Nije lako biti vani po sparini, ali kad je trava već toliko podivljala od stalnih padalina i vlage u zraku, probajte to gledati kao priliku, a ne kao zov na muku. Vježbanje. Ne mislim da mašete kosom kao smrt, nego da vježbate vožnju. Obaveza košnje može biti i vrijeme za trening, ovisi s kojim ambicijama pristupate održavanju travnjaka. Ako ih imate (ambicije) i ako ga imate (travnjak), tj. ne živite u zgradi pa da su jedino što kosite dlake sa svog tijela. Trenirajte, jer utrka kosilica je respektabilan sport, ozbiljan trkaći spektakl koji se, vjerovali ili ne, može uhvatiti na malim ekranima, ako dovoljno dugo i često šaltate daljinskim u SAD-u.
Odjednom, više vam ne miriše po pokošenoj travi, nego po dolarima? Aha.
Naravno da u sportskoj varijanti modificiraju kosilice. Za početak, ne govorimo o kosilicama koje gurate kao kolica u supermarketu, nego o onima na koje sjednete pa se đirate okolo dok oštrice pretvaraju džunglu u kućni golf teren. Modifikacija kreće upravo od skidanja oštrica — iz sigurnosnih razloga, naravno — ali motor je tu, isti onaj koji dolazi s primjerkom iz trgovine.
Kurblom pali Ford Model T s početka prošlog stoljeća pa trči do svinje kad se stara pila konačno upali, stavi svinju pod ruku i ukrcaj se u auto sa živinom u krilu
Prve utrke kosilicama organizirao je britanski klub za kriket 1968. kao “novelty”, a zanimljiv povijesni kuriozitet kaže da je broncu odnio Jimmy Saville, tada najveća zvijezda pop-rock TV programa, danas pokojna pedofilčina i monstrum kojemu je to bilo prvi put u životu da je sjeo na kosilicu. Pet godina kasnije već je djelovala BLMRA, Britansko udruženje utrka kosilicama, a do danas je osnovano i nekoliko klubova koji sudjeluju u nekoliko različitih natjecanja, bilo da se utrkuju testirajući brzinu (neke kosilice mogu naganjati čak 80 km/h) ili sudjeluju u međunarodnom natjecanju izdržljivosti. Organizira ih BLMRA, mjereći maksimalnu udaljenost koju vozač i kosilica mogu prijeći u 12 sati. Trenutni rekord je 569,7 km.
Amerikanci su ideju posudili od Britanaca i modificirali je, baš kao i kosilice: 1990-ih su se dosjetili podijeliti natjecanja u zasebne utrke nedirnutih i modificiranih kosilica; u Indiani se svake godine održava spektakl The Twelve Mile 500 koji je popalio dosta postavki od NASCAR-a, a postoji i nekoliko udruženja koje regulira sva natjecanja, uključujući i zasebne off-road utrke.
Sport se raširio do Australije, ali i po Europi, gdje je više hobistička zabava, a manje konkurencija kartingu. Popularnost i kultni status Brzih i žestokih na kosilicama demonstrira i činjenica da je 2007. objavljena Lawnmower Racing Mania, PC i Xbox igra koju je licenciralo američko Udruženja utrka kosilica. Lawnmower Racing Car Grand Prix možete igrati i na mobitelu, ako ste raspoloženi utrkivati se s avatarom krave.
Ako vaša farma ima i traktor, još bolje — svladali ste izazov kosilice pa odlučili modificirati traktor: ostaviti plug u štali, a karoseriju ofarbati u plamen, orla ili barem kobru koja zijeva nad prekriženim cijevima mitraljeza? Možete se javiti u novi nastavak Pobješnjelog Maxa ili na islandsku utrku, Svjetski kup koji se organizira u gradu Flúðiru (ovo sam kopipejstao, javite kako se čita, braćo Islanđani!). App Store nudi i Tractor World Cup Rally, igricu s boljom grafikom od kosilica i krave.
Kosilice i traktori samo su mali dio priče zvane “ako ima motor, natječe se”. Sve što se kreće, može se i utrkivati, kaže teorija — pa kada pročitate da postoji i utrka školskih autobusa, prvo se morate zapitati jesu li djeca na sigurnom? Jesu, naravno, jer se utrke ne organiziraju s ‘aktivnim’ autobusima, već samo s umirovljenim žutim modelima, nama uglavnom poznatima iz filmova i popularne kulture. Ekipa s Floride dosjetila se kako je pametnije, umjesto bacati ih u stari otpad, žute school buseve staviti na dražbu za par tisuća dolara pa kupcima osigurati jeftinu makinu za utrke. Voze se uglavnom po ovalnim stazama, u gradu po imenu Bithlo.
Ljudi s Floride — što bi svijet bez Floride? — izumili su i Swamp Buggy Racing, utrku bagija za močvare. Koja se, kako i priliči, ne organizira na asfaltu, nego u vodom natopljenim blatnjavim stazama. Natjecateljska uporaba močvarnih bagija krenula je 1949. u floridskom Napulju (Naples), a često se radilo o vozilima sklepanim od dijelova traktora i zrakoplova, s kotačima dovoljno velikima da pregaze aligatore. Danas, bagiji se izrađuju prvenstveno za utrke; kokpit izgleda kao torpedo, a kotači su visoki i jako ravni, da bolje prolaze kroz nemilosrdno blato.
Ima toga još. Australian Postie Bike Grand Prix u osnovi je utrka Hondi CT110, motora koje koriste australski poštari. Organizira se redovito od 2013. Utrka kamp kućica nastala je u američkom Midwestu, gdje su se u trenucima dosade odlučili zabaviti razvaljivanjem pokretnih domova. Nakon što izvuku ljude, kućice pojačaju čelikom, a uklone i sve prozore i zapaljivi materijal. Glavna atrakcija nije pobjeda, nego sudaranje golemih kampera u kaotičnoj utrci. Sličan je i stadionski Super Truck Racing, gdje je sudaranje i mljevenje lima dio atrakcije, a kad se jednostavno utrkuju bez demoliranja, to radi 20 ogromnih kamiona zajedno s prikolicama. Začudo, ovaj sport je popularniji u Britaniji, nego u SAD-u.
The King Of The Hammers održava se u kalifornijskom Johnson Valleyu, gdje se natjecatelji iz cijelog svijeta u posebno izrađenim bagijima pokušavaju penjati na stijene. Manje od 45 posto ih uspije doći na cilj pustinjske staze duge 265 km, koju treba prijeći u 14 sati. Priča je krenula 2007. s 12 timova, a danas sudjeluje 400 natjecatelja pred publikom od 30.000 ljudi.
BA/BE vas poziva da kupite automobil za manje od 500 dolara i njime osvojite utrku od New York Cityja do New Orleansa, a japanske Utrke Dajibana — što je japanska interpretacija riječi Dodge van — održavaju se od 2015., kada su natjecatelji motociklističkih utrka došli na ideju da organiziraju prijateljske utrke na četiri kotača, u vozilima u kojima inače prevoze svoje motore i opremu.
U Norfolku organiziraju Reliant Robin Racing, utrku predivnih automobila od stakloplastike na tri kotača. Kod nas je najpoznatija supervan verzija iz serije Mućke, ali ovi obični Reliant Robin modeli uistinu izgledaju kao da će se raspasti kada im na krov stavite većicu s dnevnim šopingom. Onda možete zamisliti i kako izgledaju utrke.
Za vizualizirati utrku rikši ne treba puno mašte. Od 2006. se Rickshaw Challenge organizira u Indiji, a raširio se i po ostatku svijeta kao natjecanje u izdržljivosti, a često i preživljavanju. Vozači motoriziranih rikši moraju prijeći udaljenost od 885 kilometara, izdržati nagle promjene vremena i zone bez signala za mobitel, ‘jureći’ gradovima i prirodom 60-ak km/h.
Ako ikada navratite u Oregon, javite se kad posjetite Pig-N-Ford Racing, ili barem objavite IG story sa snimkom jednog od bizarnijih natjecanja na četiri kotača. Nastao na vašaru okruga Tillamook, ovaj seoski spektakl spaja oldsmobile i svinje, s pravilom koje kaže: na zvuk startnog pištolja, kurblom pali Ford Model T s početka prošlog stoljeća pa trči do svinje kad se stara pila konačno upali; zatim stavi svinju pod ruku i ukrcaj se u automobil sa živinom u krilu. Kreći i stigni prvi na cilj tako da ti suvozač putem ne pobjegne iz vozila!
I eto nam ideje kako razviti turizam u Slavoniji: uz male modifikacije, korištenjem električnih kola i požeške prasetine. Svi suvozači koji odustanu od utrke postanu medalja od čvaraka.
https://www.youtube.com/watch?v=-da5z9jp_mc
