Dolazi ljeto. Jeste li nalaštili dasku? Ili barem provjerili da ne propušta? Možda ste je samo ispuhali preko zime. Ili zbilja probušili na očnjacima morskih nemani tijekom SUP avantura u tuđinskim vodama?
Ako se bavite SUP-om na Jadranu — i ne, SUP nije ni Sekretarijat unutrašnjih poslova, ni pernata životinja, nego međunarodna skraćenica za Stand Up Paddleboarding — barem ste sigurni od morskih pasa. Neki nisu. Prošle godine imali smo viralni hit, fotografiju Amera na paddleboardu koji bezbrižno vesla nesvjestan da se na svega nekoliko metara ispred i manje od metar ispod njega nalazi nešto što bi ga zajedno s daskom žvaknulo kao tapas, pljunuvši čačkalice od vesla. Ali nije. Baš kao što hrpetina drugih sličnih fotografija i videa nije uspjela odbiti ljude od daske i vode.
Jer ljudi su čudni.
SUP je najbrže rastući sport na svijetu. Barem je to bio prije nekoliko godina. Trendovi odlaze i dolaze, pa čak i ako je izgubio početni zamah koji je imao u startu epidemije, paddleboarding je uistinu eruptirao poput vulkana i izlio se po morima i oceanima. U vodi se dodatno zagrijao pa postao toliko ‘hot’ da je svake dvije godine rastao za novi milijun pedlbordaša, ljubitelja stojećeg veslanja na dasci. Statistika iz 2014. kaže da se gotovo jedan posto populacije SAD-a bavilo SUP-om; najpopularniji je bio kod tinejdžera, među kojima su tri četvrtine muškarci, dominantno iz pacifičke regije, mladi koji su paddleboardom nadopunili ili zamijenili surfanje.
SUP je rasprostranjen i kao hobi, dio turističke ponude za one kojima je dosta pedalina i rješavanja križaljki pod drvetom, a ujedno i vječni izvor viralnih videa
Stand Up Paddleboarding koristi dasku koja je duža, šira i deblja od one za surfanje, ponekad od čvrstog drveta, a često na napuhavanje — što je tehnički luftić, a ne daska, ali ajde. Vesla se izrađuju od raznog materijala, postoje i oblici koji korespondiraju s pojedinim oblicima dasaka, a preporuča se dužina za oko 20 centimetara veća od visine korisnika.
Ako zanemarimo primitivna plemena koja u potrazi za novim receptom smanjivanja glava splavare na puzavcem povezanim komadima granja, Stand Up Paddleboarding je svoje prve prave obrise počeo dobivati 1960-ih na Havajima. Tek je negdje oko 2004. krenuo u svoj pohod na tržište, tako da je vruć i u smislu da je još uvijek nov, iako je u prvih 15 godina rasta okupirao ne samo oceane, rijeke, jezera, zaljeve i luke, nego i zakucao na vrata Olimpijskih igara. Naime, kada su 2017. Olimpijske igre odlučile razmatrati SUP kao potencijalnu prinovu na popisu novih sportova za nove generacije, paddleboarding je završio na sudu za arbitražu, jer se Međunarodno udruženje surfera i Međunarodna federacija kanuista nisu mogli dogovoriti pod čijom je ingerencijom — koristi dasku na prvi pogled sličnu surferskoj, ali koristi i veslo. U obzir dolaze i valovi i mirna voda.
“Posebno na mirnoj vodi, pogon na vesla je u osnovi kanu. Nevažno je stojite li ili sjedite”, tvrdi Simon Tulson, predstavnik kanuista. S druge strane, surfersko udruženje već 10 godina organizira najveća natjecanja u SUP-u i naziva se pravim povijesnim skrbnikom sporta. Surferski predstavnik Fernando Aguerre kaže da je pod pokroviteljstvom njegovog udruženja SUP postao “popularna i profesionalna natjecateljska disciplina.” U raspravi, kanu ima tu prednost da je na Olimpijskim igrama od 1936. Tradicijsko surfanje će olimpijskim sportom postati 2020.
Povijest načelno kaže da su obje sukobljene strane u pravu — korijeni SUP-a nalaze se u ribarsko-surferskim zajednicama Polinezije, kada su lokalci počeli miješati tradicijske vještine vladanja morem, kombinirajući vesla s kanua kojima su pecali i daske s kojima su se zabavljali. Na Havajima su 1960-ih SUP zvali Beach Boy Surfing, prema momcima s plaže Waikikija, koji su stajali na svojim daskama s veslima kako bi fotografirali turiste koji uče surfati. Do 2012. je SUP imao ne samo kraticu, nego i prvo Svjetsko prvenstvo, utrku koju je osvojio havajski surfer (da, surfer, ne kanuist!) Kai Lenny.
Utrke se održavaju redovito po čitavom planetu i one su u osnovi SUP-ova primarna sportska, natjecateljska disciplina. Među najveće i najpoznatije, ali najteže utrke ubrajaju se one na Havajima, u San Franciscu i Aljasci, a u Nizozemskoj se održava petodnevna utrka gradskim kanalima, kroz čak 11 gradova.
SUP je rasprostranjen i kao hobi, dio turističke ponude za one kojima je dosta pedalina i rješavanja križaljki pod drvetom, ujedno i vječni izvor viralnih videa, poput gorespomenutog bliskog susreta s morskim psom. Samo malo pronjuškajte YouTubeom i naći ćete sve moguće kontake s morskom faunom — s obzirom da SUP-ovci obožavaju odlutati što dalje od obale, puno dalje nego što rukama zavesla surfer loveći val, susreti s morskim psima, delfinima i kitovima glavna su instagramska atrakcija. Prizori usamljenih jahača morskih struja koje od potencijalne tragedije dijeli tek nekoliko centimetara pod nogama jesu zastrašujući, koliko i često veličanstveni.
Daljina je zapravo jedan od najvećih izazova. Diana Nyad je 2013. preplivala udaljenost od Kube do Floride (cca 530 km), uz pomoć kaveza za morske pse, a onda je 2018., sa željom da promovira žene u SUP-u i uđe u Guinessovu knjigu rekorda, Victoria Burgess učinila isto, uz pomoć vesla i daske. Najveće svjetsko prvenstvo organizirano je kao maratonska utrka od Molokaija do Oahua, dva havajska otoka udaljena stotinjak kilometara. Prije postavljanja svjetskog rekorda, Victoria je na ovoj utrci bila šesta.
Justin DeBree bio je tek 27-godišnjak kada je svladao podivljalo more i morske pse, pa je, putujući od Georgije do Floride na dasci s veslom, postavio novi rekord u najdužem SUP putovanju — čak 676 kilometara, a sve kako bi promovirao udruženje za borbu protiv raka kože. Chris Bertish prvi je paddleboardao preko Atlantika pa usput postavio tri svjetska rekorda, uključujući i onaj prelaska otvorenog oceana bez ikakve pomoći i nadzora, klizeći po komadu plavetnila dugom 130 km. Bertish se pet godina pripremao za put od Maroka do Antigve, ne bi li u konačnici prešao nevjerojatnih 7.400 km. Imao je posebnu dasku, vrijednu 150.000 dolara, na granici da postane čamac (aha, kanuisti su ipak u pravu!), ali nitko ne može vjerovati da je preživio 120 dana strašnog oceana. Veslao je uglavnom noću, kako bi izbjegao sunce i to oko 70 km dnevno.
Izazovi Stand Up Paddleboardinga odlaze dalje od udaljenosti i lude nepredvidivosti otvorenog mora. Alicia Weber upisala se u rekordere kada je u 90 sekundi odradila 63 skleka na dasci i 81 čučanj u dvije minute. Patrik Faatz je plutajući podigao kettlebell 35 puta u minuti. Velimir Grgić je dubeći na nosu nogama veslao niz plitvičke vodopade. Nije, ali kužite poantu. Ljudi se zabavljaju do te mjere da su u Guinessovu knjigu rekorda upisani pothvati kao što je “najviše ljudi na jednoj divovskoj SUP dasci” — 20 metara dugačka i 1,4 metar široka, ova “daska” ugostila je čak 52 veslača u Novom Zelandu. Prešli su 100 metara usklađeno veslajući i zajedno težili 3,5 tone, balansirajući na daščetini na napuhavanje.
Ako mislite da u tom zanosu novom igračkom nisu stvorili i SUP jogu, onda ne mislite. Posljednjih nekoliko godina izvođenje joga poza na paddleboardu postalo je ozbiljan trend, a Ambert Shadwick također se ugurala na listu rekorda kada je privukla čak 105 osoba da s njom izvode asane na SUP daskama.
Također, ako mislite da se oko izuma “riječnog SUP-a” nije napravio zaseban biznis, opet ne mislite — jer tzv. white water SUP prilagodio je opremu i taktike novom terenu, u kojem manju opasnost predstavljaju morski psi i vjetrovi, koliko sama voda; brzaci, snažne struje, stijenje… Daske za slatkovodni Stand Up Paddleboarding znaju imati i do pet peraja, a generalno variraju ovisno o vrsti, tj. odabranom dijelu rijeke: za spust nizvodno i susret s brzacima koriste se uglavnom duže i šire, osim za frikove koji vole brzinu i misle da su u čamcu za rafting. Jahačima riječnih valova preporučuju se kraće daske s podignutim nosovima.
Verzije za bazene u toplicama još nema, ali ako ovo čita zainteresirani investitor, neka se javi. Kažu da SUP ne iziskuje posebnu fizičku spremu i da je u osnovi sport za ljude od 7 do 77, tako da će se naći prostora za sve. Kad otvaramo firmu?
