Nogomet narodu

Nepobijeđeni

O Christianu Streichu, Telesportu i domu

Jedan citat Freiburgova trenera Christiana Streicha ne izlazi mi iz glave još otkako sam prvi put nabasao na njega. Nogomet je, kaže on, dio stvarnosti; on je “kulturni artefakt”, a ne eskapizam. “Nađeš se s prijateljem, idete na stadion, vidite druge prijatelje, pobijedite, izgubite, tužni ste, sretni ste. To nije eskapizam, to je kultura.”

O eskapizmu, naravno, možemo pričati onda kad gledamo Paris Saint-Germain protiv Manchester Cityja sa svom tom plejadom superzvijezda u petrodolarima nabildanim ekipama; gledamo li Wolfsberg protiv Klagenfurta u austrijskoj Bundesligi ili Rudar PljevljaDečić Tuzi u crnogorskoj elitnoj diviziji, onda možemo pričati i o pomalo bizarnom hobiju, osim ako ste — a ja se u tom slučaju ponizno ispričavam — navijač nekog od spomenutih klubova. Za većinu nas koji smo nogometom zaraženi od malih nogu su, međutim, svi ti Cityji i Dečići sekundarna i sporedna stvar u odnosu na ono što tolike godine živimo i proživljavamo i što nas, u krajnjoj liniji, oblikuje kao osobe.

Za nas koji ga gotovo pobožno pratimo, nogomet je poput serije koja traje čitav naš život. Ponekad je napeta poput najboljeg trilera, ponekad humoristična, ponekad se pretvara u strašni horor, u melodramu ili u sapunicu kojoj se ne nazire kraj. Živimo u ciklusima od vikenda do vikenda, s povremenim tjednim specijalima i veselimo se, tugujemo, očajavamo, sanjamo ovisno o tome što nam ponudi; pritom nemamo osjećaj da smo samo pasivni promatrači, jer — za razliku od hit-serija vrhunske produkcije — ovo itekako ima utjecaja na naš život i našu osobnost. Čini nas sretnijima ili tužnijima, (ne)realnijima i (ne)strpljivijima, suosjećajnijima, bahatijima, pametnijima ili budalastijima. Ono nas čini ponosnima za sva vremena i ostavlja ožiljke koje ništa ne može ukloniti.

Christian Streich trener je jedine neporažene ekipe u Bundesligi. To će se vrlo vjerojatno promijeniti već u subotu kad Freiburg odlazi na noge Bayernu; neće njegovi momci pasti bez poštene i žestoke borbe, ali realnost je takva da bi protiv otprilike šest puta skuplje momčadi sve drugo bilo blisko čudu. Svejedno. Christian Streich mnogo je puta izgubio, ali nikad se nije osjetio pobijeđenim. Da je drugačije, ne bi ostao tu gdje jest toliko dugo.

Poput Christiana Streicha, nikad nismo poželjeli raditi nešto drugo jer za nas ovo nije posao nego dom

Dana 29. prosinca navršit će se 10 godina otkako je na Freiburgovoj klupi. Prije toga je 16 godina trenirao Freiburgove juniore. Spašavao je klub i vodio ga u Europu, ali i ispadao iz lige, razvijao igrače i koncepte (Der Schwimmender Neuner, plutajuća devetka, njegova je inovacija), bio je svojevrsni Bundesligin glasnogovonik, uvijek na braniku 50+1 Regela i nikad se ne ustučavajući progovoriti o temama mimo nogometa samog: “strah nije ono što osjećate u borbi za opstanak u ligi, nego ono kad se toliko bojite za život da sebe i svoju djecu ukrcate na brodicu preko Mediterana”. I nikad nije poželio raditi nešto drugo.

“To je moj dom”, rekao je u nekoliko navrata. “Koji drugi bundesligaški trener to može reći? Neki sele u jedan klub, a onda u drugi nekoliko mjeseci kasnije. Ja svakog dana idem kući obitelji i prijateljima — to je privilegij.”

Više od četvrt stoljeća, dakle, njegov je dom bio pitoreskni Dreisamstadion, na kojem je teren bio nešto manjih dimenzija od uobičajenog, još k tome i za otprilike metar nagnut prema sjeveru, pa je svake sezone morao ishoditi posebnu dozvolu. Na treninge i na utakmice dovezao bi se biciklom ili bi prošetao od kuće udaljene svega kilometar. Živio je svoj san. I još uvijek ga živi, samo sada na novom i suvremenom SC-Stadionu na zapadu grada, nakon što se klub prošlog mjeseca pobjedom 3-0 nad Augsburgom oprostio od svog starog zdanja. Tom se prilikom Streich sa suzama u očima poklonio navijačkoj tribini koja je skandirala njegovo ime, a onda se i sam s terena popeo na nju, preuzeo megafon i poveo navijanje.

Bio je to prizor koji je oživotvorio njegov stav o nogometu kao kulturnom artefaktu i dijelu stvarnosti, a ne bijegu od nje; prizor koji dokazuje koliko klub može biti poseban i važan u životima ljudi kojima on nešto znači na razini dubljoj od same zabave.

Suze i smijeh, patnja i slavlje, pobjede i porazi. Jedno ne ide bez drugoga jer nas podjednako oblikuju; jedno pojačava drugo i ojačava nas, a nogomet izjednačava sa životom. I jebiga, pardon my French, radije ćemo navijati za klub koji gubi — ako uopće imamo izbora, a najčešće nemamo — nego za onaj koji kupuje uspjeh, jer on sa stvarnim životom ima vrlo malo veze.

Dana 31. listopada 2016. zaživio je Telesport — “dijete ljubavi i otpora”, kako smo ga u startu nazvali. Prethodnih godina obilježavali smo svoj rođendan prigodnim postovima na društvenim mrežama i tekstovima koji sa sportom u užem smislu i nisu imali neke pretjerane veze. Ovaj put nismo, a nismo ni smatrali da za time ima neke prijeke potrebe; ova stranica odavno više nije samo ‘projekt’ nego je postala integralni dio naših života. Da, nagađate već, produžit ću krak one hiperbole u smjetu pathosa i reći da smo imali i smijeha i suza, i pobjeda i poraza — onog prvog, doduše, znatno više od drugog — i da nas je činio ponosnima za sva vremena i ostavljao ožiljke, ali poanta je u tome da, poput Christiana Streicha, nikad nismo poželjeli raditi nešto drugo jer za nas ovo nije posao nego dom. Mnogo smo puta izgubili, ali nikad se nismo osjetili pobijeđenima.

I tako, sad već znate kud ovo vodi, pa nema smisla da duljim. Možda nećemo sad pobijediti Bayern na njegovu terenu, ali dat ćemo sve od sebe, kao i svaki idući put. Pritom svoje Bayerne ne nalazimo među konkurencijom, koju tako ni ne doživljavamo niti se s njom uspoređujemo jer stvari radimo na vlastiti način, nego u stalnom izazovu da budemo najbolji što možemo biti. Freiburg i Streich to rade bolje od ogromne većine ostalih; poput njih, nabrijani smo kao i prvog dana, samo što smo sada puno jači.

Pridružite nam se. Želimo se popeti na vašu tribinu, preuzeti megafon i povesti navijanje.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.