Na suncu i sjeni

Štimung derbija

Navijači, policija i rješenje koje se ne nazire

Od Derbija do Derbija — tako bi se mogao nazvati ovaj period kratkotrajne ljetne pauze u domaćem nogometu. I kako je ovaj Superkup svojevrsna terenska generalka za dva stara rivala, tako je bio i dobar putokaz što nas očekuje po pitanju situacije na tribinama.

“Hvala mojim igračima i čestitam navijačima, kako domaćim, tako i gostujućim”, veoma je pristojno sažeo misli nakon zasluženog slavlja Ante Čačić. “Nema štimunga bez nadmetanja na tribinama”.

I na tribinama je stvarno bilo štimunga. Boysi su napunili sjever dolje, uz pokušaj okretanja one nes(p)retne situacije iz tog posljednjeg kola, kada su spalili vlastiti udarni transparent, u svoju ‘korist’. S druge strane, nekakvih 2.000 hajdukovaca na jugu objedinilo se iza udarnog transparenta s porukom “Sloboda navijačima”. Sama činjenica da su na južnoj tribini bili transparenti za koje je jasno da nisu, kako je sumanuti GNK-ov protokol nalagao, unaprijed prijavljeni, govore o ustupcima kojima se sada pokušavaju maksimalno skratiti repovi s Desinca; priče koju strukture izvršne vlasti odvratno neugodno pokušavaju zataškati i pomesti pod tepih.

Policija je tako jučer čak dodatno aktivirala svoj službeni Twitter profil, obavještavajući nas o koracima poduzetim po pitanju organizacije putovanja Hajdukovih navijača, koji su organizirali i Bili vlak za Zagreb, s oko 500 navijača u njemu. Stari je to i isfurani, prvoloptaški trik iz priručnika za prvostupnike odnosa s javnošću, kojeg je još davno i u našem javnom prostoru iskoristila, primjerice, bivša premijerka, Jadranka Kosor. Kao što je ona svoj negativni imidž HDZ-ove premijerke u mirovini ‘isprala’ tvitanjem recepata za punjene paprike, tako je i policija odlučila iskoristiti manevar povezivanja s ciljanom, mlađom populacijom, ulazeći u njihovu ‘kućnu’ sferu po društvenim mrežama. Revno nas je obavijestila o tome kako su “sve osobe i ‘sva vozila na vrijeme stigli na Maksimir” s prepratnih policijskih punktova na naplatnim kućicama Lučko i Zagreb Istok.

Ljudima u HNS-u, jasno, odgovara takav status quo; a kada ni klubovi ne insistiraju na temeljitom i transparentnom odnosu, onda im to samo ide u prilog

Taj online izvještaj od 280 znakova, ukrašen emojijima, stremi uklanjanju barijera između naroda i policije, a i igra na kartu dodatne transparentnosti oko organizacije. I bilo bi sve to lijepo i krasno da je ta organizacija zaista bila takva i na terenu.

Pred naplatnim kućicama na Lučkom stvorila se ogromna kolona zbog samo jedne otvorene trake u koju su se usmjeravali navijači, a koji su onda ondje očekivano bili i temeljito pretresani. Oni koji su uspjeli stići do parkirališta na Borongaju, susreli su se s drugom tradicionalnom preprekom: na južnoj je tribini u funkciji bio minimalni broj brojača, a navijači su na ulazili do pred sam kraj prvog poluvremena. Činilo se i u najavi utakmice da su bivše kolege uredovali na nepokolebljivog kriminalista Krešimira Antolića i njegove ‘propise’ koje je na onoj skandaloznoj utakmici posljednjeg kola prošle sezone pretpostavio državnim zakonima, pa je GNK tako najavio i postavljanje punktova za hranu i piće i u gostujućem sektoru, ali i to je u praksi bilo, blago rečeno, veoma aljkavo odrađeno.

Svi ti detalji ne stanu u 280 znakova, ali u nešto više stane izvještaj zbog kojeg se uopće jučer i naglo zaigralo na ovu kartu nazovi-transparentnosti i otvorenosti. Rezultat MUP-ove provedene istrage o pucnjavi na odmorištu Desinec, objavljen prije tri dana sa zaključkom kako je postupanje bilo “opravdano”, prepun je skandaloznih rupa. Od manjka dokaznog materijala za niz policijskih tvrdnji, gdje je posebice bizarno što smo i dalje ostali na selektivnim snimkama nadzornih kamera s benzinske postaje, onima koji preočito prikazuju tek okolnosti koje navode na opravdanost policijskog postupanja.

S druge strane, unatoč postojanju amaterskih snimaka koje jasno prikazuju ono što se čini i kudikamo ‘blažom’ varijantom postupanja s nenasilnim navijačima, policija i dalje rezolutno tvrdi kako su svi — pa onda očito i prisutna djeca — organizirano sudjelovali u napadu na njene službenike. Kao šlag na tortu dolazi i svjedočanstvo jednog nastradalog navijača, koji tvrdi da je razina provedene istrage toliko ‘ozbiljna’ da je u njoj navedeno kako je on “obilno krvario iz lijeve potkoljenice”, iako je bio propucan u desnu, što i liječnička dokumentacija koju je priložio jasno naglašava.

S obzirom na to da je cijeli ovaj skandal vezan uz Hajdukove navijače, svakako treba istaknuti i neobičnu pasivnost kluba po ovom pitanju. U suštini je za klub koji funkcionira s predznakom “navijački” sve stalo u jedno, poprilično šturo priopćenje izbačeno netom nakon samog događaja. Predsjednik Lukša Jakobušić odazvao se na sastanak koji je Hrvatski nogometni savez organizirao u suradnji s klubovima; zaključci su bili isto tako šturi i nedefinirani, a sam Jakobušić je — nakon ispravne napomene da se majice “Sloboda navijačima” ne odnose na one koji izazivaju nerede — veću pozornost privukao loše interpretiranom izjavom o svinjama i Antoliću, što je isto indikativno.

HNS-u, jasno, odgovara takav status quo; ljudima u njemu je bilo kakva ozbiljna strategija razvoja zdrave navijačke kulture stran pojam, a kada ni klubovi ne insistiraju na temeljitom i transparentnom odnosu, onda im to samo ide u prilog.

Ako mislite da nije posao nogometnih klubova da se tim bave, onda nek ti isti nogometni klubovi to iskomuniciraju ljudima od kojih sada traže nemali novac za pretplate, ulaznice i ostali asortiman; ljude od kojih nominalno i žive. Jakobušić je isto tako dobro naglasio da masakr na Desincu nije izdvojeni incident, već da se očajan tretman Hajdukovih navijača odvija čitavu sezonu, što isto tako prolazi s nedovoljnim angažmanom samog kluba. O GNK-u kao primjeru bilo čega u tom polju nema smisla razglabati; Dinamovi navijači, pomalo opušteni ovim ponovno rasplamsalim rivalstvom, imaju jednako dugu povijest susreta s brutalnim ophođenjem te su sigurno velikim dijelom svjesni da će im se to ponoviti prvom prilikom — na putu do Poljuda, Rujevice ili Gradskog vrta, a možda i kod kuće, na maksimirskom Sjeveru.

Tako je ovaj Superkup dao svoje očekivanje odgovore i smjernice i po tom pitanju, baš kao što je dao konture stanja rivala na terenu. Stanje na tribinama i oko njih, doduše, nije ni blizu optimuma; rješenje se ne nazire, a pitanja ne postavlja nitko osim navijačkih skupina ili par slobodnomislećih pojedinaca iz medija.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.