Off Topic

Kad tanjuri polete

Manija disk golfa stigla je i u Hrvatsku — zajedno s najboljom igračicom na svijetu

Walter Frederick Morrison bio je gospodin širokog osmijeha i još šire mašte, izumitelj iz Utaha čiji se život promijenio kada je kao tinejdžer preselio na Zapadnu obalu. Otac je mijenjao lokaciju svoga optometrijskog biznisa, pa se srednjoškolac Fred doselio u Los Angeles, gdje je zbario djevojku Lu. Na Dan zahvalnosti posjetio je kuću njezinog ujaka u čijem su se dvorištu, kad je već tulum, odlučili zabaviti poklopcem od kante s kokicama. Dodavali su se, dok je poklopac zujao zrakom poput NLO-a iz filmova koji će postati popularni tek koje desetljeće kasnije.

Priča kaže da su nakon tog poslijepodneva Fred i Lu postali potpuno opsjednuti vještinom bacanja poklopca — u tolikoj mjeri da su nekoliko sljedećih tjedana svoje veze posvetili ne držanju za ruke ili ljubljenju pod bagremom, nego upravo dodavanju poklopcima. A onda su otkrili da je tava za tortu puno bolje rješenje. Savršena težina i aerodinamika, a i teže je pucala nakon mnogih padova i udaraca u zid. Koji dan kasnije, romantični inovacijski duo svoje je nabacivanje posudom za pečenje kolača odveo na kalifornijsku plažu, uživajući u suncu i letovima posuđa. Sve se promijenilo kada je prolaznik oduševljen njihovim vještinama ponudio četvrt dolara za otkup posude koja u trgovinama košta pet centi.

I tako se rodio frizbi.

Razigranost i poduzetnički duh mladih zaljubljenih Amerikanaca stvorio je komad igračke koja je postala velikim ‘oruđem’ sporta. A tada se još nije ni zvao frizbi. Baš kao u nekom starom holivudskom filmu, školska ljubav Lu je do 1950-ih već postala Fredovom suprugom, a zajedno su 1955. dizajnirali Pluto Platter, prototip svih letećih diskova danas korištenih u sportskim aktivnostima. Dvije godine kasnije prodali su ga kompaniji Wham-O Inc., koja je Pluto Platter prodavala zajedno s Hula Hoopom (lansiranim 1958.), dok mu vrlo brzo nisu promijenili ime u frisbee.

Naravno, još su i stari Grci bacali svoju verziju diska na Olimpijskim igrama, ali frizbi je postao igračka i osnova nekolicine ozbiljnih natjecateljskih sportova u isto vrijeme. Nešto poput lopte, recimo, za razliku od koplja i kugle.

U Ultimate frizbiju nema suca — svi igrači koji se bore za prevlast oko letećih diskova vođeni su posebnim kodeksom časti

Frizbi je daleko dogurao. Pitajte samo Paige Pierce koliko joj je leteći disk promijenio život. Možete i osobno, ako je ulovite na dan kada je još u Hrvatskoj. Žena ovog petka i subote dolazi u Toplice Sveti Martin, gdje se za vikend organizira međunarodni turnir u disk golfu. Očekuje se nekoliko desetaka igrača iz regije, kao i nekoliko disk golfera iz SAD-a, Kanade i Britanije. Poseban gost je, dakle, Pierce — peterostruka (i aktualna) svjetska prvakinja, američka ikona disk golfa, sporta koji u Hrvatskoj već ima poprilično solidne temelje. Hrvatski Flying Disc Savez organizira državno prvenstvo i koordinira ligu disk golfera, a postoje i privatno organizirani međunarodni turniri, koji posljednjih osam godina kombiniraju turizam i bacanje diska u prirodi — poput ovog s Paige kao gošćom.

Disk golf nije hipsterska novotarija. Štoviše, stariji je od samog frizbija, iako je disk u disk golfu njegov derivat. Sport kao skica postoji od 1926., kada su u Kanadi izmislili Tin Lid Golf, sličnu igru s letećim metalnim poklopcima, ali 1976. formiraju se konkretna pravila i “rupe u košarama na štapovima”, koje simuliraju “divovsku leteću rupu za golf”. Laički rečeno. Također, na laički prvi pogled, disk golf izgleda kao frizbi košarka. Ali igra se s niskim koševima i po pravilima golfa. Disk se baca sve dok se ne dobaci do koša. Cilj je ubaciti disk sa što manje pokušaja na terenu od devet do 18 rupa-koševa.

Disk golf nije hipsterska novotarija. Ali njegova popularnost jest — od 2000. do 2008. broj terena za disk golf se utrostručio, danas ga u 40 zemalja svijeta igra pola milijuna ljudi, a sve regulira krovna organizacija PDGA (Professional Disc Golf Association).

S razlogom ne miješam pojmove frizbi i disk — disk za disk golf nije onaj disk iz atletike, ali nije ni frizbi. Frizbi je veći, napravljen od lagane plastike, zbog čega leti sporije i ne pretjerano daleko. Disk golf diskovi, patentirani 1964., manji su, nabijeniji, lete brzo i daleko, kako bi u neku ruku oponašali epski let loptica na golf terenima.

Frizbi vulgaris koriste u tzv. Ultimate frizbiju. Koji je još popularniji od disk golfa, razvijajući se kroz godine u dinamični timski sport koji kombinira elemente footballa, košarke i nogometa s frizbijem — i pri tome biva jednim od najbrže rastućih sportskih fenomena današnjice. Od nastanka 1968. u srednjoj školi u New Jerseyju, razvio se u globalnu sportsku maniju kojom se bave milijuni ljudi, a od ostalih timskih sportova čija pravila kombinira (ali i timskih sportova općenito) razlikuje ga to što nema suca — svi igrači koji se bore za prevlast oko letećih diskova vođeni su posebnim kodeksom časti, Duhom igre koji promovira poštivanje i fair play, pretpostavljam kolektivnim pritiskom, ako već ne razvijenim sustavom individualne ‘nepristrane’ kontrole.

Hrvati vole leteće diskove pa tako kod nas djeluju dva ultimate frizbi kluba, u Zagrebu i Karlovcu.

S obzirom da je pojam frizbi pod copyrightom tvrtke Wham-O, sport se službeno zove samo Ultimate, iako je frizbi kolokvijalno postao krovni pojam za sve sportove s letećim diskovima. A njih ima. Podosta.

Uz dva nabrojana, razvili su se i mnogi koji nisu pustili pipke na domaćem terenu, ali se itekako igraju po svijetu, kod svih ljudi čiji je čarobni miks dokolice i invencije bio dovoljno evoluiran za spektakularni nastanak sljedećih minotaura — iz ultimatea je tako iznikao goaltimate, još 1980-ih, kada je propala snježna, božićna igra ultimatea dovela do inovacije s postavljanjem gola za football (oblik slova H) na klasični teren ultimate frizbija. Danas, Goaltimate se igra s golovima u obliku lukova (naopako slovo U). Guts je razvio svoje oblike 1960-ih kao graničar s frizbijem, a ime je dobio zato što je trebalo imati guts za hvatanje diskova prstima iz velike blizine, bačene velikom snagom i brzinom.

Tu je i KanJam, koji izgleda tako prokleto blesavo i genijalno zarazno u isto vrijeme da je pravila igre bolje pogledati, nego prepričavati.