Rusi — koji imaju i svoju, bržu, agresivniju verziju Schuhplattlera — prigrli su šamaranje kao martial art, ali su njegovoj izvedbi (produkcijski gledano) pristupili kao obaranju ruku. Minus obaranje ruku. A obaranje ruku sa šamaranjem smo već gledali. Godine 1993., dva su neustrašiva poduzetnika stvorila Ultimate Fighting Championship i negdje putem ga prodali, a obojica su 2008., kada je UFC počeo dosezati vrhunce svoje popularnosti, brže-bolje pokušali pokrenuti nove biznise na staroj slavi: Bob Meyrowitz se trudio sa svojom MMA promocijom YAMMA Pit Fighting, a Art Davie patio je od još veće deluzije, uvjeren kako će s XARM parirati proizvodima svoje bivše firme.

XARM je u osnovi bilo obaranje ruku miješano s MMA-om. Ili u prijevodu, udarci i glavu i tijelo protivnika tijekom obaranja ruku ne samo da su dozvoljeni, nego i poželjni. Ili u još jasnijem prijevodu, nema tu nikakvog obaranja ruku — dvije grdosije imaju slijepljene šake, ali to ne znači da 99 posto vremena pokušavaju išta osim nokautirati protivnika ili mu slomiti ruku polugom preko malog stolića na kojem laktovi jedva da stoje i sekundu nakon oglašenog starta borbe.

Zašto nas ne čudi što je natjecanje u šamaranju novi ponos Putinovog carstva?

XARM je bio i ostao jedini pokušaj spajanja obaranja ruku i mješovitih borilačkih vještina u povijesti. Nitko previše ne žali za time što od 2012. nema novosti o razvoju ove budalaštine.

Rus nastavlja tamo gdje Amerikanac stane pa su tako upravo Rusi među prvima shvatili ozbiljni freak show potencijal masovne popularnosti MMA-a, poklanjajući svijetu dragulje “MMAsploatacije”, sve od Team Fighting Championship (nešto kao navijačka cipelarka, ali zapravo MMA kaos sa 10 ljudi u borbi – odjednom!) preko Arena Combat (timska MMA borba u scenografiji a’la American Gladiators) do M-1 Medieval (viteške borbe u oklopima, s mačevima i štitovima, u MMA kavezu!). Zašto nas onda ne čudi što je natjecanje u šamaranju novi ponos Putinovog carstva?

Pain business. Dobar krovni termin koji pokriva sve ‘ozbiljno’ i ‘neozbiljno’. Pravila su drugačija, status i ugledi još udaljeniji jedno od drugog, ali kada se na kraju dana podvuče crta i razgrne svaka filozofija, ostaje nam zajednički nazivnik jednostavne jednadžbe: bol = novac.

U istom je biznisu i Farmer vs Synthol Man. Već sam naslov govori da nas čeka freak show, u rangu najboljeg gladijatorskog kiča japanskog PRIDE-a, ali ovo ide puno dalje u vizualu. Novi ruski pain cirkus osigurao je svoj viralni status onoga trenutka kada su organizatori shvatili da neće biti dovoljno staviti dva ogromna lika za stol i pustiti ih da se išamaraju do pobjede i poraza, nego barem jedan od njih treba izgledati kao Popaj.

Najveće zvijezde Kamenih lica, šamaračkog YT showa, svakako su bradati grizli stočar od 170 kg, koji pokazuje zlatne medalje iz powerliftinga i prijašnjih prvenstava u šamaranju, te balavac koji eventualno ima medalju iz masturbacije i držanja daljinskog upravljača, ali je kompleks nedostatka mišićne mase riješio karikaturalnim i opasnim uštrcavanjem sintola u bicepse.

Uvjeren u nepostojeće supermoći dobivene ubrizgavanjem ulja za povećanje mišića, završava na leđima nakon prve šamarčine. Brzo se i ustao, ako znamo da je “grizli stočar” zapravo Vasilij Kamotski zvani Knedla, ruska viralna senzacija koja je još u ožujku ove godine začudila svijet nokautirajući protivnike na Male Slapping Championshipu, održanom u Sibiru. Gdje drugdje, iskreno?

Dobro, natjecateljsko šamaranje na webu prvi su isfurali Meksikanci, ali Rusi su ga izvukli iz (polu)svijeta i odvukli ravno u mainstream. Skoro.

Iako je komercijalni skok velik (pobogu, postoje i sponzori!), počeci popularizacije natjecanja u šamaranju možda se za sada ipak predstavljaju kao eksploatacijski rub pain biznisa, ali ne treba zaboraviti na veliki sportski event u kojem je šamaranje bilo sastavni dio pravilnika dopuštene i očekivane borbe u ringu.

Čuli ste za Pancrase?

Iako pravila Kamenih lica kažu da se smije udarati samo prstima, ogroman broj udaraca zapravo je spajanje uha/čeljusti s donjim, koščatim dijelom dlana. Od ovog su trika padali puno veći i opakiji od Gospodina Sintola. Prije nego je MMA hrabro odlučio zakoračiti na televiziju s golim šakama i vrlo malo pravila, japanska proto-MMA organizacija Pancrase 1993. spaja hrvanje s udaranjem, pri čemu se zatvorena šaka mogla lansirati u tijelo, ali ne i u glavu. Za to se koristio otvoreni dlan. Upravo je legendarni šampion Bas Rutten prvi otkrio kako naslagati protivnike na tlo uporabom najtvrđeg dijela otvorenog dlana.

https://www.youtube.com/watch?v=7FDEkXEcqaw

S vremenom, šamaranje se, eto, osamostalilo. Mislim, OK, i ja sam se u osnovnoj školi natjecao u čvegerima i macolama, ali tada još nije bilo YouTubea da zabilježi moj trijumf, dosegnut dosljednim korištenjem jedno te iste tehnike, tzv. bič efekta, gdje spori spust i nagli whiiip! prstima u glavu garantiraju čvoruge na barem tjedan dana. Kvrge na tintari bile su naše medalje.

Kužim ja sve to, zabavno je nekoliko minuta gledati ljude kako se šamaraju (naglasak na: nekoliko minuta!), ali najviše od svega kužim da se vrlo brzo u igri pojavile i Ruskinje, koje se može gledati i više od nekoliko minuta, posebno ako znamo da su umjesto svog napudranog lica kamerama ponudile — pozadine.

The Booty Slapping Championship je organizirano sportsko natjecanje koje je licenciralo rusko Ministarstvo sporta (!), sa samo dva pravila: nema promjene izraza lica i nema pomaka kad udarac sjedne. Prvo je održano ove godine na Kupu Yashankin, ruskom natjecanju u bodybuildingu, a natjecateljice su vrlo pedantno probrane među čoporima instagramuša, kako bi zadovoljile vizualne predispozicije i ukuse konzumenata. Jedna se naguzi, druga je mlati. Pa se zamjene.

Dakle, govorimo zapravo o čistom natjecanju u spankingu. Pa sad… Ako se osjećate jako sportski raspoloženi, a nema dovoljno materijala na YouTubeu, uvijek možete skoknuti na PornHub, gdje ima toga istoga, samo s još manje odjeće. Tržište je čudo.