Nogomet narodu

Pohlepa

... i kako ju je Abramovičev Chelsea pretvorio u pogonsko gorivo elitnog nogometa

Koliko duboko poremećena osoba trebate biti da se rugate nekome na osnovu toga što imate više novca od njega? Koliki šupak, jadnik i idiot pomračena uma morate biti da druge zbog toga ponižavate, da se hvalite, kurčite i bacate novčanice — bilo da pritom provaljujete u ženski WC ili da javno slavite to što imate nešto što drugi nemaju i (mislite da) možete nešto što drugi ne mogu? Drugim riječima, da sebe vrednujete, osobito u odnosu na druge, ne po nekim realnim dostignućima, ne po tome koliko ste dobra osoba i jeste li voljeli i bili voljeni od nekoga osim od svoje mame, nego po tome koliko toga posjedujete?

U jednoj od ranih epizoda popularne HBO-ove serije Succession, lik po imenu Roman ponudi milijun dolara klincu, djetetu radnika na održavanju terena, ako u neobaveznoj, rekreativnoj igri baseballa — na koju je Romanova obitelj prethodno bila dopremljena eskadrilom privatnih helikopteta — pogodi za home run. Nakon što dječak to umalo uspije, Roman pred njim kida već ispisani ček i poklanja mu njegove komadiće kao uspomenu na trenutak koji mu je mogao zauvijek promijeniti život, naočigled uzbuđen ponajprije zbog toga što je svojoj dokolici i razonodi dao dašak drame. Već i površinski kop po internetskim dubinama dovest će vas do saznanja da je upravo ta jedna od najpamtljivijih scena iz čitave prve sezone, često ona koja je publiku zakačila za štoriju o beskrupuloznom tajkunu i njegovim nasljednicima.

Razlog zašto je tome tako je taj što upravo inkapsulira duh našeg doba — Doba pohlepe — u kojem su ideali i sve ostalo za što se vrijedi boriti ostali u pozadini nesmiljenog materijalizma, onog koji sve mjeri u ciframa s oznakom valute.

Nogomet je, kao što to često biva, savršeni primjer za to.

Abramovičevo je nasljeđe prvenstveno to što je suštinu natjecanja na terenu praktično izjednačio s onim na bankovnom računu

Kad pričamo o nogometu, danas više nego ikad prije pričamo o novcu. Spominjemo godišnje proračune, rekordne transfere, potrošnju klubova na pojačanja koja premašuje nacionalne budžete za obranu ne tako malih država, astronomske plaće igračima i televizijski novac koji ne prestaje curiti. Pričamo o superbogatim gazdama kojima su klubovi poput igračaka i statusnih simbola, o utjecaju geopolitike na sve od FIFA-e i organizacije njenih turnira, pa do fondova kojim upravljaju članovi obitelji suverena arapskih državica i koriste ih ulažući u klubove da bi oprali svoj imidž i ojačali svoj soft power na globalnom tržištu.

Međutim, novac je i puno ranije, praktično od postanka profesionalnog nogometa, igrao veliku ulogu u igri. Da navedemo samo jedan primjer, još tamo 1909. je John Henry Davies u Manchester United upumpao 60.000 funti, što je bilo 60 puta više od tadašnje rekordne odštete plaćene za nekog igrača. U današnjim omjerima, bilo je to kao da u klub ulijete preko 11 milijardi funti — što jest u to doba bio nevjerojatan financijski doping u odnosu na konkurenciju, ali ništa što se uopće ikako može usporediti s vidljivošću današnjeg hipermedijskog doba u kojem je i nogomet sam u poodmaklom stadiju globalne komercijalizacije.

Roman Abramovič je, kažu, tijekom godina u Chelsea uložio oko milijardu i pol funti svog novca kako bi ga učinio neizostavnim članom kontinentalne nogometne elite, klubom koji je i aktualni europski šampion. Danas, nakon što je njegovu imovinu zamrzla vlada Ujedinjenog kraljevstva, priča se o tome da će kupac morati izdvojiti barem milijardu više. Ali nasljeđe ovog Romana ne može se svesti na broj nula na čeku, a niti na konkretna sportska postignuća; njegovo je nasljeđe prvenstveno to što je suštinu natjecanja na terenu praktično izjednačio s onim na bankovnom računu. Ovaj je Roman došao, iskrcao šleper novca i, zapravo, promijenio nogomet.

Jer time je u praksi dokazao dvije stvari: prvo, da ciframa hipnotizirana javnost neće puno propitivati podrijetlo tog novca niti njegove motive i drugo, da će šleper novca postati prihvaćen kao jedina ulaznica u nogometno visoko društvo.

Time je započelo ono što je Rory Smith u New York Timesu nazivao Erom oligarha u nogometu. Dok se tradicionalna europska klupska aristokracija — pogotovo ona izvan obećane zemlje Premier lige — s godinama sve više osipala, mučeći se da zadrži korak s onima čije financiranje je postalo gotovo neovisno o tradicionalnim izvorima, nadomještao ju je ‘novi novac’ agresivnih i bezobrazno bogatih petroklubova. Novac je tako postao sinonim za uspjeh, a bogaćenje preko noći vladajući princip i ultimativna želja svih onih koje je novi poredak ostavio na marginama.

Da je tomu zaista tako mogli ste se uvjeriti i time što je upravo ‘stara’ nogometna elita — Juventus, Real Madrid, Barcelona — bila začetnik zadnje ideje o pan-europskoj Superligi preko koje bi i sama došla do ‘novog’ novca i smanjila rizik od zaostajanja. No, iako Superligu zasad nismo dobili, superligaše već imamo: oni su do tog statusa došli isključivo novcem, starim ili novim.

Da je tomu zaista tako — da je pohlepa postala pogonsko gorivo suvremenog elitnog nogometa — mogli ste se uvjeriti ovih dana kad Chelseajevi navijači skandiraju Abramoviču, odbijaju sa Stamford Bridgea maknuti transparent s natpisom The Roman Empire te poručuju svima da “ostave njihov klub na miru” i ne koriste ga u svrhu svoje “bullshit politike” — jer, naravno, ne postoji ništa važnije od njihova prava da uživaju status koji im je kupio gazdin novac. Dok ih njihovi kolege iz Newcastlea zadirkuju skandiranjem “bogatiji smo od vas”, hvaleći se nečime za što je njihova zasluga minimalna ili nikakva i bez obzira na to što iskrcavanjem šlepera novca u njihov klub oni sami nisu postali ni funte bogatiji; mogu samo postati siromašniji nakon što im novi gazda, u skladu s rastom kvalitete proizvoda, poveća i cijene ulaznica.

Postoji, mislim, ipak nešto jadnije od toga da se kurčite novcem i ponižavate one koji ga imaju manje. A to je sanjati da će neki Roman baš vama zakucati na vrata WC-a ili vam ponuditi milijun dolara ako za njegovu razonodu pogodite home run.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.