Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Off Topic

Ukiseljeni reketi

Pickleball je najbrže rastući sport u Americi. Dobro, što je sad to?

Kakva je to orgija!

Tenis, ping pong, badminton i bejzbol isprepleteni na terenu koji izgleda kao da netko snima novi nastavak filma Draga, smanjio sam djecu na divovskom stolu za stolni tenis, samo spuštenom na tlo. Pickleball je tek jedan od sportova na dugoj listi onih koji se prakticiraju s reketom u ruci (barem nekim oblikom reketa), ali kažu i da je jedan od najbrže rastućih sportova u SAD-u. Doduše, reket sliči na drvenu daščicu za rezanje slanine križanu s paddleom za BDSM spanking, kao reket za stolni tenis koji je narastao pa izgleda kao glava vesla.

Reket dolazi od francuske riječi raquette, što nam govori da tenis, pa tako i svi sportovi koji koriste reket za udaranje loptica, nalaze svoju točku rođenja u Francuskoj. Priča kaže da su tenis igrali francuski svećenici u 11. stoljeću, a reketi koje su koristili bili su izrađeni, vjerovali ili ne, od ljudskog mesa!

Super zvuči i istina je, ali ne onako kako vi to mislite.

Prvi proizvođač reketa nije bio Ed Gein, već su mladići ubijali samostansku dosadu mlateći lopticu golim dlanom — i to prvo u zid, što bi u neku ruku značilo da je squash nastao prije tenisa. S vremenom su shvatili da su im dlanovi crveniji od očiju Boba Marleyja i oguljeniji od šampionskih PornHubovih korisnika. Pa su počeli koristiti rukavice. Neki su igrači shvatili da im je lakše udarati ako prste na rukavici pospajaju mrežicom, nalik na plivaće kožice; drugi su se odlučili na tvrde rekete od punog drveta.

Zvuči kao igra s kiselim krastavcima, ali nema veze s povrćem. Ima s brodovima i ribama. I psima

Nekoliko stoljeća kasnije, prvi oblici klasičnog, tradicijskog tenisa pojavljuju se u europskim dvoranama, s reketima od životinjskog mesa — ovog puta u pravom smislu riječi “meso”, tj. koristila se životinjska utroba za izradu žice na drvenom okviru. Za ovaj upgrade zaslužni su Talijani, a tek se u 16. stoljeću netko dosjetio kako bi bilo zgodno razvući mrežu i prebacivati lopticu preko nje. Sve dotad, suparnik je bio zid.

Walter C. Wingfield u Londonu 1874. registrira prvi patent reketa i prodaje ga posvuda, od Rusije preko Kanade do Indije i Kine. Reket je već tada bio nalik na onaj koji se koristio sve do sredine 1970-ih, a tenis je poprimio oblik kakav nam je danas poznat, iako se i dalje gotovo isključivo igrao u interijeru. Drvo je bilo svetinja, a metal, iako je kao glava reketa postojao i koristio se tu i tamo od 1889., nitko nije prigrlio kao realnu opciju.

Danas, postoji toliko modela reketa koliko i sportova koji se igraju s njima. Puno.

Tenis gledamo na TV-u i manje-više svi znamo tko je tko i kakvo je stanje stvari, čak i ako ga aktivno ne pratimo. Stolni tenis smo gledali kada ga je igrao Zoran Primorac. No, gledate li meksičko-baskijski frontenis, izraelski matkot ili možda miniten, vrstu tenisa s drvenim palicam, koju su 1930-ih razvili nudisti za potrebe igranja bez odjeće? Nikad, jer nemate gdje, osim eventualno na webu.

Varijacija i mutacija tenisa te njegovih spojeva sa svime i svačime ima uistinu jako, jako puno. Stoljeća razvoja teniskih pravila i oblika reketa stvorili su, recimo, reketlon, koji kombinira četiri najpopularnija ‘reketska sporta‘’ — tenis, badminton, ping pong i squash u jednu atrakciju, nastalu u finsko-švedskoj kuhinji, koristeći trijatlon kao inspiraciju. Ball badminton se razvio u Indiji još sredinom 19. stoljeća i koristi vunenu lopticu, a quinball je nastao u Kini i nazivaju ga “squash bez zida”.

Rackquetball (reketbol) koristi gumenu lopticu, ne koristi mrežu, ali zato za teren prihvaća pod, zidove i strop; speedball, mlaćenje šuplje loptice vezane za metalni stupić, izmislili su Egipćani 1961. i o njemu se danas brine FISB (Međunarodna federacija za speedball), a speedminton aka speed badminton postao je crossminton s krovnom organizacijom ICO (Međunarodna crossminton organizacija). Tenis polo (znan i kao toccer) trenutno se igra u 18 zemalja, kao mješavina footballa, lakrosa i tenisa, s golmanom koji brani reketom.

I onda je tu i pickleball.

Zvuči kao igra s kiselim krastavcima, ali nema veze s povrćem. Ima s brodovima i ribama. I psima. Postoje dvije verzije priče o nastanku imena — prema prvoj, supruga kreatora pickleballa doživjela je pravila kao ekvivalent načina na koji se posada broda za lov na haringe (“pickle boat”) formira od “otpadnika” s drugih brodova; po drugoj verziji, njihov pas zvao se Pickles i jako je volio krasti loptice usred igre. Ima i treća verzija priče koja kaže da su obje istinite.

Priča o pickleballu počinje 1965. u SAD-u, gdje kongresmen i biznismen Joel Pritchard iz Washingtona sjedi s obitelji i razmišlja o tome kako bi najbolje iskoristio stari teren za badminton koji se našao na njegovom imanju, a zjapi prazan. Imao je rekete za stolni tenis i perforiranu plastičnu loptu. Mrežu su postavili na visinu predviđenu za badminton (oko 1,5 m) i krenuli igrati s obiteljskim prijateljima. S vremenom su spustili mrežu, razradili pravila i rodio se pickleball, koji je 1972. imao i registriranu firmu za zaštitu ideje. Nanjušili su potencijal pa hrabro krenuli razvijati novi sport, koji je sredinom 1970-ih u sportskim magazinima slavljen kao osvježenje među mahanjem reketima. Godine 1976. održan je i prvi američki turnir, a do 1990. igrao se u svih 50 država SAD-a.

U zadnjih devet godina se broj američkih terena za pickleball više nego udvostručio, s oko 4.000 domicilnih terena i s izvozom u druge zemlje, poput Kanade i Indije gdje je stvar također postala toliko ozbiljna da postoje klubovi i državna tijela za regulaciju ovog sporta. Čini se da je teza kako je riječ o najbrže rastućem sportu u SAD-u istinita jer je ponavlja niz američkih medija, pišući o tome da su tereni za rekreativni pickleball počeli nicati i u mnogim gradskim parkovima. Igra se na manjem terenu i s manjim intenzitetom (i od squasha i od stolnog tenisa) pa privlači i umirovljenike, jer ne moraju trčati kao manijaci.

Koristi se uglavnom drveni reket i tzv. wiffle ball, lagana plastična loptica s aerodinamičnom perforacijom, namijenjena svojevrsnoj light verziji bejzbola koji se igra s (uglavnom žutom) plastičnom palicom.

Za očekivati je da će se pojavljivati nove varijacije sportova s reketima, polako, kako budu dolazile nove godine. Reketi se ionako stalno mijenjaju. Wimbledon je prije pet godina uveo ‘pametne rekete’, elektroničke naprave za igranje čija drška sadrži senzore potrebne za bilježenje podataka o detaljima udarca, od snage i kuta do broja, energije, izdržljivosti… Pametni reketi se mogu kupiti za 400 dolara, iste su težine kao tipični reketi za tenis, a sve prikupljene podatke prenose Bluetoothom na smartphone ili tablet, gdje se analiziraju pa tako dobivaju potencijal zauvijek promijeniti svijet treninga.

Tehnologiju je u zadnjih petnaest godina razvijalo pedesetak tehničara, inženjera i znanstvenika, a predviđa se da će u sljedećih 15 novi “umreženi reketi” biti jedina stvar koja će prebacivati loptice preko mreže. Za očekivati je isto tako da će se u budućnosti elektronika primijeniti i na rekete za pickleball, koji za sada može samo sanjati o svom Wimbledonu. Iako zvuči kao nešto što bi moglo biti zabavnije za igrati, nego za gledati.

Ali ima vremena, doći će i starački dom na red…