Jake LaMotta nije bio samo boksač, tema filmskog klasika i samoprozvani “gad” — kada se nakon odlaska u sportsku mirovinu bacio u (polu)svijet koji najbolje poznaje pa krenuo u biznis s noćnim klubovima, pokušao je oponašati ono što je volio gledati: stand up komediju. Robert DeNiro kao LaMotta u Razjarenom biku savršeno nas podsjeća na ovaj dio sportske povijesti. Pokušaji stand up komedije izmoždenog boksača redatelju su savršeno legli za ocrtavanje ogorčenosti i simboliku potpunog potonuća karaktera.

Ali možda upravo zbog tog ‘karaktera’ ima toliko šaljivdžija među fajterima? Jer za oboje je potreban jak & velik ‘karakter’, ne samo u ‘milanovićevskom’ smislu, nego i u smislu charactera, lika/alter ega koji stvorite za prigode kao što su ekstremni izlasci iz zone komfora. Muhammad Ali je bio rođeni majstor dozensa (igra riječi crnačke zajednice), freestyle reper i stand up komičar u jednom paketu. Conor McGregor zine na press konferenciji i napravi stand up show. Ali, unatoč sjemenu talenta, nitko od njih nije ni pomišljao na karijeru u komediji.

Na kraju dana ste sami na bini ili u kavezu, ogoljeni na čisti talent. Nema tu mjesta fejkanju. Ili ubijaš ili padaš.

S druge strane, imamo Mikea Tysona koji je bio duhovit onoliko koliko je duhovit pogled gladnog jaguara na kucajuću arteriju. Pa je na kraju upravo on, od svih ljudi na svijetu, postao — komičar.

Prva velika transformacija imidža, ali i Tysonovog života bila je ona da od osuđenog silovatelja i manijaka koji jede tuđe uši postane svenarodni wacky ujak, family friendly čiko s tetovažom na licu. Glupiranje u Mamurluku 2009. bio je veliki korak u tom smjeru. Pa mu je netko rekao da je stvarno duhovit. U Las Vegasu je testirao svoj stand up. Redatelj Spike Lee se oduševio pa ga 2012. odveo na Broadway. Tyson je na pozornici stajao i prepričavao priče iz svog života. Oduševljenje se prelilo na 36 gradova velike tromjesečne turneje, a onda je HBO upalio kamere pa snimio specijal Mike Tyson: Undisputed Truth, mješavinu ispovijednog teatra i stand up komedije.

Tyson je preko noći prestao biti manijak boksa. Postao je manijak komedije. Ne znamo koliko mu je pri tome pomogla marihuana, s kojom trenutno gradi svoje novo poslovno carstvo, ali nije tajna da je Joe Rogan — koji je nedavno ugostio i Tysona — iskoristio marihuanu za potpunu transformaciju koja ga je dovela do pozicije tzv. vladara svijeta podcasta i jedne od najutjecajnijih osoba na internetu.

Rogan je ključni igrač ključnog dijela cijele ove priče. A ona se zove: Brendan Schaub. UFC-ov borac koji je 2011. nokautirao Mirka Cro Copa.

Tysona je mentorirao komičar Jeff Ross, a Schauba Joe Rogan. I Tyson i Schaub su nakon izlaska iz “kluba boraca” zgrabili mikrofon pa krenuli nasmijavati neku posve drugačiju publiku od one koja je ganjala adrenalin njihovih nokauta. Pri čemu je Brendan Schaub, čovjek koji danas ima primarno karijeru komičara, ujedno primjer najveće i najuspješnije transformacije sportaša u komičara ikada zabilježen u povijesti. Vjerojatno zato što je takvo nešto moguće samo i isključivo — sada!

Svi su ljudi, kaže stara narodna, u osnovi “renesansni karakteri”, samo što su ih uvjeti adaptacije potrebama industrijske revolucije stavili u uloge fah idiota, s ciljem preživljavanja u ustroju čovječanstva kao robe na pokretnoj traci. U 21. stoljeću, internet je promijenio sve pa tako i odnos prema “specijalizaciji”. Sve je manje ljudi u odijelima koji pametuju o potrebi kanaliziranja talenta i brendiranju jedne jedine stvari kao tržišnog proizvoda vezanog uz imidž autora — jer autori danas sami hendlaju svoje poslovne modele i distribucijske kanale.

Web ne diskriminira kada je u pitanju ispucavanje maksimalnih verzija samog sebe, poput tisuću mamaca bačenih u ocean pa koji se uhvati. Danas su na internetu svi doslovno sve: i glumci i sportaši i pjevači i voditelji i manekeni i… Problem nastaje samo onda kada u ničemu od toga nisu dobri. Srećom, Schaubu stand up komedija ide jednako dobro kao i borba. Ne fantastično, ali dobro.

Nakon kratke karijere u footballu, Schaub 2009. postaje natjecatelj TV serijala The Ultimate Fighter pa tako i dio UFC-jeve plejade teškaša, boreći se sa svim važnijim imenima razdoblja, od legendi kao što su CroCop i Minotaur do tadašnjih jurišnika na pojas, kao što su Gabriel Gonzaga i Ben Rothwell. No onda je 2015., nakon 15 borbi i 10 pobjeda (7 nokautom) te javne svađe s Danom Whiteom oko novca i tretmana boraca otišao u mirovinu. Pravi razlog? Ljudi kojima je vjerovao objasnili su mu da ima ‘plan B’, iako ga još uvijek nije bio svjestan.

Gostujući u jednom od Roganovih podcasta, voditelj UFC-jevih borbi i stand up komičar savjetovao ga je da se ostavi primanja udaraca u mozak pa da bolje iskoristi intelekt i urođeni smisao za humor. Schaub se zamislio. Taman je dobio dijete. Vidio je da se od pričanja šala može zaraditi daleko više nego od udaranja i bivanja udarenim. Slušao je one koju su mu govorili da to može. Rogan je, na kraju krajeva, ne samo enciklopedijski primjer uspjeha “renesansne formule”, nego je jednom nogom također u ovoj kategoriji — u mladosti je bio nacionalni taekwondo prvak pa se tehnički može nazvati umirovljenim profesionalnim sportašem koji je također izgradio karijeru u stand up komediji.

Uz Rogana, presudnu ulogu odigrao je i Schaubov drugi mentor — “mentor na terenu”, partner u showbiz putovanju i stand up komičar/glumac Bryan Callen, s kojim je pokrenuo hit-podcast The Fighter and The Kid. Godine 2013., dok je Schaub još bio aktivan borac, show se u produkciji FOX-a uglavnom bavio mješovitim borilačkim vještinama, iz vizure komičara i fajtera. Do 2016., suradnja s FOX-om se raspala i ostali su solo. Bio je to savršen i zapravo jedini mogući način da se ispita i preispita sve do sada posađeno: mogu li živjeti potpuno samostalno, od svog vlastitog podcasta na YouTubeu?

Sada kada je i fajter postao komičar (a Kid napunio 52 ‘dječačke’ godine), TFTK je postao jedan od najpopularnijih podcasta na YouTubeu, posebno u kategoriji “opće teme”. Kao platforma za stand up karijere dvojca ispred kamere (dvije fotelje-jedna kamera), The Fighter and The Kid je golemi poslovni pothvat. Schaub je nekoć skupljao šljive na oku. Danas skuplja Ferrarije i rijetke dizajnerske tenisice.

Skuplja i podcaste, s obzirom da je uz TFATK zvijezda još dva paralelna serijala, komada spontane YT komedije King and the Sting (podcast s Theom Vonom, novom zvijezdom stand up komedije), dok je s kablovskom mrežom Showtime (poznatoj po TV serijalima kao što su Californication i Dexter), započeo suradnju 2018. godine, vodeći svoj solo podcast Below The Belt, nasljednika MMA podcasta Big Brown Breakdown iz 2016., a koji je u međuvremenu evoluirao u MMA talk show Food Truck Diaries.

Paralelno s razvojem novog poslovnog modela u formi nekontrolirane talk forme podcasta, Schaub je čitavo vrijeme bio na terenu, putovao od kluba do kluba, od grada do grada, pokušavajući paralelno razvijati svoj stand up talent. Rogan mu je dao poticaj i savjete, odlučan da dokaže kako se smisao za humor križan s disciplinom i fanatičnom predanošću profesionalnog sportaša može izroditi u ozbiljnu stand up karijeru.

Na samoj crti stand up bojišnice, društvo mu je pravio Callen kao dio dueta, sve do 2016. kada je Schaub debitirao sam samcat. Tri godine kasnije, u svibnju 2019., na Showtimeu se prikazuje You’d Be Surprised, Schaubov prvi ‘one hour special’.

https://www.youtube.com/watch?v=tW2Cq6N-i5U

Do sada nije zabilježeno da netko nakon svega četiri godine stand up karijere puni dvorane, a onda dobije i svojih sat vremena specijala na televiziji. Većini treba više vremena da stigne do 60 minuta materijala, kamoli da ga snimaju za prime time… Rogan je, osim što je pomogao, očito bio u pravu.

Kako to, onda, borilački sportovi i komedija? Gdje je logika? Ne bi li, pita baba s prvog kata koja strahuje da će vam netko ubaciti džoint u piće, borci trebali biti opasni luđaci rođeni da rastavljaju ljudska tijela, a komičari simpatični, mali i neugledni klauni koji vas trebaju smijehom sastaviti u jedan komad?

Za početak, oboje su individualni sportovi. Najromantičniji model. Vezani snažnim, gotovo obiteljskim zajednicama kolega, ali na kraju dana — sami ste u kavezu/ringu i sami ste s mikrofonom/pod reflektorima, ogoljeni na čisti talent. Nema tu mjesta fejkanju. Ili ubijaš ili padaš. Japanski redatelj i komičar Takeshi Kitano jednom je briljantno primijetio kako nasilje i komedija igraju na posve istu kartu iznenađenja. Znate već onu o dvije strane jedne medalje…

Malo ljudi se sjeća da je O.J. Simpson između profesionalne karijere u footballu i profesionalne karijere u veslanju američkog pravosudnog sustava, imao i ozbiljnu glumačku putanju, a pamtimo ga prije svega kao Petera Lupusa u klasiku apsurda Goli pištolj, uz bok komičaru Leslieju Nielsenu. Football nije nužno borilački sport, ali nije ni daleko, iako je riječ o timskoj igri: stoga se O.J. svakako bolje snalazio na setovima filmske i TV produkcije, nego na pozornici, sam kao pile pod lampom od kojeg se očekuje da vas zabavi i nasmije pa eventualno usput i produhovi, ako ide.

Jake LaMotta je, pored stand up nastupa po noćnim klubovima u Bronxu, post-boksačke godine proveo glumeći u čak 15-ak filmova, uključujući i The Hustler (1961.) s Paulom Newmanom. Brendan Schaub skuplja sportske automobile bez filmova. Podcast i stand up su sasvim dovoljni za to.

Štoviše, pričajući s prijateljima o tenisicama, Igri prijestolja, dlakavim pazusima i obiteljskim izletima na slobodne vikende, bivši MMA borac danas na YouTubeu zarađuje više nego što je ikada zaradio u kavezu. Baš kao što od stand upa zarađuje više nego što je ikada zarađivao u stand-upu i parteru. Da, u takvim vremenima živimo.