Nogomet narodu

Kako preživjeti ledeno doba?

Urednički komentar, odnosno otvoreni poziv suradnicima i posjetiteljima

Sports was actually quite good, wasn’t it?”, napisao je prošli tjedan na Twitteru Guardianov Barney Ronay i u svom poslovično napola-sarkastičnom stilu naznačio suštinu.

Dok se stotine milijuna ljudi povlače među svoja četiri zida, a u javni i privatni život uvlače neizvjesnost, strepnja i melankolija, sport je za mnoge od nas područje preko kojega zasad najplastičnije možemo doživjeti svoju novu, prinudnu stvarnost za koju još ne znamo koliko će trajati. Sport nije samo aktivnost koja spaja ljude — kako same sportaše i sve ostale izravno uključene u njega, tako i obične fanove; on je na mnogo razina i medij preko kojeg procesuiramo svijet oko sebe, a da nam pritom može ponuditi i neku vrstu bijega. Ta njegova dualnost, po kojoj je sličan religiji ili umjetnosti, čini ga jednom od najvažnijih sfera suvremenog društvenog života i općenito civilizacije.

Međutim, sport je sada naprosto stao. Kotač njegova vremena prestao se okretati. Ostao je zamrznut.

Sve one otkazane utakmice i eventi, nezaključene sezone, krnje ljestvice i nedovršeni narativi; svi oni neodigrani potezi, nepostignuti golovi, neupućeni udarci i neotrčane ili neodvožene utrke; sva ona neproživljena radost i tuga, uzbuđenje i očaj; svi oni neizrečeni ili nenapisani komentari, usklici i psovke… Sve je to ostalo stajati kao da je netko stisnuo gumb za pauzu. Poput erupcije Vezuva koja je prije skoro dva tisućljeća zatrpala drevne Pompeje i sav svakodnevni život prekrila nepreglednim kubicima vulkanske prašine, koronavirus je svijet sporta naprasno prekinuo i ostavio ga ukipljenog u punom zamahu. Vratite se samo nekoliko dana unatrag i ugledat ćete ga u svoj svojoj veličanstvenoj trivijalnosti koju smo skloni uzdizati u status esencije, a koja je sad s pijedestala pala u blato.

Naslikajmo zajedno ogromnu sliku sporta 2020. Napravimo vremensku kapsulu i stavimo u njega ljubavno pismo svemu što volimo i što nam nedostaje

Grubo je to podsjećanje na ono što smo svi zaboravili dok smo svoju omiljenu razonodu uzimali zdravo za gotovo: koliko god nam bio važan, sport nije nužna ljudska aktivnost. On je tek luksuz u kojem možemo uživati onda kad su nam namirene osnovne životne potrebe, među kojima je sigurnost trenutačno na prvom mjestu. Sport, naprosto, nije toliko bitan. Nije pitanje života i smrti, ma što o tome jednom bio rekao Bill Shankly.

S druge strane, nitko ne može predvidjeti kako će dugotrajna uskraćenost za sportske događaje utjecati na naše mentalno zdravlje. Predstojeći tjedni izolacije i mrtvila na sportskoj sceni neće biti laki za podnijeti, ma koliko ih netko možda olako shvaćao, pogotovo zato što se čini vrlo izvjesnim da će sve potrajati duže od onih inicijalnih, optimističnih procjena. Vjerojatno i puno duže. Pitanje hoće li uopće mnoga od prekinutih natjecanja biti dovršena i kada je ono na koje nitko ne može dati odgovor. I dok se svi prvenstveno nadamo da na generalnom planu neće doći do eskalacije koja bi za rezultat imala ljudske žrtve među nama bliskim osobama, već i sama deprivacija nečega o čemu smo ovisni — a jesmo, priznajmo to — može imati ozbiljne posljedice.

U međuvremenu, najmanja violina na svijetu negdje svira tužnu melodiju za sve sportske novinare.

Neki od njih opsesivno su prionuli pokrivanju doslovno svega u čemu se spominju riječi “korona” i “sport”; čudi samo da dosad na nekom od najčitanijih portala nije već osvanula priča o poljskom nogometnom klubu po imenu Korona Kielce, trenutačno 14-plasiranoj momčadi tamošnje Ekstraklase. Drugdje je tabloidni pristup mutirao u jezivo neukusno spominjanje korone u opremi tekstova koji s njom nemaju baš nikakve veze. Negdje su, opet, u nedostatku aktualija otvorili prostor stvarima i sportašima koje inače ne prate ili su im sasvim na marginama. Mi smo na Facebooku pitali posjetitelje o čemu bi željeli čitati tijekom ove krize i velikom većinom su nam sugerirane retro teme.

Ali sve to nije dovoljno. Ne za Telesport.

Vjerojatno će retro tema biti nešto više nego inače. Također, od nekih stvari nećemo moći, a niti htjeti pobjeći; glupo bi bilo pretvarati se da je sve normalno i uobičajeno, kad nije. Međutim, želimo više od toga.

U razmatranju kako se prilagoditi novonastaloj situaciji manje smo razmišljali o tome što bismo mogli raditi da popunimo sadržaj, a više o tome što bismo trebali učiniti. Jer svatko tko se bavi poslom koji je iole javan i tko ima mogućnost doprijeti do većeg broja ljudi u trenucima krize snosi dodatnu društvenu odgovornost. Nećemo bježati od te odgovornosti niti je gurati u drugi plan samo kako bismo pokušali spasiti što se spasiti može po pitanju klikova.

Telesport je, međutim, specifičan po tome što autorski pristup njeguje kao vrhovnu vrijednosti i stavlja ispred svega drugoga. To, između ostalog, znači da su naši autori slobodni u izboru tema — u smislu da ne pišu stvari po nekakvom ‘nalogu’ i da nisu obvezni pisati ništa što i sami ne žele ili smatraju da je potrebno. Stoga je ovo što čitate svojevrsni otvoreni poziv svim suradnicima da se uključe i pridruže u oblikovanju novog, ‘kriznog’ smjera i uređivačke politike.

Pišimo prvenstveno o onome što je najbolje, najvažnije, najazanimljivije u sportu godine 2020. iz područja kojim se bavite — bilo na globalnoj, bilo na vama sasvim intimnoj razini, kao i na svim onim razinama između. Održavajte vatru, podsjećajte nas na to zašto ste zavoljeli sport o kojem pišete, što vam je u njemu trenutno najnapetije, što vas oduševljava, ali i zbunjuje ili ljuti. Pišite o herojima, idejama, fenomenima. U situaciji kad ništa nije aktualno — dobro, ništa osim vrlo uskog dijapazona tema — aktualno je zapravo sve. Izazov je, naravno, ne ponavljati se, jer o mnogima od tih stvari već smo pisali, ali uopće ne sumnjam u to da će ova grupa ljudi — daleko najtalentiranija i najkreativnija od svih s kojima sam ikad radio — pronaći nove kutove i nove pristupe.

Nemojmo očajavati. Nemojmo paničariti. Nemojmo kmečati. Umjesto toga, naslikajmo zajedno ogromnu sliku sporta 2020. u svom svojem sjaju. Napravimo vremensku kapsulu i stavimo u njega ljubavno pismo svemu što volimo i što nam nedostaje, što želimo da nas dočeka i preplavi jednom kad ovo ledeno sportsko doba završi. To je možda i jedini način da zadržimo mentalno zdravlje tijekom predstojećih tjedana i mjeseci.

Pozivam i sve vas, posjetitelje, da nam se pridužite u čitanju, komentiranju, dijeljenju. Svaki doprinos cijenit ćemo dvostruko više nego inače.