Punchlines

Błachowicz vs Adesanya: Argument

Taktički dvoboj godine

Ako je vjerovati statistici, Punchlines već nekoliko godina nije osvojio novog čitatelja. To znači da većina vas/nas koji ovo čitate već znate što mislim o takozvanom stručnom predviđanju borbi — izraz je oksimoron. Nešto kao, recimo izrazi stručno navikavanje na crystal meth ili stručno priključenje orgiji; sigurno postoje razrađeniji načini za ostvarenje ovih iskustava, ali sama je misija uvijek u suštini šašava. Nitko stručan ili upućen (ili normalan!) neće s velikim samouvjerenjem tvrditi da će se nešto u MMA-u dogoditi na točno određen način. U timskim se sportovima još dade suvislo govoriti o nekakvim kolektivnim strateškim moćima i međutimskim odnosima tih moći, ali u individualnim, a k tome još i borilačkim, to je komično.

Istovremeno, kao što je, vjerujem, slučaj i sa spomenutim oblicima razbibrige, baš u toj neozbiljnosti leži višak užitka koji nas privlači.

Stručnost i/ili planiranje tako djeluju protiv zabavnosti akcije — pokušava se racionalizirati nešto u suštini iracionalno. Nažalost, za razliku od narkomanije ili orgija, zabavno predviđanje borbi nužno uključuje stručnost i planiranje, inače zabava izostaje. Jednostavnije rečeno, sam pokušaj čitanja sudbine kroz zatrpavanje u taktike, preglede snimki, uočavanje šablona je zabavni dio. Maskiranje gatanja u prognozu. Kolektivna gluma svih nas da je ono što govorimo relevantno i utemeljeno u logici i sistemima prosuđivanja zabavni, a nakon borbi često i komični dio.

Pravila su tako jasna — potrebno je s punom ozbiljnošću i iskrenošću ući u predviđanje nepredvidljivog, inače ništa od derneka.

Iako snaga i veličina ne moraju biti faktor protiv Adesanye, mogu dati vremena Błachowiczu da se stavi u poziciju povrijediti Adesanyu

Ono što nam preostaje tako nije pravo predviđanje nego argument. Pronaći argumente koji govore da bi se (u teoriji) stvari mogle razviti na točno taj način, a ne na neki drugi. Pritom je važno shvatiti da poanta nije u pogađanju svih argumenata za vaš slučaj — jer to u MMA-u može gotovo svatko — poanta je uočiti koji od njih će biti faktor u samoj borbi.

Moj je današnji cilj ponuditi nekoliko njih koji bi mogli biti ključni u borbi Jana Błachowicza i Israela Adesanye. Prije nego to učinim evo nekoliko servisnih informacija kao primjer nečega što nije dovoljno precizno definirano da bi se računalo kao argument.

Jasno je, na primjer, da je Błachowicz jači udarač. Previđati borbu na osnovu ovoga krši osnovno pravilo zabavnog prognoziranja — mora postojati barem pokušaj duboke analize. U borbama iznad srednje kategorije netko je uvijek jači udarač; možda i 30 posto ljudi koji ovo čitaju jače udaraju od Adesanye, pa bi ipak bili daleko od nokauta. Čak je i teorija o takozvanom “dodiru smrti” upitna kao argument (a i kao praksa, ako se sjetimo zadnje borbe Deontaya Wildera). Ako jedan borac drugog pogodi izravno u čeljust nokautirat će ga. Ili je vani kiša ili nije. Sigurno sam u pravu.

Ono što je važno je to koji su uvjeti u kojima Błachowicz može doći u priliku upotrijebiti svoju poljsku snagu.

Na ovu lijenu prognozu nastavlja se i ona o prelascima u višu kategoriju i sva ta roganovska pseudoznanstvena naklapanja o tome kako u prirodi veće životinje jedu manje i tome slično. Točno je da je Błachowicz veći i vjerojatno jači muškarac, ali MMA je sport u kojem za borca ili borkinju postoji mogućnost izvođenja borbe na način da se protivniku u potpunosti onemogući upotreba veličine i snage. Dio priče o veličini koji može biti priznat kao argument jest taj da je u malom kavezu lakše i kondicijski manje rastrošno doći do drugog borca ili borkinje, ako ste krupni i visoki.

Pravo je pitanje oko težine, visine i dosega, međutim, ono koliku će mišićnu masu Adesanya dodati na svoj kostur da može parirati u klinču, ako ga bude, a ostati reakcijski brz u kontrama. Ili s druge strane, koliko Błachowicz (sjetimo se nekih loših trećih rundi koje je imao u karijeri) može biti kondicijski spreman hvatati Adesanyu po oktagonu.

Ne vjerujem u značaj niti jednog niti drugog argumenta jer, ukratko, smatram da će borba biti odlučena na jednoj čisto tehničkoj razini.

Protiv jednako jakih hrvača-udarača Adesanya je imao lak posao — protiv Brunsona nije oklijevao čak ni braniti napade rušenja high risk — high reward metodama poput udaraca koljenom. Ovakvo nešto vjerojatno neće biti dio taktike protiv Jana.

Argument 1: footwork (Adesanya)

Ovo se čini kao još apstraktniji argument od dva koje sam maloprije odbacio, jer reći da je u borilačkim sportovima kretanje važno jednako je kao i reći da je udaranje važno, ali mislim na točno određenu stvar. U footworku će se najjasnije manifestirati stilovi i namjere i jednog i drugog borca.

Adesanya ima jedno od tih naprednih kretanja koja se mogu nazvati naprednim — ne zbog svog akrobatskog karaktera, nego zbog ekonomičnosti. Postoje poznati načini kretanja u boksu ili kickboksu koji su, barem po meni, precijenjeni. Cassius Clay je, recimo, bio fantastično brz i time prividno neuhvatljiv boksač, ali čak bi i na vrhuncu svog skakutavog stila imao problema protiv strpljivih, proleterskih razbijača poput Henryja Coopera, koji ga je u prvom meču umalo izbio iz tenisica. Muhammad Ali, odnosno stariji Clay, radikalno je promijenio stil kad ga je brzina počela napuštati i njegov novi footwork bio je genijalan baš po tome što je bio nevidljiv.

Alijev mladalački footwork, takozvani shuffle, nije uvijek bio tako uspješan kako mnogi misle.

Primijetit ćete da postoji razlika u izgledu i učinkovitosti Adesanyinog kretanja i, recimo, kretanja Johnnyja Walkera. Cilj footworka mora biti utilitaristički: najveći dio vremena biti u poziciji za najbolje udarce. Ako gledate Adesanyine borbe i zaustavljate ih nasumično, u velikom broju slučajeva on je u prilici kvalitetno izvesti neki udarac. Najbolji primjer za to su situacije protiv Roberta Whittakera, čiji je stil izazivanja prometne nesreće odgovarao Adesanyi; čak i u situacijama kad bi Bobby Knuckles uvukao Adesanyu u kaos bliske distance, ovaj je i u tom oku oluje imao sjajno pozicionirane noge i kukove za kontru iz koje je na kraju i nokautirao Whittakera.

Footwork će biti poligon u kojem će se ova borba dobivati ili gubiti. Pitanje distance kod dvojice borcaa koji u velikoj mjeri ovise o kontranapadima bit će ključno ili barem jednako važno kao i reakcije na varke. Adesanyino kretanje je upleteno u koncept udaračkih napada — promjena garda je, naprimjer, uvijek istovremeno i uvećanje distance u defenzivnom smislu i priprema za low kick ili neki drugi udarac u ofenzivnom. Błachowicz je ovdje jednostavniji; ono što je sigurno jest to da će morati boriti borbu sličnu onoj protiv Dominicka Reyesa, u kojoj je stupao prema naprijed kao Golijat.

Adesanya zapravo mora biti natjeran na pogrešku u footworku da bi bio pobijeđen. To je istina koja se krije iza kolikvijalne teorije o nokautnom udarcu Błachowicza. A ako je ovo istina za udarački dio, za hrvački je još točnije — sjetite se koliko su učinkoviti bili juriši Dereka Brunsona u rušenja i znat ćete i zašto.

Dani kada je Adesanya radio Ali shuffle su u dalekoj prošlosti.

Argument 2: varke (Adesanya)

Teorija da Adesanya ovisi o refleksima i brzini samoje djelomično točna. Osim footworka, Adesanyino najbolje oružje su feintovi/varke.

Ovo je točka u kojoj je formalno Israel najbliži Habibu Nurmagomedovu; svi znaju da su 50 posto Adesanyinih udaraca lažni, ali svi na njih reagiraju. Varke bi protiv Błachowicza mogle biti ključne, jer je Jan borac koji, iako je sam jako dobar kontraš, prilično loše, odnosno aktivno reagira na varke. Osobito problematičnim može se pokazati to što su dvije glavne Adesanyine varke ona prednjeg direkta/jaba* na koji Błachowicz voli parirati svojom zadnjom rukom te hip feint, koji je ponekad i takozvani stance feint. Ako Błachowicz ne uspije kretanjem zatvoriti izlaze Adesanyi i ostavi ga u daljoj distanci, varke bi ga mogle pobijediti.

*Prije nekoliko kolumni pojavilo se pitanje/komentar zašto razlikujem jab i prednji direkt, a kako nemam Facebook profil, iskoristit ću ovu priliku da objasnim. Adesanya koristi i mehanički čiste prednje direkte i jab kao udarac prednjom rukom koji ne mora biti kroše ili aperkat; neki jabovi počinju s kuka — ispod vidnog polja, neki pak mogu imati putanju udarca čekićem — iznad vidnog polja. Kada je posrijedi neka od ovih čudnih varijacija prednjeg direkta, lakše mi je koristiti engleski skupni naziv jab.

Ono što Błachowiczu može pomoći je osjećaj da ga Adesanya ne može tek tako nokautirati, što će mu, barem psihološki, omogućiti da pokuša proći kroz nekoliko udaraca i zatvoriti distancu. Paulo Costa, koji je ostao paraliziran strahom da bi ga nakon svih uvreda Adesanya mogao nokautirati jednim udarcem, doživio je upravo tu sudbinu — ostavio je Adesanyu u njegovoj zoni i grizao mamce.

Argument 3: pritisak (Błachowicz)

Błachowicz se protiv Adesanye nalazi u nekoliko čudnih taktičkih problema: 1. ne smije stajati u punoj distanci/svom dohvatu, jer je Israel tu (sličnog su dohvata) pobjednik cijelog sporta, ali ne smije ni trčati za njim, jer je ovaj, opet, jedan od najopasnijih boraca povlačenja i njegova se cijela taktika varki uzda u to da će protivnik ili ostati paraliziran (puna distanca) ili natrčati na zadnji direkt; 2. Błachowicz u Adesanyi ima protivnika koji je manji i lakši, ali ne nužno i aktivniji. Druga točka za posljedicu ima sljedeću stvar: Błachowiczu odgovara sporiji tempo, ali Adesanyi kao kontranapadaču to odgovara još i više.

Ove dvije točke su tako međusobno zaključane u karabiner paradoksa. Błachowicz mora pristati ili na Adesanyinu distancu ili na Adesanyin tempo. U omjeru bi ovih pregovora mogla ležati odluka o pobjedniku.

Ono što Błachowiczu ide u prilog je to što, barem hipotetski, može pokušati taktiku koju je imao protiv Reyesa; ignorirati Adesanyinu udaračku moć, ušetati u distancu, preživjeti napad i poremetiti njegov šablon kretanja i/ili ga na kratko zadržati blizu kaveza. Ključan pri tome ne bi trebao biti prvi dio akcije, prednji direkt ili kroše, koliko završetak nekim nožnim udarcem. Adesanya će vjerojatno biti predaleko za prve udarce u kombinaciji, ali usprkos sjajnom kretanju može biti uhvaćen u tranziciji između pozicija nekim kružnim nožnim udarcem koji još može i služiti kao zatvaranje izlaza Adesanyi u stranu.

Sve što Jan treba napraviti jest dovesti se u poziciju za infighting kao što je to činio Gastelum — uhvatiti Israela u tranzicijama povlačenja.

Svjestan sam da je Błachowiczeva taktika funkcionirala protiv Reyesa ponajviše zbog toga što se Reyes bori iz kontragarda (pogledajte također borbu Błachowicz vs Rockhold), ali ovo mi izgleda kao jedini put za Błachowicza za pobjedu u stojci.

Prognoziranje MMA-a, kao žanr zabavnog šarlatanstva ne bi bilo to što jest da se na koncu ne prognozira pobjednik ili način pobjede. Dok ja ovo tipkam, Błachowicz možda vježba rušenja i planira držati Adesanyu u klinču na žici 24 minute, a ja hrvanje ni spomenuo nisam. To (ni)sam učinio dijelom zbog toga što me jako zanima kako bi se odvijao manje-više kickboksački MMA meč, a dijelom zbog toga što vjerujem da usprkos Błachowiczovoj snazi klinč i hrvanje mogu biti riskantni u kondicijskom smislu.

Kao završetak ove prognoze, završni udarac praznoj slami, ponudit ću preokret u radnji i reći da ću se kladiti na Błachowicza, suprotno svemu što sam napisao. Iako snaga i veličina ne moraju biti faktor protiv Adesanye, mogu dati vremena Błachowiczu da se stavi u poziciju povrijediti Adesanyu. Mislim da će Jan imati više od jedne prilike razmijeniti nekoliko udaraca iz bliske distance i da će tu Izzy biti ugrožen baš na način na koji je imao problema s dobrim krošeistom i aperkatašem Kelvinom Gastelumom.

Napišite u komentarima svojih nekoliko argumenata, aspekata borbe koji bi mogli biti od značaja za ishod glavne borbe UFC-a 259, pa ćemo prokomentirati za tjedan dana.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.