Prije sedam godina upravni odbor glazbene nagrade Porin ukinuo je instituciju Porina za hit godine, odnosno izbacio tu kategoriju s liste nagrada koje zajednički dodjeljuju Hrvatska glazbena unija, Hrvatsko društvo skladatelja i Hrvatska radio televizija. Dotad je upravo ta kategorija bila najpopularnija i najprestižnija među samim izvođačima, odnosno konkurentima za hit godine, budući da je bila jedina kod čije je dodjele presudnu riječ imala publika. No, upravo to i jest bilo kontroverzno i upitno: glazbeni urednici radijskih postaja bi u procesu predizbora predlagali hitove, odnosno slali svoje liste najslušanijih i najtraženijih pjesama, a onda bi narodu bilo prepušteno da između onih nominiranih izabere ‘hit godine’.
Debate oko ispravnosti takve prakse vođene su od samog utemeljenja nagrade, a kategorija je već prethodno bila zamrznuta pa naknadno vraćena (između 2003. i 2010. u njoj se nije dodjeljivao Porin). Prijepor oko hita godina bio je, između ostalog, izazvan i time što je među publikom postojao snažan dojam da Porin sustavno izbjegava nominirati poneke iznimno popularne pjesme ukoliko je među ‘strukom’ postojao konsenzus da se radi o ‘šundu’ čije bi samo pojavljivanje na listi rušilo ugled nagrade. Činilo se kako se ukus Porinova strukovnog glasačkog tijela i glas naroda sve više razilaze i na kraju je nagrada za hit godine i definitivno ukinuta. Zadnji koji ju je osvojio bio je Thompson 2014. s pjesmom Samo je ljubav tajna dvaju svjetova.
A to koliko su se struka i publika u međuvremenu razišle postalo je jasno sedam godina kasnije. U veljači 2022., samo dva dana prije objave nominacija za ovogodišnji Porin, Billboard je objavio ljestvicu najpopularnijih pjesama u našoj zemlji — temeljenu ne na radijskom i televizijskom airplayu, nego na rezultatima glazbenog streaminga i digitalne prodaje singlova — čime je Hrvatska prvi put dobila pravu, relevantnu top listu. ‘Struka’ je ostala zatečena i praktički uvrijeđena činjenicom da njom brutalno dominiraju izvođači kao što su Jala Brat, Buba Corelli i njihovi trap izdanci, dok su oni hrvatski zastupljeni tek tu i tamo.
Bio je to ultimativni dokaz onoga što su osnivačima Porina mnogi tupili od samog početka: možete birati pjesmu, album ili izvođača godine, ali hit nije kategorija koja podliježe takvoj vrsti izbora. Hit ne treba nominacije niti ankete među glasačkim tijelom, ma tko ga činio, da bi bio potvrđen kao hit. Hit nije rezultat stava ili mišljenja, nego pop-kulturna činjenica. To što netko misli — koliko god relevantno njegovo mišljenje bilo — da ima boljih pjesama ili onih koji su za njega “veći hitovi”, onih koji bolje reprezentiraju scenu i neki pretpostavljeni ukus publike, ne znači apsolutno ništa — jer postoji metrika koja nam kaže koliko su koju pjesmu ljudi čuli, slušali, kupili.
Postoji, realno, samo jedno ime u ovih 30 godina HNL-a kojemu bih bez razmišljanja na vrhuncu moći priznao veći zvjezdani status od onoga koji trenutno drži Livaja
Slična je stvar, iako ne sasvim istovjetna, i sa zvijezdama.
Kao još jedan stup popularne kulture, ni one ne podliježu mišljenju ‘struke’ nego isključivo glasu naroda, i to u onom najširem, apsolutnom smislu. Naravno, kao i u slučaju hitova, industrija može stvarati hype, generirati početni interes i gurati nekoga ili nešto prema hit/zvjezdanom statusu, ali ta će joj nastojanja vrlo brzo propasti ako za njih nema realne podloge i ako publika ne prepozna i ne prihvati pjesmu ili osobu, jer jedino je ona može učiniti hitom, odnosno zvijezdom.
Razlika je u tome što je fenomen ‘zvijezde’ kudikamo kompleksniji i trajniji od fenomena hita. Bilo je bezbroj takozvanih one-hit-wondera koji nikad nisu postali prave zvijezde, a bilo je i ima zvijezda koje godinama, pa i desetljećima nisu imale pravi hit.
Ne postoji pouzdan način da se izmjeri i usporedi ‘veličina’ zvijezda u ovom kontekstu, ali Google Trends se čini kao dobar početak. Radi se o online alatu koji analizira učestalost pretraživanja pojedinih pojmova preko daleko najpopularnije internetske tražilice, i to kroz dulje vremensko razdoblje te unutar pojedinih zemalja ili regija. Za primjer smo uzeli pojmove “Marko Livaja”, “Mislav Oršić” i “Dominik Livaković” i usporedili učestalost njihovih pretraživanja u posljednjih godinu dana.
U prosjeku, na području čitave Hrvatske u zadnjih 12 mjeseci, od svih pretraživanja ovih triju pojmova oko dvije trećine (66 posto) otpada na Livaju, na Oršića 19, a na Livakovića 15 posto. Najveće ‘vodstvo’ Hajdukova desetka ima, očekivano, u Splitsko-dalmatinskoj županiji s čak 84 posto, a samo su tri županije u kojima nema barem 50 posto, odnosno da u njima nije popularan barem kao Oršić i Livaković zajedno: to su Krapinsko-zagorska (48 posto), Bjelovarsko-bilogorska (41 posto) i Virovitičko-podravska (31 posto, ujedno jedina u kojoj netko od Dinamova dvojca bilježi veći interes — Oršić je tu na 50 posto).
Pitate se, naravno, što je s Gradom Zagrebom. Pa eto, Google kaže da je tu od svih pretraživanja ovih triju pojmova 61 posto otpalo na Livaju, 23 posto na Oršića i 16 posto na Livakovića.
Masovna popularnost, odnosno celebrity status, najznačajnija je odlika pop zvijezde. Ali ona ne dolazi sama od sebe; u nogometu — i sportu općenito — jako je teško održavati zvjezdani status ako ga ne prate postignuća na terenu. Ne možete na dulje vrijeme generirati interes publike samo pojavljivanjima na eventima, intimnim ispovijestima po tabloidima i ostalim “famous for being famous” manevrima koji tako dobro funkcioniraju u nekim drugim područjima popularne kulture.
Livajinu statusu svakako pomaže to što je najbolji igrač Hrvatske nogometne lige — kako po različitim izborima u kojima sudjeluje ‘struka’ i(li) publika, tako i, primjerice, po suhoj statistici koju nudi SofaScore: ondje je on s prosječnom ocijenom 7,59 prvo ime sezone, dok je, primjerice, Oršić sa 7,22 na 11., a Livaković sa 6,95 na 49. mjestu u ligi. S 28 prvenstvenih, a ukupno 32 pogotka u 40 nastupa u svim natjecanjima, Livaja je i uvjerljivo najbolji strijelac u domaćem klupskom nogometu. Pomaže mu i to što je Hajduk daleko najgledanija momčad lige, u omjerima koje ne treba još jednom spominjati jer su upravo ponižavajući za rivale; što je klub koji ima 75.000 članova koji su usto i njegovi suvlasnici.
Međutim, ni sam taj učinak, a ni splitska vjernost i fiksacija na Hajduk koju će poneki zagrebački novinari lakonski pripisati “temperamentu”, nisu dovoljni da ga lansiraju među zvijezde.
Zvjezdani je status donekle mjerljiv, ali puno je teže definirati ono što ga čini. Radi se o sklopu neopipljivih karakterstika u koji spadaju karizma, imidž, liderstvo, važnost za momčad; dijelom mitologiziran, ali puno većim dijelom dokazan na terenu pravim potezima u pravo vrijeme i na pravom mjestu — poput onog bacanja Dinama na koljena u Maksimiru, iz kojeg se pamte velemajstorsko prebacivanje Livakovića za prvi i nonšalantna asistencija Emiru Sahitiju za drugi Hajdukov gol — on je ono što igrača pretvara u ikonu. U idola klincima, “kralja” odraslim navijačima, strah i trepet suparnicima; u igrača čiji dres se masovno želi i čije se ime izgovara s poštovanjem, bez trunke sarkazma, što je pravo malo čudo u ova vremena i na ovoj minijaturnoj ‘sceni’.
I mogao bih sad navoditi sijaset anegdotalnih primjera koji bi sugerirali da se (i) po zagrebačkim kafićima među odraslima te parkićima među djecom više govori o Livaji nego o bilo kojem drugom HNL nogometašu, ali nije potrebno. Zato što zvjezdani status ne implicira nužno pozitivni stav javnosti — samo svijest o zvijezdi, koja može poticati niz emotivnih reakcija, pozitivnih i negativnih. Uostalom, zbog čega — ili zbog koga — su se Dinamovi navijači potkraj sezone konačno mobilizirali u znatnijem broju?
Marko Livaja je pop-kulturna činjenica.
Bilo je možda u ovih 30 godina i boljih igrača u HNL-u, ali je upitno je li bilo većih, kompletnijih zvijezda.
Možemo pričati o Robertu Prosinečkom, Niki Kranjčaru, Luki Modriću, El Arabiju Hilalu Soudaniju; o Andreju Kramariću i Franku Andrijaševiću u nekim njihovim razdobljima, o Ćiri Blaževiću, Matjažu Keku i Nenadu Bjelici. No, postoji, realno, samo jedno ime kojemu bih bez razmišljanja i ikakvog mjerenja na vrhuncu moći priznao veći zvjezdani status od onoga koji trenutno drži Livaja.
A taj nije bio ni igrač ni trener, niti je sada — službeno — uopće akter u HNL-u. Taj je na razne načine zadužio mnoge igrače i novinare koji će danas besmislenim izjavama koje ne vode ničemu dobrome ili još besmislenijim apologetskim tekstovima, namjerno ili iz vlastite limitiranosti, mašiti poantu i osporavati neosporno, u dodiru s realnim stanjem stvari otprilike koliko i Porinov upravni odbor s onime što publika uistinu sluša.
No, vidite, taj i takvi također su dio razloga zašto se Livaja prometnuo u takvu zvijezdu.
