Otkako je Colorado 2014. u potpunosti legalizirao marihuanu, nova radna mjesta niču poput bakterijske infekcije. Prijateljica, kemičarka po struci, nedavno je preselila u tu saveznu državu SAD-a upravo zato da bi radila svoj posao iz snova: botanika i kemija na farmi kanabisa, jedne od ishodišnih točaka za opskrbu trgovina s proizvodima baziranima na THC-u. Sokovima, gumenim bombonima, keksima i kruhom od kojih se razbijete kao deva.
U Hrvatskoj, gdje se još donedavno išlo u zatvor na dvije godine zbog jednog jedinog jointa, takav je biznis i dalje nepojmljiv, ali SAD nije Hrvatska, baš kao što Colorado nije SAD, nego samo jedan fragment golemog sjevernoameričkog prostranstva. Zbog naglašenog libertarijanskog duha ove planinske države upravo se kanabis pretvorio u ogromni komad nove ekonomije. Samo prošle godine prodalo se više od 1,5 milijarde dolara legalne marihuane, što je porast od tri posto u odnosu na 2017. i gotovo dvostruko više od 2014., kada je krenula legalizacija. Nakon obračuna prve četiri godine legalizacije, zarada se kreće oko 6 milijardi dolara, a država je drmnula skoro milijardu dolara poreza.
Uspon američkog tržišta legalne marihuane nazivaju i “novom zlatnom groznicom”.
Teško je, a trenutno i nepotrebno nabrajati sve i svakoga tko se upustio u zeleni poduzetnički pothvat, ali svakako u oko upada ime boksačke legende na samom vrhu liste velikih ambicija — Mike Tyson kupio je ogromno zemljište u Kaliforniji i otvorio kamp okružen stabljikama. Sunčana Kalifornija je očiti izbor, kao šesta država koja je legalizirala rekreacijsku upotrebu marihuane nakon Colorada, Washingtona, Oregona, Nevade i Aljaske. Prema nekim projekcijama, upravo će Kalifornija, iako je u vlak uskočila posljednja, najviše i zaraditi; štoviše, kažu da će do 2025., ako nastavi s istom politikom, Kalifornija imati najveći profit od marihuane na planetu.
“Znamo da je kanabis moćan i prirodan alat koji pomaže ljudima na razne načine”
Tyson je odlučio zagristi dio tog kolača, pa je tako njegov novi životni projekt Tyson Ranch u El Segundu, farma na kojoj se uzgaja trava, s tvornicom prehrambenih proizvoda na bazi THC-a, a u ponudi su i glamping aranžmani za one koji žele uživati u prirodi. Život biznisa snimat će i kamere za potrebe reality sitcoma Rolling With The Punches, a koji bi u pseudo-dokumentarnoj formi trebao pratiti uspon Tysona kao ganjapreneura.
“Pušim cijeli dan, svaki dan”, kaže Tyson, koji je među prvima progovorio o tome da ogroman broj američkih profesionalnih sportaša konzumira marihuanu za opuštanje mišića, ublažavanje boli i tjeskobe, iako su članci u crnim kronikama to dokumentirali još od početka 1970-ih, kada su igrači u NFL-u i NBA-u padali na testovima i pred policijom.
Joe Rogan je bio prva javna osoba koja je, zajedno s prijateljem i jiu jitsu majstorom Eddiejem Bravom, javno progovorila o tome koliko je marihuana prisutna u borilačkim sportovima; u isto vrijeme je otvoreno, aktivistički slavio pušenje trave kao sredstva za poboljšanje performansi, gotovo pa nasilno rušeći predrasude o uživateljima kanabisa kao slackerima koji u jednadžbi sport vs droga odabiru potonje, pa sjebavaju živote dok u garsonjeri kartonske kutije peru šprice mokraćom beskućnika.
Spojimo sada dvije srži uvoda u ovu kolumnu — novi gold rush te detabuizaciju vođenu drugim ekstremom, pretjerivanjem u dokazivanju teze “gledajte, trava ne samo da nije loša, nego je i savršeni dodatak prehrani” — i što smo dobili? Ni manje ni više nego razloge i smisao postojanja High Rollerza, BJJ (brazilskog jiu jitsu) turnira koji nosi ime nalik na hip-hop grupu, ali u osnovi je riječ o prvom napušenom borilačkom turniru ikad. High Rollerz bio je prilika da se Bravo i Rogan pokažu kao vizionari.
Teze da marihuana pomaže sportskom djelovanju, te je tako ispravno stavljena na listu zabranjenih supstanci u profesionalnim sportovima, potvrdio je 2016. i NBA košarkaš Chauncey Billups, kada je za Washington Post izjavio da je ohrabrivao neke suigrače na konzumiranje kanabisa: “Tako su bolje igrali. Olakšava tjeskobu i puno toga. Olakšava im da se usredotoče na plan igre.”
Prvi High Rollerz turnir s konceptom “zapali pa se bori” održan je u rujnu prošle godine u Los Angelesu, a fajterska legenda Joe Schilling nazvao ga je “najkul borilačkim eventom na kojem sam ikada bio”. Koncept je potpuno jednostavan: tipični BJJ grappling turnir u kojem između zagrijavanja i početka runde svi natjecatelji moraju zapaliti joint, poput lule mira nakon koje slijedi ‘miroljubivi rat’, kao i poklon zdjela friško posušenih vrhova onome tko odnese titulu šampiona. Natjecatelji su se u pauzi osvježavali s Pearl2o, flaširanom “kanabis vodom” koja nema okus po marihuani, ali puca dok se rehidrirate.
“Znamo da je kanabis moćan i prirodan alat koji pomaže ljudima na razne načine, a smatramo da su njegovi najbolji glasnogovornici upravo osobe u najboljoj fizičkoj formi i najbolje motivacije na svijetu, a koje ga redovito konzumiraju”, kažu iz organizacije High Rollerza, dodajući kako je cilj “osigurati zabavne alternativne događaje”, ali u isto vrijeme biti i potpuno legitimna BJJ promocija.
Nakon braće Diaz, TJ Dillashawa i mnogih drugih MMA njuški koje javno promoviraju konzumaciju marihuane kao zamjenu za farmaceutska rješenja u formi tableta protiv bolova — ali i kao sredstvo za opuštanje, razmišljanje ili jednostavno slobodnu hedonističku konzumaciju, listi se pridružio i bosanski MMA borac Mirza Karač, koji je za Bjjee.com objasnio da uživa u pušenju trave za vrijeme rigidnih priprema, treninga i rutina.
“Sjećam se dana kada sam bio bijeli pojas i kad god bih negdje pušio, dobro se sjećam da bih pronalazio rješenja za probleme i učio brže od drugih na treningu!”, kaže Mirza, završavajući svoje poduže obraćanje javnosti porukom: “Ako imate nešto protiv pušača marihuane, onda biste trebali zabraniti treniranje i onima koji puše cigarete i piju alkohol.”
A jeste li čuli za Bongspiel?
U Kanadi vrijede nešto drugačiji zakoni pa posjetitelji Bongspiela ne smiju pušiti u dvorani, čak ni na parkiralištu, iako im dijele promotivne rizle i opremu za uzgajanje. Riječ je o prvom Weed Curling Tournamentu na svijetu.
Da, curling, dobro ste pročitali. Curling i marihuana. Za sve kojima nije do znojenja, trgenjanja, poluga i davljenja, stvoren je Bongspiel, turnir u laštenju poda nazvan “napušeni curling”, održan u gradiću Wiarton. Interes je bio ogroman — na ideju da se jedan od omiljenih kanadskih sportova popularizira spajanjem s friško legaliziranim kanabisom došao je Ted Ratcliffe, a u samo 24 sata nakon objave cjelodnevni je turnir doslovno rasprodan; prijavilo se 16 timova s po četiri natjecatelja, a svaki tim platio je 200 dolara za prijavu. Organizatori kažu da nisu iznenađeni, jer želja je uvijek postojala, ali kako je marihuana bila nezakonita tijekom 95 godina, “sve je to bilo skriveno i zasjenjeno alkoholnim aspektima curlinga.”
Jedini kojima se ne preporučuje da ‘kurlaju’ pod utjecajem su kanadski olimpijci. Međunarodni olimpijski odbor ne zanimaju kanadski zakoni, pa se tako svi koji uzimaju novac od kanadske olimpijske organizacije moraju kloniti marihuane, koja je i dalje na listi zabranjenih supstanci.
Nije trebalo dugo čekati ni na ulazak marihuane u svijet kuglanja. Nazvano — a kako drugačije, pobogu? — The Big Lebowski Bowling Tournament, natjecanje u napljuganom rušenju čunjeva održava se svake godine u Los Angelesu, a potom ide na turneju kroz sve države koje su uklonile marihuanu iz kaznenog zakona: Oregon, Washington, Colorado, Massachusetts, Maine, Aljaska i Nevada, države za slobodno rekreacijsko uživanje. Na popisu za gostovanje su i Michigan i Arizona, koje su legalizirale medicinsku marihuanu. Osnivač nadimljenog putujućeg bowlinga je Gary Lane, čovjek koji je stvorio i Trafficking, stolnu igru u kojoj pobijedite ako uspijete prodati kilogram trave bez da vas uhvate. Pobjednik Big Lebowski turnira odlazi kući s unikatnim staklenim bongom za pušenje, prigodnim ekvivalentom standardnog pehara.
Natječu se ljudi i za Cannabis Cup, najveće priznanje u uzgoju marihuane na svijetu, ali hortikultura nije sport. A je li igranje video igara sport?
Bez namjere da pitanje započne debatu — lažem, slobodno se svađajte — činjenica jest da su gejmeri postali nosivim stupom industrije kojoj nikako da pronađu ladicu: jesu li video igre entertainment, IT ili sport? Medijski pristup luta u magli zatvorenih očiju, pokušavajući napipati puls publike, ali u međuvremenu je cijela priča objedinjena pod općeprihvaćenim brendom eSports. Znači, kažu da je sport. Eto ga i na televiziji sa sportskim kanalima.
Stoned Gamer bio je eSports turnir koji je 2016. nastao u Los Angelesu, a u kojem su se, pogađate, ljubitelji video igara u fizičkom prostoru natjecali pod utjecajem marihuane. U ožujku 2019. koncept je na novu razinu odveo najveći živući THC brend — Snoop Dogg. Gangsta Gaming League njegova je eSports liga nastala u cyberspaceu, a u kojoj se za 11.000 dolara nagrade natječu s jointom u ustima. Doslovno rastežući koncept na drugu stranu spektra od onog s kojim smo počeli — nasilni jiu jitsu ‘ples’ tjerao je kanabis znojem kroz pore kože, curling i bowling otvorili su vrata onima koji se ne žele previše znojiti, a eSports je omogućio da ne vadite pljugu iz gubice dok se natječete iz fotelje.
S koje god strane spektra i intenziteta krenuli, dolazimo do istog zaključka: za video igre nisam siguran, ali ako hortikultura i nije sport, svakako je nezaobilazni dio sporta sa širokim osmjehom, crvenim očima i zelenim dresom pod lampom… pardon, svjetlima reflektora.
https://www.youtube.com/watch?v=GmVmf7oaZaA
