Off Topic

Do posljednjeg daha

Od Hrvata-svjetskih rekordera u ronjenju do podvodnih verzija hokeja i ragbija

Disanje je danas luksuz. Maske su na licima onih koji su ih se prvi dočepali, drugi ih šivaju sami ili jednostavno pokušavaju odraditi vožnju liftom i taksijem bez izmjene plinova s okolišem, kako se u ples kisika i ugljikova dioksida ne bi ugurao i COVID-19. U strahu od virusa koji se širi zrakom, jedino rješenje jest — prestati disati! Nažalost, to je doslovno i konačni, najgori ishod scenarija zaraze pa prestanak disanja, ako želite biti živi, nije opcija. Pluća se moraju hraniti kisikom.

Ali što ako ih stavite na dijetu? Kisik — da, većinu dana i noći, ali baš onda kada bi valjalo prestati disati, koristilo bi da ste u stanju provesti, recimo, 20-ak minuta bez udaha i izdaha. Nažalost, veća je vjerojatnost da će pandemija završiti prije nego što svoje tijelo dovedete u stanje da odradi takve opasne maratone, ali vježbanjem pluća za, između ostalog, natjecanja u nizu natjecateljskih sportova s premisom “nedisanja”, možete ostvariti čuda. Sve je u treningu.

A treniraju mnogi. Možda nećete odmah doći do 20-ak minuta — rekord je to koji drži španjolski ronilac na dah Aleix Segura Vendrell; točnije, 24 minute s kojima je 2016. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, ali velike promjene u odnosu na to koliko trenutno držite dah možete vidjeti već za neka tri mjeseca, predanim treniranjem s profesionalcima i prilagodbom tijela i glave novim, ekstremnim situacijama. Imate se pravo poslužiti i aplikacijom (popularna je, recimo Apnea Diver, koja kombinira sportski trening s Pranayamom, drevnom jogijevskom tehnikom kontroliranja daha), u doba kada nema treniranja na bazenima — korisna je i za treninge onih koji se bave freedivingom, ali i svima ostalima koji vole obitavati u paralelnom svemiru morskih dubina, od podvodnih fotografa do rekreativnih ronilaca i plivača.

Više od 10 različitih disciplina ronjenja na dah proteže se od statične apneje (STA) do dinamičnih apneja s perajama ili bez njih (DNF i DYN).

Poduža je lista sportova koji se odvijaju pod vodom, pa tako zahtijevaju apsolutnu kontrolu daha, a na njoj se nalazi čak i podvodno hrvanje, tzv. aquathlon

STA, statična apneja, podrazumijeva jednostavno zadržavanje daha pod vodom, bez kretanja — nema plivanja ni ronjenja, samo zalegneš u vodu potrbuške i plutaš licem nadolje kao leš pokušavajući navući najveći broj minuta bez korištenja škrga koje ionako nemaš. STA 02 je slična stvar, samo što natjecatelji imaju pravo napuniti se čistim kisikom 30 minuta prije držanja daha. Dinamične varijante, DNF i DYN, podrazumijevaju ronjenje s pokretom — dakle, mjeri se ne samo koliko dugo možeš biti u vodi bez disanja, nego i koliku metražu si u stanju prijeći na takav način, s perajama ili bez njih na nogama.

Hrvati razvaljuju ovaj sport.

Kristijan Curavić bio je rekorder do 2007., sa 6 minuta i 45 sekundi statične apneje, a onda je Goran Čolak, naša globalna zvijezda ronjenja na dah, srušio taj rekord 2007. sa 7,1 minuta. Njemački rekorder Tom Sietas proslavio se kada je s pet dodatnih minuta srušio rekord koji je postavio iluzionist David Blaine, a onda ih je sve zajedno pomeo Čolak, kada je na zagrebačkom trgu 2013. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda (Static Apnea 02), dodavši osam sekundi na Sietasovu brojku 22:22 pa slavio s 22:30. Godinu dana kasnije odradio je 23:01 sekundi.

Ni žene ne zaostaju — Karla Fabrio svjetska je prvakinja u ronjenju na dah — 30 puta obarala je državne i četiri puta svjetske rekorde, a Katarina Turčinović postavila je rekord u dinamičnoj disciplini kada je zaronila na 216,9 metara s perajama. Svjetska zvijezda bila je i Natalija Molčanova, ruska freediverica i bivša predsjednica Ruske federacije ronjenja na dah, koja je 2015. nestala nakon što nikad nije izronila davajući privatne lekcije u moru balearske Formentere.

Poduža je lista sportova koji se odvijaju pod vodom, pa tako zahtijevaju apsolutnu kontrolu daha, a na njoj se nalazi čak i podvodno hrvanje, tzv. aquathlon. Natjecatelji imaju maske i disalice, pa u podvodnom ringu velikom pet kvadtratnih metara pokušavaju jedan drugom skinuti vrpcu s noge. Izmislili su ga Rusi tijekom 1980-ih, a od 1993. održavaju se i međunarodna natjecanja.

Confédération Mondiale des Activités Subaquatiques (CMAS), krovna Svjetska udruga podvodnih aktivnosti osnovana 1959. u Monaku, s trenutnim sjedištem u Rimu, propisala je pravila za natjecateljski ribolov harpunom bez naprava za disanje, a nadzire natjecanja, timove i klubove koji harpun koriste za gađanje u mete u podvodnom streljaštvu. Za razliku od podvodnih sportova s loptom, u kojima igrači imaju prilike pokupiti nešto zraka gurajući disalice na površinu tijekom utakmice, podvodno streljaštvo zahtjeva ne samo majstorstvo u ciljanju, nego i razvijenu tehniku apneje za potpuni mir tijekom gađanja na dah. Sport je nastao u Francuskoj početkom 1980-ih, a ondje je i danas popularan, kao i u Španjolskoj.

CMAS je stao i iza danas globalnog fenomena podvodnog hokeja, koji je nastao formiranjem Sub-Aqua Cluba u Britaniji 1954., gdje sport danas zovu Octopush, a veliku je popularnost stekao 1950-ih u Južnoj Africi. Pak se gura po dnu bazena i to sa štapom veličine 10 x 5 cm, koji igrač smije držati samo u jednoj ruci. Prvi se put na međunarodnom levelu gurao 1980. u Kanadi, na Svjetskom natjecanju u podvodnom hokeju. A gdje je tu publika? U bazenu, s igračima, ako ponesu masku i peraje, a oni koji žele ostati na suhom u moderno doba imaju priliku gledati video prijenos na velikim ekranima pa čak i live stream na internetu.

Naravno da se pod vodom igraju i nogomet i ragbi.

Podvodni nogomet izmišljen je 1960-ih kao dodatni, zabavni trening za ronioce, a onda se razvio u samostalnu sportsku disciplinu koja je zapravo nešto poput podvodnog vaterpola. Utakmice se igraju u dva poluvremena od po 20 minuta, s pauzom od pet minuta. “Mokri ragbi” nema puno veze sa “suhim”, a od vodenog nogometa se načelno razlikuje po tome što se igrači natežu oko posjeda lopte.

U istoj kategoriji s ovim sportovima nalazi se i sinkronizirano plivanje — hibrid plivanja, gimnastike i plesa, a zahtjevi postavljeni pred ljudsko tijelo u ovom su sportu uistinu veliki. Sinkronizirani plivači ne samo da moraju znati koreografije, biti elegantni, imati smisao za tajming i veliku mišićnu snagu, nego moraju biti apsolutni vladari svog daha, zbog stalnih uranjanja i izranjanja koje iziskuju koreografije. Početkom 20. stoljeća zvali su ga vodeni balet, a nakon što smo ga desetljećima znali kao sinkronizirano plivanje — zbog čega i ja koristim ovaj uvriježeni termin — godine 2017. su mu promijenili ime u umjetničko plivanje. S obzirom da nije potpuno podvodni sport, nadgleda ga FINA, međunarodna federacija također nadležna za vaterpolo, plivanje i ronjenje.

Kod kuće, možete već sada početi s razvijanjem sposobnosti zadržavanja daha, koristeći Wim Hof metodu. Google it! Dokazano pomaže jačanju imuniteta — znanstveni detalji su navedeni u studiji sveučilišta Radbout iz 2014. — a to vam, osim nedisanja, ovih dana itekako može koristiti.