Čovjek više ne može na miru pisati kolumne. Recimo, isplaniraš pisanje o zimskim sportovima, a onda odeš po kruh u kratkim rukavima i upitaš se zašto, pobogu, nisi obukao i kratke hlače? Baš kao ZET, koji nije u stanju ugasiti grijanje u autobusima iako je vani 26 stupnjeva, ajmo se ponašati da nam stvarnost kroji kalendar, a ne realne okolnosti.
Stoga, dobrodošli u svijet zimskih sportova u tjednu sjedenja na terasama i ispijanja napitaka s ledom!
No, neće ni to dugo trajati. A onda ćete se, s prvim zimskim kaputima, kloniti leda u čaši i okrenuti ledu pod nogama pa krenuti razmišljati kako se sve možete zabaviti na onim vodenim površinama koji su zakonima fizike promijenili agregatno stanje, a na njih još nitko nije stigao posuti sol.
Led, ukratko. Normalan čovjek izbjegava ga kako bi izbjegao invalidnost. Sportaš traži nove načine da ga pretvori u igralište.
U švicarskom St. Moritzu pokazuju rendgenske snimke slomljenih kostiju svima koji se iskreno zainteresiraju za natjecanje na Cresta Runu
Za bendi ste možda i čuli, jer ovaj timski zimski sport u osnovi je predak hokeja koji danas spada u drugi najmnogoljudniji zimski sport na svijetu kada je u pitanju broj ljudi koji se njime bavi. Na prvom mjestu je hokej. Bendi se igra na ledu sa zakrivljenim štapovima kao za hokej — samo s lopticom umjesto paka. Međunarodno je poznat kao bandy; iako ga Rusi svojataju kao svoj tradicijski sport i nazivaju jednostavno “ruski hokej”, korijene nalazimo u Engleskoj i Nizozemskoj, gdje su krajem 19. stoljeća osnovani i prvi bandy klubovi.
Engleski Bury Fen Bandy Club je 1882. objavio prva pisana pravila igre, a devet godina kasnije odigrana je i prva međunarodna utakmica između Bury Fena i nizozemskog kluba Haarlemsche Hockey & Bandy. Izraz bandy počeo se koristiti uoči natjecanja u Londonu 1875., iako su sport tada još zvali “hokej na ledu” zbog jednostavne činjenice da se onomad hokej u Engleskoj primarno igrao na travi. Šveđani su 1902. formirali prvu nacionalnu bendi ligu., a iako je veliki europski razvoj išao preko Skandinavije, Rusi su vratili lopticu osnivanjem Međunarodne federacije 1955. i lansirali timove s najviše osvojenih Svjetskih prvenstava.
Iako je drugi zimski sport po broju aktivnih sportaša, Olimpijski odbor ga ignorira zbog nevjerojatno velikog raskoraka u broju ljudi koji igraju bendi i broja ljudi koji ga žele gledati, pratiti i navijati. Drugim riječima — nije dovoljno popularan, a jednom kada su na Olimpijske igre primili hokej, već su 1920-ih igrači bendija masovno mijenjali lopticu za pak, jer zašto gubiti vrijeme za nešto što nije olimpijski sport, kad se tranzicija može odraditi tako bezbolno?
Bendi se igra po pravilima sličnima nogometu: 11 igrača u svakom timu, na terenu veličine nogometnog igrališta, s dva poluvremena od po 45 minuta. Kako rekosmo, umjesto paka je tu loptica, pa udri tko zabije više golova.
Baš kao što postoji varijacija hokeja, tako postoji i varijacija curlinga — riječ je, u osnovi, o regionalnoj varijanti curlinga nastaloj negdje u Bavarskoj, a danas se najviše igra u Njemačkoj i Austriji, gdje sport zovu eisstocksport. Dvaput u svojoj povijesti imao je predstavljanje na zimskim Olimpijskim igrama, 1936. i 1964., ali nikad nije zaživio izvan spomenutih gastarbajterskih centara, pa ga zato i zovu “austrijski curling”. Malo sliči boćanju s opremom za curling, s obzirom na to da nitko ne ‘mete’ led, nego se, kuglačkim stilom, ‘kamen’ sa štapom na vrhu ‘baca’ na led.
Ako vam nisu dostupne dvorane, za ova dva sporta bit će vam dovoljno jedno zaleđeno jezero i čelična muda za igranje sa životom, loptama i ‘kamenjem’ na njemu. Ali, za downhill ice cross trebate imati posebnu hrabrost i posebnu vještinu, kao i stazu posebno izgrađenu za ledeni spust na klizaljkama brzinom 80 kilometara na sat.
Ledeni spust održava se na stazi od čelika i drveta ‘premazanog’ zaleđenom vodom, a koja je nešto između staze za bob i poligona. Iza kreacije ovog ekstremnog sporta stoji energetski napitak Red Bull, dežurni sponzor svih kostolomačkih akrobacija zapakiranih u sportsku ambalažu. Red Bull Crushed Ice pokrenut 2001. prvi je event ovog tipa, a u Hrvatskoj je sport predstavljao Karlo Bukovac, koji je 2011. prošao kvalifikacije u Zagrebu i onda krenuo u međunarodni pohod Ice Cross Downhilla.
Kako bi stvar bila što atraktivnija, goleme ledene staze grade se u starim jezgrama gradova, a rezultat je adrenalinski spektakl koji danas nadgleda Ice Cross Sports Federation (IICSF). Većina natjecatelja su igrači hokeja, a zanimljivo je da je najuspješniji (sedam puta nagrađeni) šampion ledenog spusta Jasper Felder, koji je u spustu branio švedske boje, dok se pod američkom zastavom proslavio kao natjecatelj u — bendiju.
Sinkronizirano klizanje demonstrirano je na Olimpijskim igrama 2002., kao raskošna verzija umjetničkog klizanja miješanog s, pazi sad, natjecateljskim cheerleadingom i sinkroniziranim plivanjem, samo ne u vodi, nego na vodi, i to zaleđenoj. Masovni spektakli, kao sletovi na klizaljkama, znaju sadržavati i do 20 klizača i klizačica koji izvode ‘egzibicije’ u što većem skladu.
Sport je utemeljen 1956., kada ga je stvorio Dr. Richard Porter, a prvi život imao je kao zabavljački intermezzo upravo u stilu cheerleadinga — djevojke su akrobacijama i sinkroniziranim plesom na klizaljkama oduševljavale publiku u pauzama hokejaških utakmica. Zvali su ih Hockettes. Cijela priča 1970-ih raste u SAD-u i širi se na Kanadu, a 2019. na svjetskom prvenstvu u Helsinkiju zlato odnose ruske klizačice Team Paradise. Godine 2004. svjetsko odmjeravanje snaga bilo je u Zagrebu (lani je održano juniorsko), kada je pobijedio Marigold Ice Unity iz Finske.
Gledali ste Die Another Day iz 2002.? Možda se sjećate kako je Pierce Brosnan kao James Bond jurio Islandom, točnije, automobilom po zaleđenim pustopoljinama? Ako ste totalni frik, možda ste čak igrali 007 Ice Racer, Vodafoneovu igru inspiriranu filmom, u kojoj ste pikseliziranim Aston Martinom ganjali negativce po ledu? Tako nekako izgleda i prosječno natjecanje u vožnji po ledu, minus pikseli; prilika je to da na jedan dan budete James Bond koji pokušava zadržati kontrolu nad vozilom ‘jureći’ oko 30 na sat po zaleđenom jezeru.
Nekoliko kilometara izvan Madesima u talijanskoj Lombardiji nalazi se jezero Como. Zimsko odmaralište u okolini nudi mrežu staza za snowmobile dugu čak 70 km, a svi ovisnici o vožnji na ledu imaju prilike u svojim modificiranim automobilima pokušati osvojiti zaleđenu stazu u najkraćem mogućem vremenskom roku.
Ako vam vožnja po ledu ne ide od ruke, noge i kotača, možete probati s ‘festivalskim sportom’ pecanja u ledu. Iako pecanje prodaju pod sport, ice fishing je varijacija koja je više meditacijsko zimsko veselje, ali je isto tako i natjecanje za novčanu nagradu koje se održava tamo gdje organizatori ne moraju previše strahovati od potencijalnih žrtava ovog načelno riskantnog načina dolaska do slatkovodnog ulova. U Minnesoti se održava najveće svjetsko natjecanje nazvano Brainerd Jaycees Ice Fishing Extravaganza — čak 15.000 pecaroša izbušil je 20.000 rupa u ledu na jezeru Gull.
A ako ste mislili da ću ledenu priču hladnokrvno završiti u zen modu čučanja s plovkom kraj rupe u vodi, ništa od toga.
Za kraj, malo samoubilačkog adrenalina, spust s ležećim tijelom niz zaleđeni snijeg, 120 kilometara na sat. Glava dolje, prema naprijed, kao raketa, a tijelo je polegnuto na minijaturne saonice (tanke skije spojene tankom pločom), iako u osnovi i samo predstavlja neku vrstu organske letjelice. Kojom se upravlja i koči isključivo šiljcima na čizmama, ukopanima u led toboganske staze duge 1,2 km. U švicarskom St. Moritzu, na stazi Cresta Run, pokazuju rendgenske snimke slomljenih kostiju svima koji se iskreno zainteresiraju za natjecanje.
Sjetite se ove rečenice ako vam ikada padne na pamet isprobati cresta-race na zaleđenom asfaltu nizbrdice u kvartu — neka vam ona bude zadnje što će vam se ukazati u glavi prije nego što se odlučite istu prepoloviti na stub ulične rasvjete.
