Punchlines

Najprljaviji boksač ikad

Američki Hrvat Fritzie Zivic bio je umjetnik neplemenite vještine

Želite li se malo odmoriti od aktualnih političkih tema i još jednog nastavka višegodišnje drame u Hajduku koja je mogla već dosaditi i bogu i vragu, u našem vikend-retrovizoru preporučamo ovu priču koja nema baš nikakve veze ni s jednim ni s drugim.

xxx

Pitate li tko je najuspješniji boksač s ovih prostora, odgovor će biti Mate Parlov. Ne čujete li ovo ime kao odgovor, znači samo da ste loš pitalac pa ste pitanje postavili kakvoj budali. Ili se pak ne možete dogovoriti oko granica takozvanih ovih prostora. Recimo za potrebe ove kolumne da je to teritorij na kojem se možemo sporazumjeti na materinjim jezicima dovoljno jasno da padne krv.

I što ako bih vam sad rekao da je sin Hrvata i Slovenke rođen u Pittsburghu uspio nešto što nisu uspjeli Mate Parlov, Marijan Beneš, braća Kačar ili čak ni Jure Čuvalo? Neće biti prvi put da me netko nazvao budalom, ali će biti prvi da samog sebe tako oslovljavam.

Najuspješniji borac porijeklom s fantomskih ovih prostora tip je koji se zvao Ferdinand Živčić. Točnije – Fritzie The Croat Comet Zivic.

Fritzie je bio svjetski welterweight šampion koji je titulu uzeo možda najvećem borcu ove i susjednih kategorija koji je hodao ovom planetom – Henryju Armstrongu, i zadržao je godinu dana. Sjećate se Scorseseovog filma Raging Bull o Jakeu LaMotti? Eh, pa Croat Comet je pobijedio i njega.

Primljen je u International Boxing Hall of Fame 1984., najmanje jednom je ručao s Nikolom Teslom i bio je na naslovnici časopisa The Ring. Zbog čega onda tako malo nas tu za njega zna, a svi ostali ga rijetko spominju?

Fritzie Zivic, član zloglasnog hrvatsko-pitsburškog boksačkog klana Fighting Zivics, vjerojatno je najprljaviji boksač koji je ikada zavezao boksačke rukavice. Najčešće da vezom nekome raspara očne kapke. Njegovo najveće ostvarenje nisu njegove titule nego činjenica da nijednom nije bio diskvalificiran.

Ferdinand Henry John Zivchic rođen je 1913. u Pittsburghu u koji je njegov otac Josip Živčić došao desetak godina ranije iz Bosiljeva u Hrvatskoj. Ne znam koliko je Bosiljevo bilo opasno mjesto 1899. kad ga je Josip napustio, ali 9th Ward Lawrencevillea u Pittsburghu – tamošnji Irishtown, bio je kvart u odnosu na koji su Bande New Yorka izgledale kao Labuđe jezero. Mladom Fritzieju u takvom komšiluku nije bilo teško upasti u loše društvo. Za to čak nije trebao ni napustiti kuću. Njegova su petorica braće od najmlađih dana gradila portfelj uličnih i šakačkih okršaja.

You either had to fight or stay in the house. We went out.”

Lawrenceville je kao i ostatak Pittsburgha privlačio ljude sjajem topljenog metala u oronulim čeličanama, a ne gradskim svjetlima. Da bismo razumjeli Zivice, potrebno je situaciju sagledati iz njihove perspektive. Jack i Pete Zivic su 1920. napustili posao u čeličani i nešto kasnije iste godine otputovali na Olimpijske igre u Antwerpen s američkom olimpijskom boksačkom reprezentacijom. Jack se u Pittsburgh vratio sa zlatom u featherweight kategoriji, ali u nekontroliranom i često opasnom biznisu boksa 1920-ih Fritziejeva braća nisu imala ni sreće ni pameti. Njihova negativna iskustva iz ringa, s ulice i opskurnih noćnih klubova u kojima su se boksački poslovi dogovarali oblikovala su životni i sportski diskurs mladog Ferdinanda.

Nakon sloma američke burze 1929. niste mogli biti samo dobar boksač ili veliki udarač – morali ste duboko u svojoj DNA imati utisnutu želju za preživljavanjem, a ne samo pobjedom. Nitko nikada bolje od Fritzieja nije utjelovio izraz “po svaku cijenu”; Croat Comet postao je neka vrsta univerzalnog vojnika boksačkog prizefightinga u periodu američke ekonomske depresije.

Borio se s najboljima, ručao s najvećima, mogao sam napisati gore u naslovu. Tko kaže da nećete daleko dogurati na ovom svijetu igrajući prljavo!

Boriti se za život u doslovnom i figurativnom smislu u Americi 1931. značilo je boriti se često. Zivic je potpisao skoro svaki ugovor i pljunuo u svako rukovanje koje je vodilo do borbe i honorara. Njegova nonšalantna neustrašivost i spremnost na borbu s bilo kim bilo kada u moralnom su kontekstu gotovo poništavale njegove prljave taktike u ringu. Između 1931. i 1949. Fritzie Zivic borio se nevjerojatnih, da ne kažem nenormalnih 232 puta. Usporedbe radi, Manny Pacquiao, Floyd Mayweather Jr. i Juan Manuel Marquez zajedno u ovom trenutku imaju sedam mečeva manje.

Njegov princip boksanja petnaest ili više puta godišnje u jednakoj ga je mjeri približavao i udaljavao od meča za titulu. Boksači tog vremena praktično su boksali za mjesečnu plaću, a ne honorar. Boks u praksi još uvijek nije bio odmakao od koncepta sajmišne atrakcije iz prethodnog stoljeća. Tako je i Fritzie jednog dana 1933. sjeo u auto sa svojim menadžerom Lukeom Carneyem i bratom Eddiejem, otišao u Kaliforniju i tamo se borio 13 puta. Fritzie se uz ovakvu frekvenciju mečeva u suštini nikada nije spremao za meč u današnjem smislu – bio je uvijek spreman.

Taj ulični pristup sportu rezultirao je jeftinim porazima koji su se mogli izbjeći, ali Fritziejeva priča u tom slučaju ne bi bila tako jedinstvena. Kad god bi nanizao 10-ak pobjeda dogodio bi mu se neki težak poraz poput onoga u kojem ga je Laddie Tonelli nokautirao u Chicagu, pa bi prgavi Ferdinand ispao iz pregovora za neku od titula. No, sportski porazi uskoro su postali Fritziejev najmanji problem.

Svoju je životnu bitku izborio puno prije mečeva sa Sugar Rayom Robinsonom, Henryjem Amrstrongom, Sammyjem Agnottom i Jakeom LaMottom. Teška upala pluća iz 1937. umalo ga je bacila u nokdaun bez povratka i stavila ga u sportašima najmržu kategoriju – velikani (s obzirom na sve). Divlji Zivic je, naravno, preživio i iz transfuziološkog kreveta, u kojem je primao krv svog brata Jacka, uskočio je u ring te do kraja godine boksao čak sedam puta.

Legenda o Croat Cometu ne počinje, međutim, s Henryjem Armstrongom, nego s jednim drugim borcem – Charleyjem Burleyjem. Da nema derbija do gradskog derbija potvrdila su njihova tri meča u Pittsburghu. U nedostatku nacionalnih televizija borci su karijere gradili od temelja, u kvartu i uz fanatičnu podršku lokalnih propalica stare škole. Svjedoci Fritziejevih borbi s Burleyjem i drugim sugrađaninom Billyjem Connom govore kako je atmosfera bila bliže neredima nego sportskoj manifestaciji. Policajci koji su se brinuli o redu i miru na ovim mečevima uzalud su se molili za jasan rezultat – dobivali su sudačke odluke koje su gotovo uvijek razljutile nečiju ekipu. Kažem gotovo, jer je u posljednjem meču Burley bio neupitno bolji od Zivica.

Ako ga ne možete pobijediti – kupite ga. Tako nekako je razmišljao Zivicev menadžer i povukao jedan od najpodmuklijih, ili u menadžerskom kontekstu najgenijalnijih poteza u sportu – otkupio je Burleyjev ugovor. Time je mogao uvjetovati da se Fritzie više nikada ne mora boriti protiv čovjeka koji se kroz njegovu karijeru pojavljivao poput trule kore od banane. Istovremeno je dakako uništio karijeru jednog od najtalentiranijih boraca generacije. Oh, well

Nakon pobjede nad budućim lightweight prvakom Sammyjem Agnottom, Fritzieju je napokon dogovoren meč za titulu svjetskog welter prvaka. Ring legendarnog trećeg Madison Square Gardena 10. travnja 1940. bio je mjesto na kojem je Fritzie pokušao stati ispred Henryja Armstronga i ostati na nogama tijekom 15 rundi šampionskog meča. I ne zvuči kao neki podvig kad to kažem na ovaj način, ali bio je. Vjerujte mi na riječ.

Ne znam kako vam danas prodati Armstronga kao jednog od nekoliko najvećih boksača u povijesti, ali pokušat ću. Bio je to prvi boksač koji je istovremeno držao svjetske titule u tri kategorije (featherweight, lightweight, welterweight) u vrijeme kada je boks imao samo osam kategorija i samo po jednog prvaka u svakoj. Na ljestvici najboljih boksača u posljednjih 80 godina časopisa The Ring iz 2008. bio je na drugom mjestu, a ugledni sportski povjesničar Bert Sugar smatrao ga je najvećim boksačem u povijesti. U meč sa Zivicem ušao je s 18 uzastopnih obrana welter titule. Ono što je brinulo Zivicevu braću i sljedbenike bio je Armstrongov niz od 27 nokauta iz ’37./’38.. Jedan od njih dodijelio je čak Fritziejevom bratu Eddieju. Kladionički koeficijenti bili su 4:1 u korist Armstronga. Tko bi se, uostalom pri zdravoj pameti kladio na Hrvatsku kometu protiv Homicide Hanka?!

Pa sam Fritzie.

Priča o njegovom Cadillacu legendarna je koliko i sam meč. Na dan borbe Fritzie je siguran u pobjedu išao izabrati sebi Cadillac. Prvih sedam rundi Armstrong je pobjeđivao Fritzieja u njegovoj prljavoj igri. “I could see that Cadillac rollin’ farther and farther away from me,” komentirao je kasnije Zivic. Homicide Hank bio je profinjeni divljak, čiju je fajtersku inteligenciju u obilju pratila udaračka moć. Ziviceva jedina prilika za titulu nestajala je na horizontu zajedno s Cadillacom.

Zadatak sudaca u boksu suprotan je onome sudaca u nogometu. Između dva prljava i krvava borca ne želite nevidljivog suca. Arthur Donovan je tijekom sedam rundi šampionskog meča u MSG-u gledao krvoproliće uslijed laktarenja, gušenja i kopanja očiju s obje strane. A onda je odjednom, možda iz dosade, možda iz panike zaustavio borce i rekao im nešto što su boksači rijetko imali priliku čuti: “If you guys want to fight that way – it’s okay with me.”

Meč je za Fritzieja konačno mogao početi.

My best punch was a left shot to you-know-where.”

Uspjeh Zivicevih prljavih tehnika počivao je na njegovoj emotivnoj distanciranosti od borbe. Te prljave tehnike za njega su bile upravo to – legitimne tehnike. Odrastajući uz Fighting Zivice čini se da nije prošao uobičajen proces socijalizacije – kao da nije naučio razlikovati sportsku borbu od one na ulici. Borba je borba i može imati samo dva ishoda, od kojih jedan nitko ne želi. “And that’s the bottom line,” govorio je Stone Cold Austin. Fritzie je činio više od toga – on je to živio.

Od 7. do 15. runde Zivic je hladno izmasakrirao Armstronga. Henry je imao otvorene posjekotine na oba oka i usnici. U 15. rundu uteturao je nalik na polumrtvu žrtvu iz horor filma. Nesiguran u sudačko bodovanje protiv obožavanog šampiona i favorita na kladionicama, Zivic je 15 sekundi prije kraja meča vjerovao da gubi.

Svoj posljednji dah te večeri investirao je u kombinaciju prednjeg krošea i desnog crossa i srušio Armstronga doslovno na glavu trenutak prije zvona.

I evo još jedne rečenice koju niste očekivali čuti u životu: Ferdinand Fritzie Henry John The Croat Comet Zivic bio je svjetski prvak u welterweight kategoriji. Zaradio je i 3.400 dolara.

Uzvratni meč dogovoren je za nepunih godinu dana kasnije – 17. siječnja 1941. na istom mjestu. No Zivic je ovog puta bio superstar. Njegov se honorar popeo na 25.000 dolara. U stari Madison Square Garden nakrcano je 23.190 ljudi, a policija je spriječila ulazak još oko 5.000. Ako je upala pluća bila Fritziejev najteži meč, ovo je bila njegova najveća pobjeda. I iznenađujuće laka. Prešao je preko Armstronga poput kosilice za travu i s jednakim učinkom na njegovo lice za tehnički nokaut u 12. rundi. Bio je na vrhu svijeta.

Bio je zapravo na boljem mjestu – u Madison Square Gardenu s rukama u zraku pred najvećim brojem ljudi u povijesti ove boksačke katedrale.

Ukoliko niste skloni kvazi-teističkim referencama, evo i jedne znanstvene: Nikola Tesla, koji se u to vrijeme rijetko pojavljivao u javnosti, pozvao je Fightinig Zivice, svu petoricu braće iz bande (Joea, Fritzieja, Jacka, Petea i Eddieja), na proslavu pobjede u svoj apartman u hotelu New Yorker. Borio se s najboljima, ručao s najvećima, mogao sam napisati gore u naslovu. Tko kaže da nećete daleko dogurati na ovom svijetu igrajući prljavo!

Fritzie, međutim, nije stereotipni prljavi boksač. Tko prizna, pola mu se prašta – jedna je od najglupljih životnih banalizacija, ali u Zivicevoj iskrenosti o vlastitoj iskvarenosti u ringu ironično postoji doza filozofskog ferpleja. Muhammada Alija pamtili smo po vrckavim stihovima “Float like a butterfly, sting like a bee”, Jack Dempsey svoj je najveći poraz prokomentirao šaljivim “I forgot to duck”, a Zivic je imao jedan puno prizemljeniji modus vivendi: “I’d give ‘em the head, choke ‘em, hit ‘em in the balls. You’re fighting, you’re not playing the piano, you know.” Dok su ostale boksačke zvijezde, vjerojatno podsvjesno pokušavale javnost poštedjeti okrutne prirode ovog sporta, Zivic je govorio tvrdu, necenzuriranu istinu.

Izubio je svoju titulu protiv Fred Red Cochranea u jesen 1941. upitnom odlukom sudaca, ali to više ionako nije bilo bitno. Fritziejev cilj nisu bile titule nego borbe i novac koji su donosile. Nakon što je ponovo postao samo izazivač, vratio se starom tempu borbi. Kao bivši šampion dobijao je i bolje protivnike. Dvaput je gubio od legendarnog Sugar Raya Robinsona, a s Jakeom LaMottom imao je čak četiri meča. Kako je Raging Bull bio jednako lud kao i Croat Comet, ta četiri meča dogodila su se u svega šest mjeseci.

Ove se borbe danas često spominju kada se razgovara o kompleksnom problemu suđenja na domaćem terenu, koji je u boksu specifičan. Prvu borbu u svom Pittsburghu Zivic je, recimo, izgubio, ali su se svi kleli u majke i posao u talionici čelika da je pobijedio. Uzvratni meč na istom mjestu Zivic je dobio, ali su svi osjećali da je pobjedu zapravo dobio kao kompenzaciju za loše bodovanje u prvoj. Opet ne valja. Treći meč zakazan je pak u LaMottinom New Yorku da se klatno lokal-patriotskih strasti nagne na njegovu stranu. Međutim, nakon popularne druge borbe s Henryjem Armstrongom, Garden je pripadao Zivicu. Scorseseov heroj bio je izviždan za svoju pobjedu split decisionom usred New Yorka.

Always work the ref’s blind side.”

Ferdinand Fritzie Zivic preminuo je 1984. godine u Pittsburghu, spasivši se zapravo od teškog života s Alzheimerovom bolešću. Borio se prečesto, pa je često i gubio, ali se uvijek borio zapravo. Ljudi će ga često spominjati kao utjelovljenje onog najružnijeg u boksu, bez čega ne bismo umjeli cijeniti prave umjetnike vještine. Mnogi od tih umjetnika izgledali su dosta glupo gledajući s poda ringa Fritziejev krvavi kez.

Bar su se mogli pohvaliti da ih je u jaja udario jedan od najboljih.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.