Pesäpallo zvuči kao pincek-pala, ali, nažalost, nije. Zapravo, tragično je koliko malo ljudi zna što je pincek-pala. Za početak, koliko vas zna što je pesäpallo? Aha. Što onda očekivati od poznavanja jedne od najvećih ‘štapnih’ igara u povijesti civilizacije?
Pala je — štap. Pincek je — također štap, samo mali, štapić, valjkasti komad drveta zašiljen na oba kraja. Poanta: udariti palom u našiljeni rub pinceka, čime ga prateći zakone fizike podignete od tla, a zatim udarite kao palicom za bejzbol, da odleti što je dalje moguće. Dalje slijede varijacije: neki igraju tako da hvataju pincek, njime gađaju palu nabijenu vertikalno u tlo pa udaraju pincek u zraku što je više moguće puta… Drugi broje koliko je daleko odletio pincek i to ne metrom, nego palom — onaj tko ima više pala položenih na tlo od mjesta udarca do točke pada pinceka, taj je pobjednik. Koju god verziju igrali, tj. u kojem god selu da ste eksperimentirali s nepisanim pravilima, trebali ste samo komad asfalta ili dobro utabane livade te jednu džepnu sikiricu za pripremiti/našiljiti pribor.
Je li moje selo — Završje kraj Požege — razvilo unikatnu devijaciju sportskog folk koncepta palice & lopte i da li se pincek-pala igrao samo u Požegi i okolici, s obzirom da jedini tragovi p&p informacija na webu potječu iz zapadne Slavonije? Postoji čak i grupa na Facebooku nazvana Svi koji su igrali Pincek i palu — a nisam je otvorio ja.
Pesäpallo je u Finskoj nacionalni sport, a u Skandinaviji je čak dio tjelesnog odgoja u školama
Dok vi lamentirate nad ovim teškim pitanjima i tražite dubinske odgovore, pesäpallo ostaje pesäpallo, a zovu ga još i pesis, dok ga mi, kao i većina onih koji nisu Finci, zovemo “finski bejzbol”. Jer, razlikuje se od bejzbola kojeg znamo kao američki po tome što je potpuno zasebni sport koji, eto, samo podsjeća na bejzbol. U Finskoj je pesäpallo nacionalni sport, ali igra se i u Njemačkoj, Švedskoj Švicarskoj, Australiji i dijelovima Kanade (Ontario).
A nastao je kao spoj — pazite sad — brännbolla, lapte i roundersa. Sve redom sportova oslonjenih na koncept ‘palice i lopte’, među kojima je bejzbol svakako najpopularniji, iako je pobrojana trojka isključivo europska zanimacija. Brännboll je nastao u Švedskoj — u Njemačkoj ga zovu brennball, a u Danskoj rundbold.
Igra se na otvorenom, a u Skandinaviji je čak dio tjelesnog odgoja u školama. Trčanje po bazama dijeli s bejzbolom, a razdvaja ga to što nema bacača, već udarač sam baca loptu (najčešće loptu za tenis) u zrak i udara je palicom (kao serviranje u tenisu), koja može sličiti na bejzbolsku, ali i palicu za kriket. Nema strogih pravila, igra se po oralnoj tradiciji; nepostojeća pravila podrazumijevaju i nepostojeće tijelo za regulaciju sporta, iako se u švedskom gradu Umeå svake godine održava Brännbollscupen, svjetsko prvenstvo koje se organizira od 1974. godine. U Norveškoj se igra i varijacija po imenu dødball.
Lapta se u Rusiji igra od 14. stoljeća, na terenu veličine prepolovljenog nogometnog igrališta, a u ovoj varijanti postoji bacač, mada za razliku od bejzbola ne lansira projektile s distance ravno na palicu udarača, nego stoji u njegovoj blizini pa gotovo da ispušta lopticu na palicu kao da maše mrtvim štakorom držeći ga za rep. Cilj je odalamiti loptu što je dalje moguće i onda trčati do završne linije (kon), pa natrag na početak (gorod).
Postoji i rumunjska verzija lapte zvana oină, koja također vuče korijene iz 14. stoljeća, koristi dužu i tanju palicu od one koja se koristi u bejzbolu, a prosječna igra traje 30 minuta, što je u usporedbi s bejzbolskim maratonima pravi treptaj oka. Talijani imaju tsan, još jednu varijaciju iste priče, s korijenima u dvadesetim godinama prošlog stoljeća.
Rounders se igra u Engleskoj od 15. stoljeća, a statistika iz 2015. kaže da sedam milijuna britanske djece igra rounders u svoje slobodno vrijeme. Iako izvorno engleski, sport je prva pisana pravila i legitimitet dobio 1884. godine u Irskoj pa tako i danas postoje dva odvojena seta pravila za dvije zemlje, tj. igra se ili engleski ili irski rounders. Oba su starija od bejzbola koji se paralelno igra u obje države, a irski rounders je u svemu ‘veći’ — ima veći teren, veću palicu i malo veću loptu od engleske verzije.
Nakon ove ‘omanje’ digresije dužine gotovo cijele kolumne, vratimo se na pesäpallo. Finski bejzbol upio je utjecaje svih nabrojanih europskih bat and ball sportova i folk-igara pa stvorio nešto veliko i novo. Poznato je i ime ‘izumitelja’, koji se danas nalazi i na finskoj poštanskoj marki — pesäpallo je dijete čovjeka po imenu Lauri ‘Tahko’ Pihkala koji je 1910-ih postao prvi profesionalni finski atletičarski trener u povijesti; trenirao je vojsku, bio desničarski aktivist koji je zagovarao eugeniku, a 1918. izvršio omanjI fašistički puč na frontu finskog građanskog rata između ljevice i desnice pa je tako predvodio ratni zločin za koji nikada nije odgovarao: masakr neprijateljskih ranjenika u vojnoj bolnici, pobijenih hicima u lice dok su ležali u krevetima.
Dvije godine kasnije, opustio se od masakra izmišljajući finsku inkarnaciju bejzbola. Koja je po svemu jako bliska tipičnom bejzbolu, ali drugačija po jednoj bitnoj stvari, koja je identična ruskoj lapti — bacač ne baca loptu ravno na udarača, nego je lansira vertikalno ispred same palice — što olakšava pogodak pa igru čini dinamičnijom. Jer onda trče.
Na ljetnim Olimpijskim igrama 1952. održanima u Helsinkiju, pesäpallo je bio demonstracijski sport, a posebno ga simpatičnim čini to što je teško promašiti pad vertikalno bačene lopte koju je normalno i očekivano gotovo svaki put pogoditi, pa su se tako razvile i posebne tehnike udaranja. Primjerice, kratki udar koji zarotira loptu pa je tako namijenjen izbjegavanju obrambenih igrača; namjerni visoki udarac (high hit) ili high drive koji loptu lansira što je dalje moguće, a tu je i izbacivač, kada loptu udarate odozgo prema dolje svom snagom i natjerate ju da poskakuje po terenu, što opisuju kao najteži potez od svih.
Kod pincek-pale, recimo, nemate toliko opcija, ali zapitajte se koja će igra preživjeti apokalipsu — ona za koju vam trebaju palica i lopta ili ona koja traži samo jednu odrezanu granu?
Odgovor je jasan: nijedan, eventualno će opstati borbe kukaca. Ali to je već neka druga tema…
