Jedan od citata po kojima će Agnelli ostati upamćen svakako je onaj izrečen na predstavljanju novog Juventusova grba — oni ga, dakako zovu “logo” — prije gotovo točno šest godina: “Moramo postati više mainstream, više pop”, rekao je aspirativni predsjednik o potrebi za diverzifikacijom branda i korporativnom transcendencijom. “Imamo nove ciljane skupine koje nisu klasični nogometni fanovi: milleniale, žene i djecu. Moramo se upitati što misli djevojčica u Šangaju i millenial u Mexico Cityju”.

Agnelli je kasnije iznio i razmišljanje o inovativnom pay-per-view modelu kojim bi se gledateljima omogućilo da gledaju samo posljednjih 15 minuta utakmice, objasnivši da je “raspon pozornosti kod današnjih klinaca, sutrašnjih potrošača” potpuno drugačiji od njegova u toj dobi i poentirajući s: “pogledate li golf, ako je uopće zanimljiv, onda su to zadnjih šest rupa završnog dana. Nećete gledati cijelu stvar na TV-u ako niste hardcore fan.”

I dobro, Agnelli je bio izvgrnut ogromnoj količini podsmijeha i poruge nakon što je ‘pokušaj’ pokretanja Superlige u proljeće 2021. neslavno propao — mada još ni danas nije jasno zašto je cijela stvar bila tako loše pripremljena i što se time zapravo željelo postići — pogotovo zato što je njegov klub istovremeno u ovih šest godina pod novim logom počeo rezultatski tonuti. Postao je lice “modernog nogometa”, njegova anti-ikona; ali njegove riječi, koliko god tradicionalnom nogometnom fanu možda zvučale smiješno, zapravo uvredljivo, teško je izbaciti iz (pod)svijesti.

Ovi ljudi pričaju samo i isključivo o novcu. Ne o igri, ne o kompetitivnosti, ne o navijačima, pa ne čak ni o trofejima. Za njih je nogomet proizvod, sadržaj koji nude

Jer ne možete dati ruku u vatru da Agnelli, iz svog kuta gledanja, nije u pravu.

U međuvremenu je Florentino Pérez, njegov suborac na planu Superlige iz Real Madrida, više puta upozoravao da igra među mlađim generacijama gubi svoj naizgled cementirani status, tvrdeći da zato ima ‘tvrde’ podatke koje, doduše, nikad nije iznio. Bernd Reichart, novi CEO kompanije koja stoji iza prijedloga europske Superlige, također tvrdi da nogomet gubi svoju vodeću ulogu u svijetu sporta i da “sistem više nije samoodrživ”, upozoravajući da samo pet od najvrjednija 32 kluba u Europi posluju s profitom.

S vremenom smo i sami postali toliko naviknuti na to da se o nogometu priča kroz prizmu industrije — ciljanih skupina, potrošača, prihoda, rashoda, budžeta, održivosti — da nam može promaknuti to kako ovi ljudi pričaju samo i isključivo o novcu. Ne o igri, ne o kompetitivnosti, ne o navijačima i zajednicama koje klubovi predstavlju, pa ne čak ni o trofejima. Za njih je nogomet proizvod, sadržaj koji nude, a sama igra je u drugom planu. Međutim, nogomet u svojoj srži nije ni biznis ni industrija; to je prvenstveno sport — i koliko god nam ta činjenica zvučala banalno, došlo je vrijeme u kojem je stalno moramo imati na umu i spominjati je ako nam je stalo do njega. Ako želimo održati nadu da ćemo nogomet kakav volimo imati i u budućnosti.

Da, budućnost. Taj gordi, pompozni koncept o kojem pričaju svi — kako borci za ‘autentični’ nogomet koji od njega strahuju, tako i vizionari koji ga vide kao digitalni cirkus s engagementima na društvenim mrežama podjednako važnim kao i pobjedama i porazima. Što je, uostalom, budućnost kakvu možemo zamisliti? Je li se ona svela samo na sliku vlastite realnosti koju želimo vidjeti, na potrošački izbor koji krivo promišljamo kao identitet? I koliko je ona uopće različita od sadašnjosti koju već živimo?

Prije nego što će u jesen 2021. kupiti Newcastle United, Saudijska Arabija je predstavila koncept nazvan Neom. Radi se o budućem milijunskom gradu na sjeverozapadu zemlje, uz obalu Crvenog mora, koji je opisan kao “startup veličine zemlje” i nalazi se na površini veličine pola Hrvatske. Bit će to ekstravagantno futuristički polis u potpunosti napajan obnovljivim izvorima energije, u ogromnoj mjeri digitaliziran i pogonjen tehnologijama toliko inovativnima da velik dio njih u stvarnosti još niti ne postoji. Spominju se, između ostalog, postavljanje divovskog “umjetnog mjeseca”, “umjetne kiše”, plaže s pijeskom koji svijetli u mraku, leteći taksiji bez ljudskih pilota, roboti-batleri i neka vrsta Jurskog parka s mehatroničkim dinosaurima.

Better humans, better society — glasio je ranio moto za Neom, zamišljen kao tehnološka i turistička meka, kao najugodnije mjesto za život na planetu koje će postati dom nekima od najvećih umova i najtalentiranijih ljudi iz različitih područja društva. I onima, naravno, koji si to mogu priuštiti. “Neom” je kovanica koja se sastoji od grčkog prefiksa neo, što znači “nov” i arapske riječi mustaqbal, odnosno budućnost.

Nova budućnost.

I kad već pričamo o novcu i onih 55 milijardi eura koje čitav nogomet godišnje obrće, spomenimo podatak da je ukupna visina planirane investicije za Neom 500 milijardi dolara. A on je samo dio šireg strateškog okvira nazvanog Saudi Vision 2030, čiji je cilj smanjivanje ovisnosti kraljevstva o fosilnim gorivima diverzifikacijom njena gospodarstva i investiranjem u mnoga područja — od turizma i tehnologije do industrije zabave. Newcastle United i Cristiano Ronaldo samo su neke od prvih nogometnih akvizicija na tom planu kojih će biti još, uz željeno i planirano domaćinstvo jednog od idućih Svjetskih prvenstava.

I gledajte, ponekad se i nama te vizije budućnosti — od tipova kao što su bivših Juveov gazda Agnelli ili saudijski princ-prijestolonasljednik Mohammad bin Salman — mogu učiniti pretjeranima i smiješnima. Samo, nogomet je vrlo često ne samo preslika društva nego i poligon na kojem neke društvene silnice možete jasnije zamijetiti i prije nego što one postanu sveprisutne na širem planu. Što ako je ta nova budućnost već tu?

Istog dana kad se Agnelli oprostio od Juventusa, u Rijadu je održana utakmica EA Sports Supercupa između talijanskog prvaka AC Milana i osvajača kupa Intera. Usred siječnja, mjesec dana nakon završetka Svjetskog prvenstva u Kataru koje je prvi put igrano u tom terminu, a nekoliko dana nakon što je u istoj zemlji igran i španjolski superkup. Ovo je inače već treći put da se Supercoppa Italiana, sada službeno nazvana imenom multinacionalne kompanije odgovorna za franšizu FIFA i sa sjedištem u Kaliforniji, održava u Saudijskoj Arabiji. Igrana je i u Kini, SAD-u, Kataru i Libiji.

Inter je pobijedio 3-0, a na travnjak King Saud University Stadiuma, preko reklamnih panoa koji su tijekom čitave utakmice svijetlili s natpisom “Neom”, spustio se klupski predsjednik Steven Zhang kako bi s igračima podigao trofej. Sada 31-godišnji Kinez, pravim imenom Zhang Kangyang, po zanimanju je sin milijardera, a prije nešto više od četiri godine postao je najmlađi predsjednik u Interovoj povijesti.

I sad — evo, recite vi — koliko ta budućnost može biti drugačija od onoga što već imamo?