Off Topic

Dozivam te, rode

Žene protiv muškaraca protiv... ženomuškaraca?

Nije da muškarci koji promijene spol ne mogu stvarno izgledati kao žene. Živi primjeri su danas udaljeni na nekoliko klikova. Uostalom, svi koji su bili u Tajlandu znaju da čak i neke “žene s pimpekom”, zahvaljujući većim investicijama u plastičnu kirurgiju, šminku, frizera i modu, mogu izgledati bolje od žena bez pimpeka.

Madonna di Campiglio nije u Tajlandu, ali je predivno mjesto. Ne skijam, ali prije nekoliko godina poslovni me put odveo na Dolomite; tjedan proveden s ruskim oligarsima na skijama, trgovinama satova koji koštaju koliko i stan u Zagrebu i predivnim trometarskim nanosima snijega. Usput, završio sam na velikom svjetskom kongresu eksperata za promjenu spola koji se tada održavao u gradu pa svjedočio fotografijama ‘prije’ i ‘poslije’ koje su uistinu fascinantne, transformacijama dlakavih drvosječa u dobre vile. Hormoni su čudo, rekla je doktorica za prezentacijskom govornicom.

U doba kada je zapadna civilizacija imala svega dvije kućice za spol u svim formularima i anketama, sport je bio podijeljen po oštroj spolnoj liniji razgraničenja. Otkad je sporta, muškarci i žene natjecali su se u odvojenim kategorijama — osim u Sparti, gdje su ih znali pomiješati u svojim militarističkim treninzima.

Spartanci su vjerovali da fizički trening stvara zdrave majke, pa tako posredno i zdrave buduće vojnike. U petom stoljeću pr. Kr. ženski sportovi postaju otvoreno povezani sa seksom. Vlasti su shvatile da im opada populacija jer su muškarcima previše drage nabildane muške guze, pa kreću u kampanju promoviranja heteroseksualnih odnosa — prva odluka bila je da se potpuno gole djevojke natječu na atletskom stadionu pred publikom sastavljenom isključivo od solo frajera. Dok bi u Sparti udane žene trenirale mlađe djevojke (uz čestu lezbijsku vezu), u Grčkoj bi udajom žene prestale sa svim sportskim aktivnostima.

Žene koje mijenjaju spol mogu pristupiti muškim natjecanjima bez provjera. Muškarci koji postaju žene moraju dokazati da imaju prihvatljivo nisku razinu testosterona

Grci su otišli radikalno u drugu stranu, pa su — iako su na otoku Chios zajedno hrvali adolescenti obaju spolova — ženama zabranjivali pristup Olimpijskim igrama; imale su svoje Herine igre, na kojima su se natjecale bez muškaraca na istom stadionu, samo s nešto manje pravih sportskih disciplina i bez preklapanja sa sadržajem muških natjecanja. Razlog odvojenosti je bio, pa dijelom i ostao očit: fizičke razlike. Biologija i te tričarije. Muškarci imaju jače kosti, tetive i ligamente, a iako su mišićna vlakna kod obaju spolova jednake snage, muškarci imaju veću mišićnu masu pa tako i više vlakana = više snage. Ženska snaga je 50-60 posto u gornjem dijelu tijela i 60-70 posto u donjem u odnosu na snagu muškaraca. Netrenirani muškarci često imaju snažniji stisak šake od sportašica. Tako je kako je. Nema smisla da Mike Tyson boksa s Rondom Rousey.

No, u isto vrijeme našlo se prostora za ‘križanje’, pa su se tako godinama razvijali sportovi spolno miješanih parova, pa čak i sportovi u kojima su se muškarci i žene namjerno natjecali jedni protiv drugih.

Spolno mješoviti sportovi, dakle — koliko ih znate nabrojati?

OK, klizanje, da — gdje su uloge, iako je riječ o muško-ženskim parovima, opet spolno jasno podijeljene, s muškarcima koji, kao i u većini tradicionalnih plesova, vode. A to rade, naravno, i u plesnim natjecanjima, kao i u sinkroniziranom plivanju. Tenis, stolni tenis, badminton, squash i racquetball drugačija je vrsta partnerstva, poznata po mečevima mješovitih parova, ali to opet nisu žene vs muškarci, nego ŽM vs ŽM. Suradnja spolova moguća je i u spolno mješovitom curlingu, golfu, kuglanju i pikadu. Bodovi se zbrajaju zasebno, po spolovima, a onda stavljaju na hrpu kao timski score.

Čak ni pro-wrestling u pravilu ne ruši granice, makar i kao show. U mješovitim tag team atrakcijama u ringu su uvijek kečeri istog spola — u protivničkim timovima mogu se nalaziti žene, muškarci i patuljak, ali ako jedna žena pozove muškog partnera u polovini borbe, njezina protivnica izlazi pa u okršaj ulazi muškarac iz protivničkog tima. Isto je i s patuljcima.

Ipak, postoje brojni sportovi u kojima se žene natječu izravno protiv muškaraca, a čak nisu ni cirkus. Konjički sport, recimo. U snookeru također nema spolnih razlika u natjecanju — ženama je slobodan pristup izazivanju frajera, a to je jako dobro iskoristila Britanka Reanne Evans. Nakon što je pobijedila u 61 partiji ženskog snookera zaredom, potukla je i svjetskog prvaka Johna Higginsa pa ostatak karijere, uz osvajanje ženskih turnira, provela igrajući protiv muškaraca s fifti-fifti uspjehom. Mješovito štafetno trčanje bit će dio sportske ponude Ljetnih olimpijskih igara 2020, baš kao i spolno mješoviti štafetni triatlon, a ljetne Igre 1920. i 1928. godine imale su i korfball, doduše kao demonstracijski sport, ali svejedno — koliko je vas čulo za ovaj nizozemski timski sport?

Korfball je košarka na travi s nogometnom loptom, koncept s početka 20. stoljeća, u kojem se dva tima od po osam članova — četiri žene i četiri muškarca — natječu u ubacivanju lopte u košaru bez mrežice, postavljenu na stup visok tri i pol metra. Ideja parova je ista kao i kod tenisa (MMŽŽ vs MMŽŽ), ali zanimljivo je da je ovaj sport izvorno nastao upravo kao angažiranje obaju spolova na natjecanju za vlast nad loptom i skupljanju bodova ubacivanjem iste na željeno mjesto. Igra se u 70 zemalja svijeta, od 1933. postoji i Međunarodna korfball federacija (osnovana u Belgiji), a od 1985. korfball je dio Svjetskih igara.

Svjetske igre su 2013. i 2017. ugostile Ultimate, igru s frizbijem koja je također koncipirana kao spolno mješovito natjecanje. Ultimate timove čine četiri muškarca i tri žene (ili četiri žene i tri muškarca); iako najviše odmjeravanja snaga u hvatanju bačenog diska bude između natjecatelja istog spola, izravni okršaji muškaraca i žena u svim tim kombinacijama nisu rijetkost. Softball ima svoju co-ed ligu, spolno miješane natjecatelje koji igraju s modificiranim pravilima kako snaga muških udarača ne bi potpuno nadjačala djevojke (zbog toga se udaranje najčešće izmjenjuje po principu žena-muškarac-žena-muškarac…), a metloboj, sport iz Harryja Pottera koji se prelio u stvarnost, također ne pravi spolne razlike u utakmicama.

Sklad je, dakle, moguć — tamo gdje je moguć. Ali što kada se u one sportove koji izričito povlače crtu između odmjeravanja fizičkih sposobnosti dvaju spolova infiltriraju oni koji su nekad pripadali jednom spolu, a onda ga promijenili? Što ćemo danas, kada više ništa nije tako jednostavno?

Da postoji jednostavan odgovor, ne bi bilo komplicirano.

Prva se kontroverza zakuhala kada je Fallon Fox pomela pod sa ženama u mješovitim borilačkim vještinama. Ispostavilo se da je Fallon bio muškarac, a onda postao žena. Prvi je u svom podcastu o slučaju glasno i kritički progovorio Joe Rogan, objašnjavajući da muškim kostima i mišićnoj masi nema mjesta u kavezu sa ženama. Pa su ga napali da je transfob, naravno. Iako je koju godinu ranije u istom tom podcastu imao ugodan razgovor s Buckom Angelom. Guglajte, ne pitajte.

Bjjee.com je u svojoj analizi lika i djela fajterice Fox imao zanimljiv naslov: “Trans MMA borac koji je slomio lubanju ženskog protivnika. Postajemo li previše ‘politički korektni’ sa stvarnošću?”. Rođeni muškarac iz Ohia, Fox je bio u američkoj mornarici, vozio kamione kako bi zaradio za promjenu spola, promijenio ga u Bangkoku, a zatim se kao ona počeo profesionalno baviti MMA-om. Od šest borbi, danas umirovljena Fox je čak i uspjela izgubiti jednu, kada je pala u tehničkom nokautu od udaraca Ashlee Evans-Smith.

Svijetu se u međuvremenu dogodio i jedan prigodno ‘zbunjujući’ slučaj. Svjetska i olimpijska šampionka na 800 metara Caster Semenya optužena je da je muškarac — tražili su potvrdu spola, dokaz da nije hermafrodit i da je ilegalne testosteronske injekcije nisu transformirale u muškarca. Svjetska atletska federacija IAAF smatrala je da južnoafrička atletičarka u najgorem slučaju ima rijetki poremećaj povećanog lučenja testosterona, zbog čega bi je trebalo tretirati kao muškarca pa je natjerati da pije tablete za smanjivanje testosterona. Na kraju je zadržala sve medalje, a organizacija se ispričala zbog progona, dok su domaći mediji za sve optužili — ne transfobiju, nego rasizam.

Terry Miller i Andraya Yearwood također su u središtu vatrene debate, one koja ima atmosferu velike odluke — na mikroprimjeru dvoje tinejdžera zaljubljenih u atletiku ogleda se budućnost svjetskog sportskog natjecanja. Što se dogodi kada dva muškarca koja se identificiraju kao žene krenu trčati protiv žena koje se biološki definiraju kao žene, u sprintu na 55 metara? Terry je završio — pardon, završila — na prvom, Andraya na drugom mjestu. Trans duo je postavio novi rekord i nitko mu se od djevojaka ne može ni približiti. Roditelji poraženih pokušavaju dobiti zadovoljštinu na sudu, kako bi pravno dokazali da nova politika identiteta super zvuči u esejima studenata filozofskog fakulteta, ali da praktičnu primjenu koncepta na sportsko natjecanje ipak ne bi trebali nadgledati oni koji nisu u stanju napraviti ni 10 sklekova.

Svejedno, velike sportske organizacije prihvatile su igru pa je 2016. Međunarodni olimpijski odbor otvorio vrata trans osobama i donio dvije odluke: žene koje mijenjaju spol i postaju muškarci mogu pristupiti muškim natjecanjima bez ikakvih provjera, a muškarci koji postaju žene moraju dokazati da imaju prihvatljivo nisku razinu testosterona.

Trans zajednica je pala u trans, a kimanje glavom u nevjerici i ljutnja uslijedili su s druge strane debatne fronte. Naljutili su i Martinu Navratilovu, prvu veliku sportašicu koja je u kolumni u Sunday Timesu javno tražila zabranu natjecanja trans osoba u ženskim sportovima, nazivajući nove odluke “nagrađivanjem prevaranata i kažnjavanjem nevinih”. Kolumnom su mahali republikanski političari kada su četvrti put tražili istu zabranu u Južnoj Dakoti — no, zakon opet nije prošao. Druga strana debate likuje, nazivajući to pobjedom budućnosti protiv sila “krajnje desnice” i “transfobije”. Navratilovu su nakon svega osvetnički izbacili iz odbora LGBT organizacije Athlete Ally. Sharron Davies, bivša britanska olimpijska plivačica, izrazila je iste stavove kao i Navratilova; još uvijek je napadaju horde na Webu.

O nekim ranijim slučajevima, kao što su tenisačica Renée Richards ili dizačica utega Laurel Hubbard, već smo pisali.

I američka država Connecticut, mjesto radnje priče zvane “Terry & Andraya”, dopušta mladim sportašima da jednostavno biraju u kojoj se kategoriji žele natjecati, na osnovi toga s kojim se spolom identificiraju. Terry i Andraya navodno primaju hormonsku terapiju pa im se količina muških hormona rapidno smanjuje, a Dr. Nicole LaVoi iz Centra za istraživanje djevojaka i žena u sportu otvoreno brani njihovu pobjedu, tvrdeći da je mogu kritizirati samo neobrazovani, oni koji ne razumiju kako djeluju hormonalni preparati koji zaustavljaju prednosti testosterona.

Zbog fokusa na spol i hormone, kaže, kritičari potpuno zanemaruju druge bitne faktore uspjeha, od motivacije i treninga do prehrane i psiholoških vještina. “Transfobija” je čarobna riječ, a mrzitelji onih koji odbijaju “pobjednike” nazvati “pobjednicama” kažu da je sportski teren samo “novi zahod” — nekad je argument bio vezan uz prava seksualnih manijaka na korištenje javnih WC-a, a sada se, jel’, transfobija pakira u brigu za sportskom pravdom.

Drugi opet kažu da nije čudno to što su Terry i Andraya izveli apsolutnu dominaciju — pa treba ih samo pogledati i vidjeti da izgledaju kao muškarci s dugom kosom. Pljušte optužbe za masovno okretanje glave pred ludilom zbog straha od političke korektnosti. Pozivaju se na zdravi razum i podsjećaju da postoji razlog za tisućljetno odvajanje većine sportova po kromosomskoj liniji — žene imaju svoje kategorije upravo zato da ne bi bile izdominirane od urođenih fizičkih prednosti drugog spola.

Kome na kraju vjerovati? Stručnjacima, očima, lijevima, desnima, doktorima, kritičarima, tenisačici? Fuck if I know, rekli bi na starom američanskom, ali javite ako saznate.

Ja ću vas u međuvremenu ostaviti s citatom Andraye Yearwod, koji/koja odbija prihvatiti to da ima bilo kakvu prednost u odnosu na ono što bi američki rodnospolni novogovor nazvao “cis-ženom”, pa za Associated Press kaže: “Jedan skakač u vis može biti viši i imati duže noge od drugog, ali drugi može imati savršenu formu i biti bolji. Sprinter može imati roditelje koji troše jako puno novca na osobni trening svog djeteta, zbog čega će to dijete trčati brže.”

Reakcija na ove riječi — facepalm ili potvrdno kimanje glavom — odat će vam, ako još niste sigurni, s koje strane barikade se načelno nalazite.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.