André Onana je sjedio sa svojim zastupnikom, s kojim je već zajednički usuglasio uvjete koje treba tražiti od svog novog poslodavca. Iako su trebali tek sjesti s ljudima iz tog kluba, činilo se da je dogovor stvar formalnosti. Iza mladog kamerunskog vratara bila je sjajna debitantska sezona u Ajaxu, u kojoj se profilirao kao prvo rješenje nakon što je Jasper Cillessen krenuo u obrnutom smjeru od onoga iz kojeg je Onana stigao, u Barcelonu. Vrhunac je stigao s finalom Europske lige, u kojem se, nakon pomalo nervoznog početka, brzo konsolidirao i odigrao zapaženu utakmicu; Manchester United je na kraju rutinski riješio pitanje pobjednika te večeri, ali Onanino je prezime dvaput podcrtano kod brojnih interesanata.
Jedan od njih je bio i “talijanski velikan”, koji će na kraju izgledno i iz očitih razloga zauvijek ostati neimenovan. “Vjerujemo da je Onana sjajan vratar”, glasila je poruka koju je direktor tog kluba poslao Onaninu zastupniku kada je transfer trebao biti formaliziran. “Ali ga, nažalost, ne možemo potpisati. Crni vratar bi ovdje bio komplicirana priča”.
Koliko god naizgled i dalje zvuči nevjerojatno da netko takvo što može otvoreno navesti kao razlog, dokazi da su takve stvari odvratna svakodnevnica postoje svugdje oko nas.
Zenitovi su navijači otvoreno prosvjedovali protiv dovođenja u klub Brazilca Malcolma, tvrdeći kako “izopćenje crnih igrača” vide kao “održavanje nacionalnog klupskog identiteta, inače simbola Sankt-Peterburga”. U Italiji, zemlji u kojoj je Onana doživio spomenuti incident, situacija nije ništa bolja, što potvrđuje i slučaj Interova Romelua Lukakua, kojeg su Cagliarijevi navijači žestoko vrijeđali na rasnoj osnovi tijekom gostovanja na Sardiniji. Reakcija Interovih navijača nije bila nimalo zaštitnička prema svom napadaču, dapače; jedna od vodećih ultras skupina, Curva Nord, relativizirala je stvar stajući na stranu Cagliarijevih navijača, ‘objašnjavajući’ kako su rasističke uvrede zapravo “znak poštovanja”.
“Nije lako doći na ovu razinu, posebno ako si crn, ali za mene to stvarno nije važno. Ne vidim razliku između crnih i bijelih vratara”
Onana se, međutim, nije tada previše smeo. Iako, naravno, nije baš imao razumijevanja prema takvom objašnjenju, priznao je da mu je dijelom bilo i lakše jer na kraju dana nije bila riječ o njegovu ponašanju ili (ne)kvaliteti, već o nečemu većem i strukturalnom. Stigma vezana uz boju kože, ta tabu tema za koju će mnogi brzopleto i zapravo (ne)svjesno apologetski reći kako je, eto, bolje da se o njoj što manje priča jer tako problem ‘iščezne’, u Onaninu je slučaju pojačana dodatnim rukavcem iz istog smrdljivog riječnog toka koji kaže da su tamnoputi vratari naprosto “skloniji kiksevima”. Za takvu tvrdnju, naravno, ne postoji nikakav dokaz, već je takva percepcija utemeljena isključivo na rasizmu.
S takvom se stigmom Onana borio od samog svog početaka u nogometu.
Rođen je u Nkol Ngoku, selu od kakvih 300-injak stanovnika smještenom u centralnom dijelu Kameruna, nekih 60-ak kilometara južno od glavnog grada Yaoundéa. Priča je, međutim, počela 250 kilometara zapadnije, u najvećoj kamerunskoj luci Douali. Ondje je legendarni Samuel Eto’o organizirao školu nogometa za mlade talente iz čitavog Kameruna, a najbolje od njih bi slao u Španjolsku, gdje bi odigravali turnire na kojima bi ih španjolski klubovi eventualno probrali i zadržali na nekakvom ugovoru.
Onana se na jednom takvom ljetnom turniru 2010. istaknuo do te mjere da mu je prišla Barcelona i ponudila mu da preseli u njezinu La Masiju. Naravno, za tada 14-godišnjeg klinca poput njega, kojem se otvorila mogućnost da se iz malenog kamerunskog sela prebaci u jednu od najboljih nogometnih akademija na svijetu, to je bio san za koji je mislio da se nikada neće ostvariti. Međutim, probiti se kroz La Masiju u prvu momčad je nešto sasvim drugo, pogotovo ako dolaziš iz takve pozadine.
I dok je to donekle uvriježena stvar za mnoge akademije diljem svijeta, koje će više-manje uvijek prvo češljati svoje bazene talenata prije nego što prionu doselektiranju igrača, stigma vezana uz tamnopute vratare bila je kudikamo veća prepreka za razvoj njegove karijere.
Koliko je tamnoputih vratara kroz povijest uopće imalo elitne karijere? Mnogi će se sjetiti Onaninih sunarodnjaka, dvojca Jacques Songo’o i Thomas N’Kono. U nešto recentnijoj povijesti su tu imena poput Davida Jamesa i Dide, ali ta je lista dosta siromašna. Upravo je Didin slučaj bio dobra ilustracija koliki je nesrazmjer i nepovjerenje u pitanju, čak i u zemlji poput Brazila, s velikim udjelom rasno miješanog stanovništva. Od 92 vratara koja su ubilježila reprezentativne nastupe od osnivanja Saveza 1914. do Svjetskog prvenstva 2014., tek je njih 12 bilo tamnoputih ili miješane rase.
Vratarska pozicija jedna je od najodgovornijih na terenu, a za to da je viđenje tamnoputih igrača kao “neodgovornih”, pa čak i “divljih” utemeljeno u rasizmu postoje i znanstveni dokazi ), čak i kada je riječ o institucionalnoj razini. Upravo je zato Onana otvoreno progovarao o tom problemu kao onom koji odavno nadilazi razinu slučajnosti, tvrdeći kako je u pitanju nešto što se “treba promijeniti”.
“Crni vratari se trebaju dobro pripremiti, jer za nas nije lako”, izjavio je za BBC. “Nemamo previše crnih vratara na elitnoj razini i ljudi već unaprijed imaju zacrtano u glavama kako oni nisu samouvjereni ili kako rade previše pogrešaka”. Srećom, on je imao dovoljno samopouzdanja da vlastitim primjerom krene mijenjati tu percepciju.
Za Onanu šansa u Barceloninoj prvoj momčadi nikada nije došla, unatoč sjajnim predstavama u mladim selekcijama. Jedna od utakmica u kojima je briljirao bila je i ona u kojoj je mlada ekipa u studenom 2014. izgubila na gostovanju kod Ajaxa u sklopu UEFA Youth League. Minimalnom porazu od 1:0 unatoč, Onana je definitivno bio prvo ime utakmice, a raspon vještina koje su sezale od ‘klasičnih’ obrana do igre nogom i karaktera koji je pretočio na suigrače u polju privukle su značajnu pažnju niza skauta koji su bili na toj utakmici. U Ajaxu su znali da mu uskoro ističe ugovor i da mu Barcelona ne misli ponuditi mjesto u prvoj momčadi.
Te je zime Onana objavio kako seli u Amsterdam. Također, iskazao je ambiciju da se ne zadovolji životom na klupi ili tribinama u velikom klubu. I kada je Cillessen iz Ajaxa prešao u Barcelonu u kolovozu 2016., tadašnji trener Peter Bosz nije ni trenutka dvojio da 20-godišnjem Onani, nakon sezone u drugoj momčadi, pruži povjerenje kao prvom golmanu. Gotovo je sigurno to povjerenje pospješila i vratarska legenda Edwin van der Sar, koji je Onanu iz direktorske uloge usmjeravao i ohrabrivao u razvoju i s kojim se često našao u dugim razgovorima u kojima mu je dijelio savjete.
S Ajaxom je danas 24-godišnji Onana osvajao prvenstvo i kup, stigao je do finala Europa lige i polufinala Lige prvaka, zabilježivši već 178 seniorskih nastupa za klub. Odavno se već etablirao kao jedan od najzanimljivijih i najboljih golmana na tržištu i definitivno je spreman preuzeti ‘jedinicu’ u nekom od najbogatijih europskih klubova. Između ostalih, spominje se interes iz Chelseaja, gdje Frank Lampard i dalje traži zamjenu za Kepu Arrizabalagu.
Dođe li do takvog transfera, u kojem bi crni golman zamijenio najskuplje plaćenog (bijelog i općenito) na svijetu, ne bismo u njemu trebali tražiti nekakvu poetsku ‘pravdu’ ili ironiju, jer takvo što samo bi išlo u smjeru legitimiziranja stereotipa.
“Ne vidim razliku između crnih i bijelih vratara”, objasnio je u onom intervjuu za BBC. “Nije lako doći na ovu razinu, posebno ako si crn, ali za mene to stvarno nije važno — crn ili bijel, na kraju sam golman.”
