HEP logo generalni partner Telesporta

Off Topic

Priprema, pozor, žderi!

Ozbiljno se natječu u jedenju, a sebe nazivaju “ratnicima hrane”

Žderanje je sport.

Požderite se od muke ako vam smeta. Možete prigovarati koliko god želite, gunđati dok ne potrošite svu energiju pa ne ogladnite… Znam kako je. Tek što ste uplatili novi fitness program reklamiran na Instagramu, krenuli ganjati pločice sa šejkovima od kelja i kurkume, ubili se 24-satnim postovima (post kao post, ne kao FB post!) i izguglali riječ “keto” dok vam browser nije pregorio… I sada vam netko kaže da ste sportaš ako u sebe natrpate kantu pržene piletine i pune tačke hot dogova? Horor.

Ali postoje skoro-pa-jasni kriteriji po kojima je nešto sport ili nije. Naravno da se natjecateljski jedači svakim svojim (trbušnim) mišićem bore za globalno priznanje sportske pozicije, ali ne može im se osporiti da stvarno ispunjavaju dosta kriterija: imaju svoja natjecanja, pravila, ligu, treninge, pripreme, zvijezde, publiku, spektakle… Sport, ukratko. Nešto za što čovjek trenira i stresira tijelo da bi uspio. Tko vam je kriv što ste izabrali nogomet.

Natjecateljski element u ovom je slučaju razgranat na nekoliko opcija — u prvoj, boriš se sam protiv sebe, tj. hrane, a gledali smo kako to izgleda u Men vs Food. Ponekad se natječeš protiv drugih za status, nekada isključivo ganjaš novčanu nagradu, a često želiš oboriti svjetski rekord pa se boriš protiv vremena, slušajući otkucavanje sata pri pokušajima kontrole gag-refleksa. U svakom slučaju, moraš jako voljeti jesti.

Protivno intuiciji, dobar dio natjecatelja su kost i koža. Debelih ima, ali nisu najbolji. Najbolji su mršavci

Dodatni kredibilitet cijeloj priči dale su organizacije. Svaki sport koji želi biti ozbiljno shvaćen mora imati barem jedan odbor s okruglim stolom i ljude u odijelima koji gledaju u Excel tablice, a tek onda u pijat. Natjecateljsko žderanje ih ima čak dva — All Pro Eating i Major League Eating, dvije globalne organizacije za nadgledanje raznih natjecanja, uglavnom onih u tzv. speed eatingu. Major League Eating spojen je s IFOCE (International Federation of Competitive Eating), federacijom koja postoji od 1992., a samo u SAD-u organizira oko 50 natjecanja godišnje.

Službeno, ove organizacije natjecatelje/sportaše zovu food warriors. Neka vam se to malo… slegne. One slažu i rang liste tih “ratnika hrane”. Na stranicama All Pro Eating možete upoznati momke kao što su Dan ‘Killer’ Kennedy, David ‘Tiger Wings and Things’ Brunelli, Brandon ‘Da Garbage Disposal’ Clark, Adam ‘Beard Meets Food’ Moran

U tih 20 najboljih food warriora nema nijedne ratnice, ali na Major League Eating listi nalazi se puno žena. Brzo proždiranje klope privlači oba spola, baš kao i svaki ozbiljniji sport. Primjerice, MLE podsjeća na 34-godišnju Miki Sudo, koja je debitirala smazavši 40 hot dogova na velikom natjecanju u New Yorku, a onda i speed eating ikone kao što su Michelle Lesco, Juliet Lee i Sonya Thomas. Thomas je poznata i kao Crna udovica, prva žena koja je pojela 40 hot dogova u jednom sjedenju.

Natjecateljsko jedenje ima svoje superjunake, svoje Jordane, Maradone i Tysone. Takeru ‘Tsunami’ Kobayashi vjerojatno je najveća zvijezda cijele priče, rekorder u svemu i svačemu — oborio je 15 Guinessovih rekorda u jedenju ćufti, tacosa, hamburgera, sladoleda, tjestenine i, naravno, hot dogova. Bio je šesterostruki šampion legendarnog Nathan’s Hot Dog Eating Contesta, najvećeg svjetskog natjecanja u jedenju hot dogova koje se svake godine održava u Brooklynu.

Kobayashijev najveći rival Joey ‘Jaws’ Chestnut pobjednik je izdanja iz 2019., nakon što je u sebe utrpao 71 hot dog. Pojas ženskog šampiona obranila je Miki Sudo, s 31 komadom. Dobili su po 10.000 dolara nagrade za prvo mjesto.

Nathanovo obžderavanje hrenovkom u pecivu, koje privlači 30.000 posjetitelja godišnje, najrazvikaniji je nastavak tradicije natjecateljskog jedenja koja izvire iz povijesti vašara i kirvaja, na kojima su se prva odmjeravanja apetita vrtjela uglavnom oko papanja pita. Za razvoj i popularizaciju fenomena ‘krivo’ je upravo Nathanovo natjecanje u jedenju hot dogova, a održava se svakog 4. srpnja od 1970.. Ovog se natjecanja dočepao i ESPN, što je bio još jedan poticaj da se žderači proglase sportašima — ako natjecanje u žderanju prenosi najveća američka sportska televizija… što je to onda ako ne sport? I to sport koji je na ESPN-u gledalo — dva milijuna ljudi! Navodno je upravo Nathanovo natjecanje u jedenju hot dogova bio najgledaniji ESPN-ov program u 2017. (!), zbog čega su produžili ugovor o live prijenosu do 2024.

Popis šampiona i rekordera stotina različitih natjecanja i disciplina je ogroman. Na njemu se nalazi spomenuta legenda Joey Chestnut — nekoliko puta, ali svakako najimpresivniji pothvat bilo je gutanje 141 tvrdog kuhanog jajeta u osam minuta (!). Matt ‘Megatoad’ Stonie je smazao 25 Big Mac burgera u 22 minute, a Eric ‘Badlands’ Booker uspio je kroz jednjak natisnuti 49 krafni s glazurom prije nego što je krenuo mahati bijelom zastavicom i izbjegao scenarij iz restoranske scene filma Smisao života Monty Pythona.

Protivno intuiciji, dobar dio natjecatelja su kost i koža. Debelih ima, ali nisu najbolji. Najbolji su mršavci. Izgledaju kao maratonci. Kako to, kako to?

Prosječan natjecatelj u jedenju — bilo brzinskom, bilo samo količinskom — u svoj organizam trpa oko 10.000 kalorija u 10 minuta. Upravo kako bi izbjegao tragične posljedice šokiranja organizma takvim tretmanom, većina ih vježba i sagorjeva sav višak koji unesu tijekom priprema i prvenstava. Sonya Thomas otkrila je kako izgleda život natjecateljske žderačice: dnevna prehrana sastoji se od voća, povrća, ribe i piletine. Svaki tjedan minimalno 10 sati kardiovaskularnih vježbi. U zadnjih 10 godina natjecanja liječnici nisu pronašli niti jednu negativnu promjenu u njenom organizmu. Osim brige za zdravlje, mršaviji imaju i konkretnu prednost — Sonya ima samo 47 kila, a upravo zbog toga trbuh joj se lakše širi jer nema masnoće koja bi ometala skladištenje sulude količine hrane po kvadratnom centimetru utrobe. Mršaviji, ukratko, imaju competitive edge, a mršavost im zna donijeti prednost od nevjerojatnih 10 hot dogova više u odnosu na salastije.

Ima i žrtava. Godine 2014., muškarac je umro nakon što se ugušio hot dogom pokušavajući metodom ‘gutanja mačeva’ svladati izazov u Južnoj Dakoti. Tri godine kasnije, student se ugušio na natjecanju jedenja palačinki i umro, a vijesti blježe i nesretnu sudbinu 42-godišnjeg muškarca, koji je preminuo nakon što se — naravno — ugušio sudjelujući u natjecanju brzog jedenja krafni.

Natjecateljsko žderanje optužuju za promociju prežderavanja, što je retardirano na jednakoj razini kao i optuživati borilačke vještine da “promoviraju nasilje”, a nosače majica s listom marihuane da “promoviraju marihuanu”. Takva argumentacija pripada birtiju, tržnici, sanatoriju i drugim mjestima gdje ti “promoviram mamu”, a ne ozbiljnim razgovorima o bilo čemu. Ali da se vode ozbiljni razgovori o tome da ovo nije sport — vode se. Ima strašno glupih argumenata u toj pametnoj raspravi, ali jedan od zgodnijih argumenata kontra jest da i beer pong jest event s publikom, bodovima, pravilima, ligama, turnirima, timovima… Ali event nije isto što i sport.

Pa ako vam se od svega riga kao klincu u Stand By Me… Niste jedini. Zato ogromnu količinu hrane i serviraju u kantama.