ili ne da” financijska sredstva za izgradnju nogometnih igrališta, onda bi se mogao prisjetiti i izjava u kojima je pravdao prikrivanje isplaćenih oporezivih naknada riječima kako “zna i da se danas u barem pola klubova tako isplaćuju naknade igračima”.
Prvo jer je, naravno, sama činjenica da netko na izvršnoj funkciji na bilo koji način relativizira ili opravdava porezne prevare u nogometu materijal za neke druge institucije, a drugo jer to čini čovjek koji je doslovno prije samo tri mjeseca mrtav-hladan držao govor na HNS-ovoj radionici o licenciranju naših ženskih klubova za Ligu prvakinja. Tko zna, možda im je i tu sugerirao ovakav način isplate plaći igračima.
Najgore od svega je to što upravo klubovi i zaposlenici u njima ne dižu glas protiv ovakvih pojava, pogotovo zato jer se radi o ljudima koji direktno utječu i na budućnost njihova rada. Isto kao što nisu digli glas ni kada je još uvijek nepravomoćno osuđeni Damir Vrbanović predstavljao HNS na međunarodnim FIFA-inim kongresima te se grlio sa tadašnjom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović u loži na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Nitko se nije, osim eventualno Hajduka, drznuo preispitati postupak prodaje TV prava kako bi prihvaćanjem suvisle ponude liga postala održivija, a tako i manje ovisna o ljudima kao što su Šprajcer, Vrbanović i oni koji ih prešutno odobravaju te nagrađuju novim funkcijama od vitalne važnosti. Sve te priče su naša prava nogometna realnost, ona u koju nas sad Kustić, Šprajcer i ostali suradnici sada vraćaju.
