Off Topic

Roboti dolaze

Ustvari, već su tu, među nama — i žele biti bolji od nas u sportu

Prvo su zamijenili glumce i pjevače. Pa su krenuli na sport. I onda su došli… po vas!

I što ćete sad, ha? Voćjugonaduvendejkamforju? Sjest i plakat. Iako, kažu neki stručnjaci, nećete stići ni to, jer će brzina kojom roboti/kompjuteri pogonjeni umjetnom inteligencijom planiraju izbrisati postojanje homo sapiensa, svedenog na nepotrebnu žoharsku anomaliju u sustavu hladnog psihopatskog savršenstva inteligentnog stroja, biti tolika da nećete imati vremena za cmizdrenje. Obavite to sada, ako se slažete s alarmistima, jer AI je nedavno izmislio potpuno novi sport — zamislite samo što će se dogoditi kad se dočepa atomskih bombi!

S druge strane — ne morate još pakirati konzerve u podrum. Drugi dio akademske zajednice tvrdi da je panika ne samo nepotrebna, nego je tek još jedan u nizu bliskopovijesnih primjera kako se na stvaranju nepostojećeg problema uspješno siše novac za ‘projekte’ njihova prediktivnog rješavanja.

Kako god, postane li čovjek Bog stroja pa nastavi pretvarati tehnologiju u čarobnu ekstenziju svoje egzistencije ili stroj postane Bog čovjeka pa nas sunovrati u scenarij Blade Runnera, Matrixa i Terminatora — čovječanstvo umjetnom inteligencijom svakako stvara svoju smrt, a samo je pitanje je li smrt starog za boljitak novog ili smrt-smrt. Ako nosite naočale, kiborg ste koji slavi prvu kategoriju. Ako ste se rodili u krivo vrijeme u Černobilu, iskusili ste potonje.

Umjetna inteligencija bit će vrhunac tehnološkog razvoja — to je mantra.

Nogometne utakmice robota razvile su se u veliku i ozbiljnu, globalnu znanstvenu zabavu. RoboCup ima nekoliko različitih liga i čak 500 robo-nogometaša

Zasad imamo samovozeće automobile i botove na Instagramu koji uklanjaju sporne fotke prečesto potpuno promašujući mete. Emocije su nepostojeće, baš kao i razumijevanje svijesti; na kraju krajeva, trebali bismo u potpunosti znati što je uopće inteligencija da bismo stvorili njezinu umjetnu inačicu. Stoga i jesmo u jaslicama, okruženi ranim prototipovima koji su još uvijek male bebe, iako su bebe napredovale od dana kada je Deep Blue, IBM-ovo superračunalo, pobijedilo Garija Kasparova u šahu.

Svijet je 1997. ostao šokiran i krenuo pakirati konzerve za podrum — skoro pa! — iako je sam Kasparov objasnio da nema ničeg čudnog u tome što kompjuter razvaljuje šah, s obzirom na to da je brza i detaljna matematička obrada podataka u srži ovog ‘sporta’. Kada je dva mjeseca kasnije Times pisao o cijelom fenomenu, izazvao je računalo na novi zadatak, uvjeren da nema šanse natjecati se s čovjekom u 2.000 godina staroj azijskoj igri wei qi na zapadu znanoj kao Go, a za koju su vjerovali da je daleko kompleksnija od šaha.

“Možda prođe i 100 godina prije nego što računala budu u stanju pobijediti čovjeka u igri Go — ako ne i duže”, pisali su. Kao i sva predviđanja bahatih homo sapiensa, i ovo je bilo potpuno promašeno: računalo je pobijedilo čovjeka u igri Go, samo 18 godina kasnije! Što ćeš, 1997. nitko nije ni sanjao o Googleovoj DeepMind infrastrukturi i programu AlphaGo, koji je potukao Go majstora Leeja Sedola 2015. i ponovo nas podsjetio da u previše toga protiv robota jednostavno — nemamo šanse.

Ljudi su se od tada natjecali u predviđanjima toga koja će tehnološka inovacija i u kojoj mjeri promijeniti svijet sporta, a danas svi ulažu novac u odjeću koja mjeri i analizira psihofizički napredak pa ga servira u obliku aplikacijskih grafikona i tablica podataka; kao i u smart sportske predmete poput lopti i palica s čipovima, ali i 360 kamera i senzora koji olakšavaju sudački posao i rješavaju pitanje “jel’ bio faul?” i “jel bila na crti?” bolje od ljudskog oka.

U travnju 2019. pojavila se vijest koju je malo tko očekivao — umjetna inteligencija ovog puta nije pomogla razvoju postojećih sportskih aktivnosti, nego je jedan mali pametni AI uspio izmisliti: potpuno novi sport!

Speedgate zvuči kao naziv medijske afere s političarem koji je prebrzo vozio ili previše šmrkao, ali riječ je o posve novoj vrsti sporta stvorenog u ‘mašti’ strojne analize podataka. Globalna digitalna agencija AKQA sa sjedištem u Londonu pogonila je svoju verziju umjetne inteligencije; točnije rečeno ‘trenirala’ je ono što se službeno zove “neural and deep convolutional generative adversarial network” (a mi jednostavno skratimo na AI da znamo odgovor na pitnje “vot-d-fak?”) u čak 400 različitih sportova, s ciljem stvaranja potpuno novog sporta utemeljenog na kombinaciji onoga što ‘robot’ smatra najzanimljivijim elementima od 400 ponuđenih.

Iz mješalice umjetnih neuronskih mreža izašlo je više od 1.000 prijedloga (neki navodno toliko suludi da su uključivali i eksplodirajuće frizbije!), a probrano je 10, od kojih su tri testirana na terenu — pobjednik je speedgate, vjerojatno najzanimljiviji, najsuvisliji i najigriviji od svih. Vježba za tjedan dizajna postala je sportom koji se već prijavio dežurnim autoritetima za verifikaciju svog službenog statusa, a očekuje se i formiranje prvih liga do kraja ove godine.

Speedgate spaja nogomet, ragbi i kriket, od svih sportova na svijetu. Najviše je miks ragbija i nogometa, pa zapravo pokušava pomiriti američke i europske ukuse. Igra se na travnatom terenu, ima po šest igrača u dva tima i tri gola — dva su za postizanje zgoditaka, a gol u centru je onaj koji morate proći da biste dobili pravo pucati na pravi gol. Igra se rukama i nogama s loptom nalik onoj za football, ne smije se stajati s loptom više od tri sekunde, a AI je osim pravila dizajnirao i logo igre, kao i slogan Face the ball to be the ball to be above the ball. Tko kaže da roboti nisu dobri u pisanju poezije?

Speedgate je nova stvar, ali roboti u sportovima baš i nisu.

Pa dok robot izmišlja nove sportove za ljude, roboti u sportovima koje je izmislio čovjek pokušavaju pokazati svoju nekad nadmoć, a nekad simpatičnost u traljavoj simulaciji. Na kraju krajevima, ovdje ne govorimo o brbljavom softveru a la HAL 9000 iz Odiseje, nego o dobrim starim pseudo-SF kantama s rukama i nogama.

Dida CHARLI je već dugo s nama. Cognitive Humanoid Autonomous Robot with Learning Intelligence, skraćeno CHARLI, jedan je od prvih sportskih robota, pa čak i jedan od prvih modela dvonožnih hodajućih robota, ujedno i prvi veliki autonomni humanoidni robot izrađen u SAD-u, 2011. na UCLA-u. Napravili su ga kako bi proučavali mobilnost i autonomnost humanoidnog robota pa je CHARLI tako naučio hodati, mijenjati poze za održavanje ravnoteže, udarati loptu nogom pa čak i zaplesati Gangnam Style. Sve što od robota možete poželjeti!

Davno je CHARLI učio lupati loptu nogama. U međuvremenu, nogometne utakmice robota razvile su se u veliku i ozbiljnu, globalnu znanstvenu zabavu. RoboCup — ne RoboCop, nego World Cup s robotima — ima nekoliko različitih liga i čak 500 robo-nogometaša, kako humanoidnih (DARWIN-OP iz Koreje, GuRoo iz Australije, Nao iz Francuske, THORwIn iz SAD-a…), tako i onih koji izgledaju kao geometrijski oblici, ali itekako igraju. Štoviše, nizozemske “lebdeće piramide” pobijedile su u kategoriji srednje veličine RoboCupa 2014.

Jennifer dolazi sa Sveučilišta u Manitobi. Što će kanadski robot, nego igrati hokej? Nazvan po proslavljenoj kanadskoj hokejašici Jennifer Botterill, ovaj robot igra nešto sporije, ali zato je u međuvremenu osim igranja hokeja naučio i skijati.

Postoje čak dva robota koji razvaljuju stolni tenis i oba dolaze iz Vijetnama. FORPHEUS ima misiju “unaprijediti odnose strojeva i ljudi kroz ping pong natjecanja”. FORPHEUS izgleda kao insekt iz svemira, dok je TOPIO humanoid visok 1,88 i izgleda kao oživjeli lik iz japanske anime.

Robot Combat League nas je 2013. upoznao s gladijatorskom borbom robota, samo bez kompleksnih nadvladavanja u parteru, a Robo-džokeji koji izgledaju kao mali ruksaci s glavom i udovima jašu deve u Emiratima nakon što su 2004. vlasti zabranile angažiranje djece za istu svrhu. Bolje i roboti od tradicije: stoljećima su jahači na utrkama bili klinci stari svega četiri godine, često prodavani i kupovani kao roblje.

Hissing Sid, robot koji izgleda kao velika metalna ruka, predstavljen je svijetu još 1981., ali se u emisiji Tomorrow’s World uplašio nastupa u javnosti pa odbio igrati, a kada se konačno opustio, promašio je. Naravno da postoje i roboti koji igraju košarku, a stvorila ih je ToyotaCUE ima 1,9 metara visine, a zasad nije toliko autonoman da može pogoditi koš bez da ga postavite pred njega.

Mašine za pitchanje bejzbolskih loptica stara su stvar, ali postoji nekoliko robota spretnih s palicom i spremnih zaigrati bejzbol — The Headless Batter programiran je da se kreće identično čovjeku (spuštanje ramena, ispružene ruke, okret kuka), a u Japanu su stvorili bejzbol-robota sposobnog udariti loptice koje prema njegovoj palici dolaze brzinom od 300 kilometara na sat!

Ali dobro je dok vam se na vratima, kad konačno dođu po vas, pojavi robot s bejzbolskom palicom u ruci. Imate šanse. Čekajte samo da krenu osvajati zlato u streljaštvu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.