Baš u predgrađu Philadelphije, u Newtownu, dogodila se tragedija hrvačkog tima Foxcatcher koju je ovaj paradoks omogućio. Hrvanje slobodnim i grčko-rimskim stilom ne samo da u Sjedinjenim državama ne postoji u profesionalnom formatu, nego je i državno financiranje hrvača, među kojima su desetljećima neki od najboljih atleta u državi, praktično nepostojeće. Tijekom 1980-ih elitni američki hrvači su za razliku od svojih ne-zapravo-kolega profesionalnih hrvača morali raditi u supermarketima, na benzinskim crpkama ili betonarama kako bi se mogli pripremiti za najveće sportsko natjecanje suvremenog svijeta – Olimpijske igre.

S ove vremenske distance ne čini se čudnim da su hrvači koji su u ovoj priči sudjelovali bili tako lako uvučeni u vir financijske i obiteljske patologije bogatih kao moderni Ivice i Marice u kuću od čokolade.

Ornitolog

Patološka geneza bogatih uvijek počiva na krnjem ili nepostojećem procesu socijalizacije onih rođenih u bogatstvu i izolaciji koju nepojmljive količine novca stvaraju. John Eleuthere du Pont, antagonist priče o američkom hrvanju s kraja 1980-ih i početka 1990-ih, čistokrvni je nasljednik dinastije Du Pont koji je odrastao na farmi Liseter Hall okružen čistokrvnim konjima i alfa majkom koja je kroz razvod ostvarila pravo na ovu tisuću-hektarsku imovinu. Njihovo bogatstvo začeto je kao i mnoga u najstarijem ljudskom zanatu – ratovanju. E. I. du Pont de Nemours and Company tvrtka je koja je po dolasku u Ameriku počela proizvoditi barut i do 1960-ih postala najveći proizvođač crnog baruta na svijetu. Du Pont junior tako je svoje djetinjstvo proveo također tisuću hektara daleko od prvog vršnjaka, uglavnom s majkom na bazenu ili u sobi s poslugom koja mu je ondje servirala obroke do 13. godine života.

John du Pont samog sebe je tijekom pregovora oslovljavao s his holiness

Društveno uskraćen ili naprosto odveć čudan za ukus sveučilišnih bratstva od Sveučilišta u Pennsylvaniji odustao je na prvoj godini. Kako s ljudima nije znao posvetio se životinjama i diplomirao zoologiju na Sveučilištu u Miamiju, a potom doktorirao na Sveučilištu Villanova poznatom po svojim sportskim programima. Njegova ljubav bile su ptice, a znanstveni rad na katalogizaciji novih vrsta na Filipinima ostat će njegova jedina neokaljana intelektualna baština.

Teško je reći je li njegova fascinacija sportašima više nego sportom izrasla iz frustracije štrkljastog, neprihvaćenog štrebera koji je novcem punio rupu gdje bi trebalo biti samopouzdanje ili prirodnom adolescentskom pobunom protiv majčinske brige. Du Pont se okušao u triatlonu, plivanju i suvremenom pentatlonu, no tek nakon što je tijekom 1980-ih počeo ulagati ozbiljne novce u sportske programe Villanove počeo se osjećati kao jedan od sportaša. Međutim, plivanje i trčanje nisu bili dovoljno opasni ni da bi zabrinuli majku ni oslikali fantazmatski autoportret mužjaka.

Hrvanje je bilo i opasan i radnički sport – postane li hrvač, John du Pont mogao bi istovremeno postati muškarcem i presjeći trulu pupčanu vrpcu s majkom.

Du Pontov originalni hrvački program bio je ekstenzija njegovog širokog pokroviteljstva Villanove. No 1988. pomoćni trener sveučilišnog hrvačkog tima i peterostruki američki prvak u hrvanju slobodnim stilom Andre Metzger podnio je tužbu zbog seksualnog uznemiravanja protiv Du Ponta. U kolovozu 1988., samo dvije godine nakon što je započet, Du Pontov je hrvački projekt naglo ugašen, a Metzger isplaćen putem nagodbe.

Iste je godine u svojoj 91. godini života preminula Johnova majka Jean Liseter Austin. Du Pontov prvi potez na poziciji upravitelja Farme Liseter bilo je i službeno preimenovati posjed u ime koje je nosila ergela rasnih trkačkih konja njegova oca.

Prije nego su radnici uopće postavili prve žute strunjače u novi trening centar, nekadašnji Liseter Farm bio je ukrašen kompaktnim, debelim žutim slovima: TEAM FOXCATCHER.

Filantrop

Team Foxcacther kao koncept evoluirao je zajedno s Du Pontovom psihozom i prije majčine smrti. Ideja novog, pravog Foxcatcher kampa bila je spojiti ugodno s potrebnim – hrvači bi imali gdje živjeti i trenirati besplatno, a John je konačno imao koga pozvati kući u goste. U srcu tragedije Foxcatcher kampa nije međutim boležljivi nasljednik imperije baruta nego dva tvrda olimpijska šampiona – braća Dave i Mark Schultz.

Ako priča o ludilu Johna Du Ponta počinje u psihoanalitički stereotipnom djetinjstvu u izolaciji i kompliciranim odnosom s majkom, priča o braći Schultz počinje jednako očekivanim bratskim rivalstvom.

Stariji brat Dave bio je kao skovan za hrvanje dok se Mark isprva mučio sustići tehniku koja je bratu bila prirođena. Dave je bio ekscentrični genij hrvanja, disleksičan u školi i naizgled previše pitom i preveliki hipik da bi bacao ljude na vratne kralješke. Hrvanje je bilo i točka njihovog spajanja i izvor netrpeljivosti. Nakon Olimpijade u Los Angelesu 1984. godine bili su, bar se činilo, napokon jednaki – obojica sa zlatom oko vrata.

U vrijeme kad je Du Pont tek počeo zvati hrvače Villanove da budu gosti njegove farme Mark Schultz je upravo bio dobio otkaz sa Stanforda gdje su on i njegov brat radili za crkavicu kao treneri. Bio je žrtva najljenijeg kapitalističkog izgovora – rebalansa budžeta. U praksi je to zapravo značilo da je sveučilište imalo novaca samo za jednog trenera, a odlučili su se zadržati veću zvijezdu – Davea, koji je tako igrom slučaja dobio višak novaca koji je Stanfordu ostao nakon otkaza Marku.

Ni ljubav prema hrvanju nije više mogla u potpunosti zaliječiti njihov odnos.

Dave Schultz bio je i Du Pontov cilj, ako ne i meta od samog početka. Želio ga je za trenera na svom programu u Villanovi. Jedan od kirurga blizak sportašima sa Stanforda koji je bio Du Pontov skaut kontaktirao je Davea, ali je ovaj u pokušaju da ispravi štetu nastalu Markovim otkazom preporučio njega. Mark koji je živio u sobici u očevoj kući oklijevajući je prihvatio Du Pontovu ponudu i postao trener Division I hrvačkog tima Villanove koji je sponzorirao Du Pont.

Mark Schultz tako, suprotno inače fantastičnom filmu Foxcatcher, nije proveo ni dana u Foxcatcher kampu sa svojim bratom. U početku je živio blizu Sveučilišta Villanova u apartmanu koji je plaćao 800 dolara i nakon toga jako kratko na Liseteru koji je napustio 1988. baš kada je du Pont počeo graditi budući Foxcatcher trening centar.

Dave Schultz je s obitelji uselio na imanje 1989. godine. Hrvači su sa svojim obiteljima na imanju živjeli i trenirali besplatno i bezbrižno, između treninga se roštiljalo i trčalo s konjima – bila je to posljednja sportska utopija dvadesetog stoljeća. Međutim, oni koji su posjećivali farmu i prije novog kampa mogli su posvjedočiti da nešto u Johnu du Pontu stoji jako krivo.

Ali nisu.

John du Pont je između 1989. i 1995. godišnje donirao po 400.000 dolara Američkom hrvačkom savezu. Bio je to idealan susret ozlojeđenosti američkog hrvačkog sustava koji nije mogao osigurati financiranje kakvo su imale zemlje Istočnog bloka s jedne i degeneriranog princa baruta koji je novcem pokušao kupiti tijelo, vještinu i društvo s druge strane.

Du Pont je u vrijeme velike migracije američkih hrvača na Foxcatcher farmu iza sebe imao niz incidenata koji danas više izgledaju kao neodslužene robije nego hirovi ekscentrika. Suprugu je nakon mjesec dana braka pokušao gurnuti u plamteći kamin, jednom je pucao u patku na jezeru i zamalo pogodio dijete koje je stajalo pored te je dva puta iz neobjašnjenih razloga odvezao luksuzne automobile u jezero. Od čega jednom s visokim službenicima hrvačkog saveza na zadnjem sjedalu. Bio je fasciniran pa onda i opsjednut ruskim špijunima, američkim patriotizmom i ljudima koji su navodno živjeli u zidovima njegovih kuća.

Sve ovo su stvari kojima bi se trebali baviti liječnici, ali Du Pontovi su gradili čitave bolnice, poput Alfred I. duPont u Delawareu. Ova razina sponzorstva i neovisna psihijatrijska dijagnostika teško su se mogli susresti. Liječnici uostalom nisu mogli popraviti nešto što policija nije željela da bude popravljeno.

Na Foxcatcher imanju odvijale su su dvije osnovne aktivnosti: hrvanje i lov. Za lov je bila zadužena policija Newtown Squarea. Jednog je dana John du Pont ušetao u hrvački kamp u narančastim Asics tenisicama i odjeven u pravo policijsko odijelo s pravom značkom i pravim, napunjenim pištoljem kojim je vitlao pred zaprepaštenim hrvačima. ”I’m the honorary chief of police of Newtown Square”, rekao je i pogledavši u pištolj dodao: “The safety’s off, don’t worry about it!”

I govorio je istinu. Policija Newtowna dopuštala mu je da se kao rezervist s policajcima u smjeni naoružan vozi patrolnim kolima.

Godinama kasnije, jedan od tih policajaca koji je na Du Pontovom posjedu vježbao pucanje, poručnik Lee Hunter, znojio se na presici povodom opsade istog tog Foxcatcher kampa odgovarajući na pitanja nose li policajci koji su okružili Du Pontovu kuću pancirne prsluke koje je kupio upravo Du Pont.

“I wish I had a better answer than ‘I don’t know’”, rekao je tada Hunter.

Orao

Ovo je jedna od onih priča koje imaju previše ‘A onda je sve otišlo dovraga’ trenutaka. Problem je što su ti trenuci svim njenim učesnicima dolazili ili u različito vrijeme ili prekasno. Ni dan danas nitko nema hrabrosti priznati da su podnosili Du Ponta i kad je ovaj bio opasan po živote drugih jer su im odgovarali uvjeti koje je život s njim donosio. Posljednji od tih likova i danas možda moralno najupitniji jest Valentin Jordanov.

Bugarski reprezentativac je 1980-ih bio nezaustavljiv u slobodnom stilu do 52 kilograma i karijerom koju je završio sa 7 zlatnih medalja sa svjetskih prvenstava i jednom olimpijskom. Dave Schultz je tako iskreno bio zaljubljen u hrvanje da je učio ruski kako bi na prvenstvima mogao učiti od svojih kolega iz Sovjetskog saveza. Ili slušati upute ruskih trenera tijekom mečeva, ovisno o tome koga pitate. Na ruskom se sporazumijevao i s Jordanovim te je Bugarin na koncu doselio sa svojom obitelji na kamp. Tih su dana u Foxcatcheru prosipali znoj najveći hrvači tog i budućih vremena: Kevin Jackson koji je osvojio zlato u Barceloni 1992. i na dva svjetska prvenstva u Varni i Atlanti; Chris Campbell s broncom također iz Barcelone: Kurt Angle, zlatni u Atlanti 1996. I u istom gradu na svjetskom prvenstvu 1995.; Mark Coleman, sa zlatima na nekoliko pan-američkih natjecanja i budući MMA superstar koji je patentirao ground and pound; Mark Kerr koji je nakon sjajne hrvačke karijere na koledžu osvojio tri zlatne medalje na ADCC-ovim submission wrestling turnirima te niz legendarnih likova iz američkog NCAA kruga poput Raya Brinzera i Robbieja Calabresea. Trenirati tada na Foxcatcher kampu nije više bilo samo moderno, nego i neophodno ukoliko ste željeli napredovati.

Od svih spomenutih samo je Dave Schultz imao želudac podnositi Du Ponta. I ne samo to – svjedoci kažu da je pokazivao iskreno suosjećanje i nevjerojatnu količinu strpljenja prema bogatašu koji je svoju eskalirajuću paranoju sve češće zatrpavao hrpama kokaina. Schultzovi su postali njegovi redoviti gosti za Božić u glavnoj vili. Bila su to vjerojatno i prva Johnova iskustva obiteljske atmosfere koju je pokušavao upiti i magijski zadržati u sebi, ali ju nije suštinski mogao razumjeti ili se u njoj opustiti.

Dolazak Valentina Jordanova ovu je osjetljivu patološku vezu dodatno izvitoperio. Jordanov i Schultz razgovarali su na ruskom i kao dva vrhunska hrvača brzo postali nerazdvojni. Imali su iskustva u hrvanju i obiteljskim dužnostima, a Du Pont nijedno od toga. Dezorijentiran i paranoičan pažnju je prebacio na Jordanova, a Dave je polako postajao imaginarna prepreka njihovom isto takvom prijateljstvu.

Du Pont je sebe uvjerio da njegova obitelj ima bugarske korijene te počeo dio novaca davati bugarskom hrvačkom timu i pojavljivati se s njima na natjecanjima. Veći problem od toga bila je njegova želja da se i sam hrva. Nazvao se The Eagle i odlučio natjecati na seniorskim prvenstvima. Team Foxcatcher imao je tada dvije opcije – napustiti kamp i upozoriti nekoga na Du Pontov shizofreni pad ili mu pod svaku cijenu ispuniti želju i nastaviti trenirati kao da se ništa čudno ne događa. Prešutno su se odlučili za drugu opciju.

Orao se natjecao na fiktivnim seniorskim kupovima protiv parterskih zvijeri, a ljudi iz njegove pratnje bi te zvjeri prije borbi zauzdale određenom sumom novaca. Nitko iz ove priče se zbog toga danas ne bi trebao osjećati dobro. Nitko osim Davea Schultza koji je unatoč svemu i dalje bio jedina Du Pontova veza sa stvarnošću i vjerojatno jedini iskren prijatelj kojeg je imao.

No, Du Ponta je stvarnost sve manje zanimala. Svoju isprva samo formalnu ulogu trenera Foxcatcher tima sve je češće shvaćao ozbiljno. Inzistirao je na sparinzima sa svjetskim prvacima koji su se trudili ne polomiti mu porozne kosti i nakon treninga im dijelio savjete. Jedan od njih bio je potez koji je zvao Foxcatcher Five, a koji je u suštini značio kratki stisak protivnikovih testisa s pet prstiju jedne ruke.

Ovaj podatak postao je dodatno bizaran kad je Mark Schultz 2015. otkrio kako je Du Ponta u njegovim tridesetima konj zbacio na ogradu nakon čega su mu odstranjena oba testisa.

Nekim hrvačima su svakodnevni treninzi s Du Pontom bili granica pred kojom su se odlučili zaustaviti pa su jedni postali otvoreno agresivni prema njemu, a drugi jednostavno otišli.

Prvu grupu predvodio je Dan Chaid, dugogodišnji sparing partner Marka Schultza i Daveov dobar prijatelj. No suprotstaviti se Johnu du Pontu u to vrijeme bila je loša ideja.

Svoju je strast za hrvanjem uspješno zamijenio paranojom kliničkih razmjera. Snimao je određene kuteve šume i tjerao hrvače da zajedno pregledavaju snimke. Razvio je i taktilne halucinacije – grebao se do krvi jer je osjećao insekte pod kožom. Ljubomora spram Daveova i Valentinova prijateljstva dovela ga je do ideje da Schultz skrivenim strojem kontrolira vremenske prilike.

Na vrhuncu ludila obavijestio je svoj tim da je zapravo Dalai Lama.

Umjesto medicinara iz sanatorija zbog svega ovoga na imanje su došli policija i službenici američke tajne službe provjeriti tko to želi nauditi čuvenom dobročinitelju. Šef osiguranja na Foxcatcher imanju Patrick Goodale tretirao je Johnove sumanute misli kao istinu. Bagerom su se kopale rupe u zemlji i rušili zidovi čime je Du Pontova paranoja samo dobijala na snazi. Pa ne može biti lud ako U.S. Secret Service misli da ga netko pokušava ubiti!

Od svih ‘A onda je sve otišlo dovraga’ trenutaka, ovaj se najviše činio kao posljednje upozorenje.

Fuck the world, I’m gonna kill ‘em all!

“He said ‘Fuck the world, I’m gonna kill them all’, I think,” uzvratio je Dave sa zadnjeg sjedala automobila gdje je upravo razgovarao s Jordanovim prije nego ih je iznervirani Du Pont prekinuo prijetnjom ubojstvom. U tom su trenutku ovakvi ispadi bili najmanji problem na Foxcatcheru. John je dane provodio onesviješten od alkohola i narkotika pa je postao – da posudim ornitološki izraz – noćna ptica. Lutao bi farmom s kamerom, zamišljao mehaničke jelene, šumske utvare i ruske špijune. Njegov posljednji makeover farme bio je zabrana crne boje. Riješio se crnih predmeta, automobila pa i skupocjenih rasnih konja. Kad je s farme izbacio i sve crne hrvače, sportski svijet prvi je puta pomislio da olimpijci na Foxcatcheru možda nisu sigurni.

Dan Chaid bio je najoštriji prema Du Pontu, ne toliko zbog nove manične rasne politike koliko zbog toga što ga je suštinski mrzio kao prvoklasnog beta bijednika koji nema što raditi na hrvačkoj strunjači. Ovaj je to dugačkim pipcima svoje paranoje osjetio i jednog se jutra pred Chaidovom kućom pojavio parkiran U-Haul kamion za selidbe. Chaid više nije bio dobrodošao na farmi. Činjenica da bi ga slabić poput Du Ponta mogao poniziti na ovaj način natjerala ga je na prkos. Nakon što je nekoliko dana ignorirao otkaz iz tima, Du Pont ga je pronašao u timskoj teretani. Bijesan i sluđen stao je pred Chaida s automatskom puškom, uperio cijev u njegova prsa i počeo urlati: “Don’t you fuck with me.I want you off this farm.”

Chaid je u panici napustio kuću s dijelom stvari u U-Haul kamionu. Njegov kombi ostao je parkiran ispred Daveove kuće. Policija je zanemarila Chaidovo svjedočenje kao još jednu luckastu anegdotu s Foxcatchera. Hrvački savez je nakon izbacivanja crnih hrvača imao više razumijevanja. Organizirana je krizna telefonska konferencija o Foxcatcher situaciji. Ključni čovjek na telefonu bio je Dave Schultz. “Mislite da bih boravio tu sa ženom i djecom da se ne osjećamo sigurno?” presudio je Dave.

Chaid se mjesec dana kasnije vratio po kombi koji je Schultz u međuvremenu natovario njegovim stvarima i iskoristio nekoliko minuta koje je proveo na farmi da zamoli Nancy Schultz, Daveovu suprugu, da odu s njim. Nancy se uz smiješak zahvalila na ponudi – John je možda lud, ali je prijatelj.

Du Pont to nije bio. Ili nije umio. Uznemiren time što je Chaidov kombi dugo stajao pred Daveovom kućom, iste je noći pokucao na vrata Schultzovih pijan i naoružan. Mislio je da se Dan Chaid sigurno skriva tu negdje. Možda i u zidu. Dave je staloženo preuzeo pušku iz Du Pontovih ruku i objasnio mu da su djeca u kući. John je ušao u stan i tako pijan se sapleo i rasjekao glavu. Schultzovi su pozvali doktora da ga zašije.

Sljedeći dan probudio se s amnezijom oko onoga što se dogodilo i ispitivao ljude na što im to liči. Jedan od hrvača, Robbie Calabrese, šaljivo je uzvratio da izgleda kao da ga je netko udario baseball palicom.

Dan Chaid, skriven u kući Davea Schultza pokušao te ubiti. To je ono što je du Pont čuo.

Tri mjeseca nakon Chaidova odlaska s imanja, 26. siječnja 1996., Foxcatcher je bio zatrpan snijegom koji je padao danima.

John du Pont je sa svojim šefom osiguranja Patrickom Goodaleom sjeo u srebrni Lincoln Town Car i krenuli su u ophodnju snijegom okovanog Foxcatchera. Du Pont je sa sobom nosio kameru i 38 milimetarski pištolj. Goodale nije reagirao na Du Pontove rekvizite netipične za rutinsko razgledanje. Du Pont je vozio i vrlo brzo se zaustavio ispred kuće u kojoj su živjeli Dave Schultz i njegova obitelj. Dave, Nancy i njihovo dvoje klinaca izašli su ga pozdraviti, prekinuvši ručak. Dave je prvi krenuo prema automobilu.

“Do you have a problem with me?” pitao je John du Pont i istog trenutka potegao pištolj i upucao Davea. Goodale mu nije pokušao oduzeti oružje nego je krenuo bježati iz automobila. Du Pont je pucao još dva puta. Nancy je došla do Davea i uzela ga u naručje trenutak prije nego je izdahnuo. “I love you”, rekla je, vjerojatno trenutak prekasno da bi je čuo.

Najveći hrvač generacije preminuo je od dvije rane u prsima i jednom prostrijelnom na ruci. U sekundama prije smrti pokušavao je vježbu disanja kojom je otklanjao tremu prije borbi, tvrdila je Nancy.

Dana 26. siječnja bio je i rođendan Valentina Jordanova.

Filatelist

Opsada Foxcatcher kampa odnosno skloništa u koje se Du Pont zabarikadirao trajala je 48 sati i vjerojatno 47 i pol sati dulje nego što su prilike iziskivale. Du Pont nije imao ni taoca ni opcija za bijeg. Policija je pokazala konzistentnu i ne-slučajnu suzdržanost prema situaciji od zbunjenog glasa koji je odgovorio na telefonski poziv u pomoć Nancy Schultz (“John du Pont shot him?!!”) do pregovarača koji su ga pustili da ode na zaslužen odmor nakon prvog dana opsade.

John du Pont samog sebe je tijekom pregovora oslovljavao s his holiness.

Osuđen je na 13 do 30 godina u zatvoru tzv. minimalnog osiguranja. Preminuo je u studenom 2010..

Nancy Schultz je nakon njegove smrti izjavila kako joj je napokon laknulo.

Mark Schultz se borio na UFC-u 9 i pobijedio Garyja Goodridgea u borbi koju je prihvatio istog jutra.

Patrick Goodale nije odgovarao za svoje postupke na farmi niti je ikada pokrenuta istraga o nelegalnim aktivnostima policije unutar farme.

Valentin Jordanov naslijedio je 80 posto ukupnog imetka Johna du Ponta, koje u današnjoj protuvrijednosti iznosi oko 400 milijuna dolara. U tih 80 posto ušli su i prihodi od prodaje najskuplje poštanske markice na svijetu, British Guiana 1856. 1c, koja je 2014. godine prodana za rekordnih 9,5 milijuna dolara. John du Pont kupio ju je 1980. za 935 000 dolara.

Valentin Jordanov i njegovi rođaci redovito su posjećivali Du Ponta u zatvoru do dana njegove smrti.