Statistika kaže da je na svijetu je do sada bačeno više od 39 milijuna sjekira. Ne radi se o balkanskim sukobima oko međe, listi axe murderera iz svih horor filmova snimljenih otkada je celuloidne vrpce, sažetku sezone Igre prijestolja, a ni o okršajima homo sapiensa s lokalnom faunom, poput legendarne viralne vijesti iz 2013., čiji je naglasak u tekstu glasio: “Jedan je muškarac iz sela Vrba kod Gacka, sjekiricom ubio medvjeda koji ga je napao dok je čuvao ovce jučer oko 17 sati na livadi ispod planine Volujak u BiH”.
Ovaj klasik modernog novinarstva zaslužuje da ga još malo citiramo, a priča, copy-pejstana s Dnevnik.hr, išla je točno ovako: “Dok je (Grković, op. a.) sjedio kod ovaca medvjed je utrčao u stado pa potom krenuo prema njemu. Grković je u tom trenutku u džepu imao samo malu sjekiru te se uhvatio u koštac s medvjedom, koji ga je prvo uhvatio za nogu, na što ga je Grković udario sjekirom iza vrata. Kako je ispričao medijima, dok je medvjed njega grizao, on ga je udarao sjekiricom. Nije mogao reći koliko je trajala ta borba na život i smrt. Iako su mediji isprva prenijeli da mu je medvjed izbio sjekiru iz ruke te da je zvijer svladao golim rukama, utvrđeno je da je ipak sjekirom zatukao medvjeda, pritom mu gotovo odrubivši glavu.”
I da, potvrđeno je da je to bio medvjed, a ne hipster koji je zbog pretjeranog konzumiranja craft piva zaboravio podštucati dlake. Ali baš kao što nije imao šanse protiv gospodina Grkovića, medvjed načelno nema šanse ni protiv mnogih hipstera, ako znamo da vam mogu zabiti sjekiru u čelo s nekoliko metara udaljenosti. Možda nemaju puno šanse u bliskom kontaktu, hrvanju i konačnoj dekapitaciji zvijeri s džepnom varijantom ‘sikirice’, ali pogode li s distance sa svojom sportskom, jednako naoštrenom verzijom gdje trebaju, barem stignu pobjeći dok se medo pita zašto mu je Chat Faker odlučio raskoliti lubanju. U ovako, nazovimo to idealnim stripovskim scenarijem.
Koji nije samo isprazno blebetanje. Blebetanje jest, ali čvrsto oslonjeno na trenutne podatke, koji kažu da je bacanje sjekira jedan od sportova na podužoj listi najbrže rastućih novih sportova u SAD-u i Kanadi, čije su rekreativne i natjecateljske verzije doslovno obilježile posljednje dvije godine.
Onako kako je pikado ušao u kafiće, tako je kafić ušao u stara skladišta preuređena za bacanje sjekira
Hipsteri su jednostavno po deafultu duže ‘u treningu’, s obzirom da su korijeni popularnosti bacanja sjekira krenuli prije 3, 4 godine, u urbanim sredinama kao ‘opuštanje’ eksplozivno primitivnog intenziteta. Pojavio se, dakle, kao nadopuna vikinško-hipsterskom testosteronu, a već u 2019. je prepun žena. Žene i muškarci se natječu zajedno, ne postoje odvojene lige, a u nekim kanadskim ligama postotak žena je čak 45 posto.
Naravno da priča ide dalje od spomenute dvije zemlje: The National Axe Throwing Federation (NATF) osnovan je 2016. u SAD-u, postavio je i standardizirao natjecateljska, sportska pravila, a onda se proširio na čak šest zemalja, od Europe do Azije. Federacija ima više od 6000 članova raznih liga, u 85 gradova.
Bacalo se kroz povijest sporta svašta. Disk, kugla i koplje. Pikado. Bacanje noževa imalo je svoje sportske uspone i padove, a danas u Europi postoji više od 25 klubova bacača noževa, na čelu s European Throwing Club Flying Blades (danas znan kao EuroThrowers), koji od 2001. organizira europska natjecanja, a svakih nekoliko godina i svjetsko. U Francuskoj je 2014. održano Svjetsko natjecanje u bacanju noževa na kojem je sudjelovalo 12 nacija.
Ali zašto vitlati malom oštricom kad možete u sebi probuditi berzerkera u golom jurišu na Valhalu?
U zadnje dvije godine, svaki drugi muškarac s bradom i tetovažama na Instagramu barem se jednom fotografirao sa sjekirom u ruci, ispred velike drvene mete. U rekreativnim urbanim dvoranama za bacanje sjekira, koje od 2018. u SAD-u i Kanadi rastu kao trava na monsunu, poslužuje se i alkohol, a cijela se priča uspoređuje s bowlingom.
“Latest craze” termin je kojim su američki mediji opisivali trend svojevrsne implementacije bara u male dvorane za bacanje sjekira — onako kako je pikado ušao u kafiće, tako je kafić ušao u stara skladišta preuređena za bacanje sjekira pa cijelu priču pretvorio u popularnu vikend zabavu za oba spola. Stoga paralela o bowlingu.
Pravila su jednostavna — pogodak u centar donosi pet bodova, krug oko centra donosi tri, a ubadanje sjekire u drvo unutar vanjskog kruga jedan. Svaka meta ima dvije zelene točke iznad krugova, a prije zadnjih pet bacanja u sve tri runde možete najaviti gađanje prostora između točaka; pogodite li, dobijete sedam bodova. Najbolji rezultat je 81. Početnici su presretni kada dosegnu 25. Alison Boober ima titulu prve žene u SAD-u koja je skupila 81. Zaposlila se u Philadelphiji u klubu Urban Axes, postala opsjednuta, u dvorištu si izradila metu na kojoj je vježbala kad nije bila na poslu, a onda je godinu dana kasnije postala članicom lige i krenula obarati rekorde. Treća je na svijetu sa scoreom 81.
Vratimo se hipsterima, koji su danas već dio pop-kulturne i modne povijesti. U početku, svi su znali da su ovdje, iako nitko nije mogao točno reći “što je to?”, ali su manje-više svi znali prepoznati specimen kada bi se pojavio izgledajući kao drvosječa. Zato i bacaju sjekire, hehe.
Natjecateljski duh bacanja sjekira prvi se put pojavio na natjecanjima drvosječa, zajedno s cijepanjem, kotrljanjem, penjanjem na drvo i sličnim disciplinama koje su dio Lumberjack World Championship. Danas, WATL (World Axe Throwing League) nadgleda samostalni sport bacanja sjekira na svjetskoj razini.
I dok se Zapad zabavlja sportom izniklim iz ratničkih vještina prije izuma baruta, Južna Amerika zna kako se tulumari. Barut je glavni začin “bacačkog sporta” tejo, kažu drugog najpopularnijeg sporta u Kolumbiji — odmah nakon nogometa! Tejo je zarazio sve staleže, od sirotinje po selima do srednjih i viših slojeva koji ga igraju ili gledaju u dvoranama. A profesionalni igrači i timovi ne postoje samo u Kolumbiji, nego i u Venezueli, Ekvadoru i Panami.
Nevjerojatna popularnost sporta u kojem ljudi bacaju metalni pak na barut. Dodir metala i baruta napravi mali “bum!” pa bacač i publika slave. Tejo je naziv metalnog paka, koji se baca s udaljenosti od 18,5 metara na glinom prekrivenu dasku. “Bocin” su metalni prstenovi koji sadrže “mechas”, papirnate paketiće baruta, čija eksplozija donosi dodatne bodove.
Tejo se u Kolumbiji igra na turnirima, ali i u barovima, kao eksplozivni pikado-bowling, okupan potocima piva. Alkohol, bacanje, gađanje. Univerzalna formula, na autohtoni južnoamerički način. Popularan je dio turističke ponude, s organiziranim natjecanjima za mlade bekpekere, kojima se atraktivna igra bacanja i gađanja prodaje kao zabava uz alkohol i eksplozije.
Pa ako ste taman otvorili hostel i niste vratili barut u MUP, eto vam biznisa.
