Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Off Topic

Najčudniji nogomet na Zemlji

Iz Azije stiže akrobatska pošast zvana sepak takraw

Ne treba raditi opsežne, zapravo ikakve statističke analize da bi se došlo do genijalnog zaključka — ljudi najviše vole nogomet. U ovom, našem, hrvatsko-europskom komadiću planeta, gdje bejzbol i golf ne znače puno, ali nogomet znači sve, ljudi su jednostavno zaljubljeni u trčanje za loptom po livadi — a usto im to jako dobro ide od… noge.

Zašto je tako, napisani su mnogi eseji i knjige pa nema smisla da žvačemo temu po tko zna koji put. Ono što je posebno zanimljivo, a o tome nitko ne govori, jest to da u kulturi u kojoj igra lopte i nogu znači toliko puno, nema mjesta za niti jedan drugi sport sličnog, nožnoloptačkog tipa. Košarka? Rukomet? Vaterpolo? Tenis? Ne, niti jedan od njih. A za to vrijeme, s druge strane (priče i planeta), ozbiljno se lobira da sepak takraw uđe u program Olimpijskih igara 2022. Sepak, što?

Ajmo redom.

Postoji, naime, jako puno sportova koji su postavljeni na konceptu udaranja lopte nogama, a niti jedan od njih nije nogomet. Ni po pravilima, a niti po popularnosti. Ali igraju se. Recimo, u Njemačkoj su izmislili radball poznat i po nešto deskriptivnijem, manje cool nazivu cycle-ball. Nogomet na biciklima, najjednostavnije rečeno. Igra se kotačima i glavom, a cilj je loptu sjedeći na sicu guvernalom ubaciti u gol. Postoji od kraja 19. stoljeća kada ga izmišlja Nicholas Edward Kaufmann, 1929. održano je i prvo svjetsko natjecanje, a danas je popularan u Europi, Rusiji i Japanu.

Sepak takraw zovu “footvolley na steroidima”. Dinamičan, akrobatski, gotovo martial arts cirkus s loptom

Bossaball nije iz Brazila, nego iz Španjolske, ali posuđuje rasplesane zvukove bossa nove za potrebe svojih utakmica — soundtrack je jedan od glavnih dijelova timskog sporta koji miješa nogomet i odbojku, teren na napuhavanje i trampoline. Južna Amerika, Europa i Bliski Istok igraju bossaball, baunsajući s loptom u plesnim ritmovima bosse — zvuči i izgleda kao zabava za djecu na plaži, ali ljudi se ozbiljno natječu.

Kao i u futnetu. Izmišljen 1922., futnet je od običnog hobija 20 godina kasnije postao službenim sportom s pravilima. U osnovi je tenis koji se igra nogama, umjesto reketom. Riječ je o češkom izumu, zbog čega Svjetskim prvenstvom dominiraju Česi, uz Slovake, Rumunje i Mađare.

Kickball su izmozgali Amerikanci. Mješavina bejzbola i nogometa — lopta se ne udara palicom, nego nogom. I lopta je veća, naravno. Nastao je 1917. kada ga je Nicholas C. Seuss nazvao Kick Baseball. Do 1920-ih je već bio tjelesnog odgoja u školama, a iako je ostao većinom dječja igra, sve je više ozbiljnih liga za odrasle. U SAD-u je postao popularan 1970-ih, a igra se također u Japanu i Južnoj Koreji. Amerikanci imaju i svoju verziju speedballa, zapravo rukometa s golovima za mini nogomet (bez golmana), u kojem većina puca na gol rukama, ali se ipak najviše boduje gol postignut — nogom.

Što dobijemo kad dva tima s po 11 igrača stavimo na ovalni teren? Osnovni postav leg cricketa, mješavine nogometa i kriketa, koji se razvio ondje gdje kriket ima najljepši život, u Indiji i dijelovima jugoistočne Azije. U Nepalu se održavaju prvenstva. Priča je počela 2005. u Bangaloreu, kada je profesor tjelesnog S. Nagraj odlučio animirati djecu miješajući dinamiku nogometa s terenom i pravilima kriketa. Pa je onda Jogender Prasad Verma u Delhiju 2011. napisao prva službena pravila pa postao i tajnikom Federacije nožnog kriketa Indije.

Prije osam godina dosjetili su se i hodajućeg nogometa, stvorenog za starije od 50 i sve one koji zbog zdravstvenih razloga ne mogu trčati. Trčanje je u hodajućem nogometu glavni prekršaj, a igra se u interijeru i eksterijeru. Kao mladi sport, dobio je dodatni vjetar u leđa 2014., nakon što je u Britaniji postao temom popularne reklame za banku. Ne znamo broji li se ako gol zabijete udarcem štapom ili hodalicom.

Ako vam je hodanje za loptom prejednostavno, probajte — nožnu odbojku. Footvolley je izmišljen u Brazilu, bez trampolina i terena na napuhavanje. Samo mreža i pijesak. Stvorio ga je Octavio de Moraes 1965.; u ranim danima zvao se pevoley, a postao je popularan kada su na plažama u Riju zabranili igranje nogometa, ali nisu uklonili mreže za odbojku. Footvolley je jedan od najbrže rastućih sportova u posljednjih desetak godina, a do danas se raširio svim kontinentima, s udruženjima u SAD-u, Europi, Australiji… Igra se nogama, prsima i glavom, s nogometnom loptom. U početku, igralo se pet-na-pet, ali s vremenom se broj igrača smanjivao, a danas je uglavnom fokusiran na okršaje dva-na-dva. Prvi turnir organiziran je 1990-ih u Brazilu, a 2011. dogodio se i prvi Svjetski kup. Ronaldo je fan. I Olimpijske igre također, koje su 2016. organizirale demonstracijski turnir.

Što nas je polako, ali sigurno dovelo do odgovora na pitanje s početka.

Sepak takraw zovu “footvolley na steroidima”. Dinamičan, akrobatski, gotovo martial arts cirkus s loptom. U Maleziji ima status skoro-pa-nacionalnog sporta, a popularan je u Indoneziji i Singapuru. Igra se i na Filipinima (zovu ga sipa), u Tajlandu, Laosu…, a u osnovi je isti kao i odbojka s nogama: cilj je prebaciti loptu preko mreže s nogama i glavom, samo s timovima sastavljenima od po tri igrača sa svake strane mreže, podignute na visinu od 1,52 metra. Rana povijest seže u 15. stoljeće, ali u međuvremenu su lopte sačinjene od komadića isprepletenih lijana iz džungle zamijenili sintetičkom gumom, a od 1990-ih sepak takraw redovito se igra na Azijskim igrama, gdje dominira Tajland s najviše medalja, njih šest (Malezija ima dvije).

I Argentima ima svoju kombinacijsku verziju koju zove padbol; igra se s četiri igrača (dva-na-dva) i s loptom nešto manjom od nogometne, a bodovi se obračunavaju kao u tenisu. Zašto? Zato što to zapravo i jest “nogotenis”, s mrežom koja nije na visini od metra i pol, nego je spuštena na tlo. Nešto kao češki futnet, samo malo “argentinski drugačiji”. Svjetski kup se igra od 2013.

A otputujete li sve do Kine, postoji šansa da vidite jianzi, tradicionalnu kinesku igru koja se u svojim osnovama igrala prije 2000 godina, iako je danas stavljena u suvremeni kontekst. Jianzi je, u osnovi, badminton koji se igra nogama.

Sad kad sve to znate, možete se — hvala na pažnji — vratiti gledanju nogometa.