Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Off Topic

Krv, blato, led i sav taj nogomet

Može li najpopularnija igra na svijetu biti luđa i uzbudljiva nego što jest? Pih...

Za vrijeme dinastije Han Kinezi su u trenucima dokolice nabijali loptu nogama, a svoju igru nazvali su cuju. Tako su stvorili ono što FIFA danas priznaje ishodišnom točkom modernog nogometa i zasigurno nitko nije očekivao da će se koje stoljeće u budućnosti izroditi multimilijarderski sportski biznis hipnotičkih karakteristika, globalna kvartovska zabava i prilika za udariti homo sapiensa zbog boje šala.

Svašta povijest donese, pa ni mudri Kinez debelih sijedih obrva iz kung fu filmova tada to nije mogao znati. Ali, kada je prije 10 godina povijest donijela nogomet na ledu, jednu od brojnih varijacija drevne igre na travnjaku, nije zvučalo kao da je netko otkrio vatru, nego se postavilo pitanje — kako, pobogu, to ranije nikome nije palo na pamet? Vjerojatno jest, ali malo je tko imao volju, kao i financijsku i medijsku snagu povući jednu takvu ideju za vrat sve do prave, ozbiljne izvedbe.

A onda se pojavio Stefan Raab.

O ledenim sportovima i suludo atraktivnim koliko i opasnim pothvatima na glacijalnim površinama već sam pisao, a u središtu priče bio je wok-racing, utrke kineskim posuđem korištenim kao sanjke za spuštanje niz bob stazu. Raab, njemački komičar i suverena tvornica TV zabave, patentirao je ovu aktivnost i pretvorio je u sportski spektakl s redovnim svjetskim natjecanjima. Godine 2009. nešto je slično učinio i nogometu — prepakirao ga je kao zimski sport, stavio na led i sve skupa postavio pred kamere.

U Njemačkoj je Eisfußball postao dio ponude večernje zabave u paketima za rođendanske tulume i momačke večeri

Kako to već biva, ledeni nogomet je event, ne samo TV program i ne samo bizarni sport — nazivaju ga Der TV total Deutscher Eisfußball-Pokal, i radi se o velikom obračunu nogometno-hokejaških vještina u kojem igrači s cipelama za kuglanje trče po ledu i pokušavaju dati gol po nogometnim pravilima odjeveni u hokejašku zaštitu kako bi izbjegli lomove, dok i sami lete za loptom.

Raab je znao kako i ovu ideju lansirati u velikom stilu — prvo izdanje Njemačkog nogometnog kupa na ledu održano je 29. svibnja 2009., dan prije finala nacionalnog spektakla Deutscher Fußball-Bund-Pokala, njemačkog nogometnog kupa. Natjecanje na ledu gledalo je 2,2 milijuna ljudi. Iz tog kaosa je kao pobjednik izašao VfB Stuttgart; iako su igrali i navijači i slavni igrači iz Bundeslige, najbolji strijelac finalne utakmice s tri gola bio je — tadam-tadam! — Stefan Raab. Čovjek si je složio natjecanje u kojem je dominirao, iako se (začudo) zadovoljio s jednim eventom u 2009. pa stavio stvar na — led.

Šest godina kasnije pojavio se nastavak — gotovo niotkud, održan je i drugi kup ledenog nogometa, s nešto manje od dva milijuna gledatelja, a kada su krenule usporedbe da Bayernove utakmice imaju samo jedan milijun televizijskih gledatelja, krenula su i pitanja — može li jedna ovakva kaotična verzija nogometa imati komercijalnu budućnost?

Nisam siguran koliko su drugi probali s istim ambicijama, ali da su probali s varijacijama na nogometnu temu — jesu, posvuda po planetu.

U Kini, pradomovini nogometa, Međunarodni festival snijega i leda već godinama organizira nogometne utakmice na temperaturama ispod nule, uz drugi ledeni sportski program, kao što su hokej na ledu ili jedrenje na ledu.

U Indoneziji, okrenuli su se drugom temperaturnom ekstremu pa tako igraju nogomet sa zapaljenim kokosom. Goruća varijacija nogometa raširila se po muslimanskim školama Istočne Jave, gdje se klinci u timovima od pet igrača čeliče koristeći tvrdu vatrenu loptu i pokrete iz tradicionalne borilačke vještine pencak silat. Zapaljeni kokos nabijaju bosonogi, što je generalno bolno i bez vatre, a jedna utakmica traje 60 minuta ili dok se ne potroše četiri kokosa. Ako netko pronađe snimku igranja glavom — neka je pošalje redakciji.

U Finskoj, nogomet su bacili u blato — močvarni nogomet počeo je kao kondicijsko mučilište za finske vojnike, a danas se ova naporna igra trčanja za loptom u močvarnom blatu igra po cijelom svijetu. Djeluje oko 300 registriranih timova, a postoji i Swamp Soccer World Cup. Glavno globalno tijelo za nadzor službenih utakmica močvarnog nogometa nalazi se u Škotskoj (Swamp Soccer UK Ltd), koje je u posljednjih desetak godina uspjelo izvesti ovaj sport u Kinu, Tursku i Indiju.

U Italiji, štuje se srednjovjekovni šik. Firenca je poprište borbenog nogometa koji na teren baca gladijatorski MMA, u spomen na 400 godina staru fajtersku igru s loptom. Zovu je Calcio fiorentino ili Calcio storico, a pretpostavlja se da korijenje vuče iz harpastuma, igre s loptom koju su prakticirali stari Rimljani, razmjenjujući udarce zbog frustracija s loptom. Tko voli krv, loptu i povijest koja izgleda kao kirvaj lokalnih gangstera i huligana, neka u pravo vrijeme posjeti Piazza Santa Croce u Firenci, pa se uz krv i povijest svako malo pita gdje je lopta, zasjenjena lepezom razbijenih arkada.

Srednjovjekovni kaos je i u srcu Shrovetidea — točnije, Kraljevskog Shrovetide nogometnog meča, koji se u engleskom gradu Ashbourneu igra od 12. stoljeća u doba poklada. Navodno su rane verzije koristile odrezanu glavu umjesto lopte, bačenu u razularenu gomilu nakon javnog smaknuća. Danas, u igri svake godine na par lokacija sudjeluje na tisuće ljudi, boreći se oko ogromne lopte koju nabijaju s jednog kraja grada na drugi, preko asfalta, kroz blato i vodu. Pogledate li video, vidjet ćete gomilu nabrijanih engleskih muškaraca koji se mlate oko lopte na napuhavanje — blažena bila tradicija i narodni običaji!

Padovi i slučajni udarci nogometa na ledu u usporedbi s ovakvim nasilnim izljevima testosterona zapravo izgledaju potpuno nevino — razlog za izvoz i popularizaciju dijelom leži i u tome, u nedvojbeno šlampavoj simpatičnosti strastvenog sportskog nadmetanja s cipelama na ledu. Zabavno je za gledati, a izgleda zabavno i igrati. Zbog toga se nogomet na ledu raširio posvuda po Europi — u Nizozemskoj, nogometnu loptu su zamijenili loptom za zorbing i orijentirali se na dječju klijentelu i publiku. U Njemačkoj, Eisfußball je postao dio ponude večernje zabave u paketima za rođendanske tulume i momačke večeri. Kakva ideja — momačko oblokavanje alkoholom u kombinaciji s nogometom na ledu!

Ako u blizini ne postoji privatni trauma centar koji je u poslovnom dealu s ovim biznisom, trebao bi postojati.