No, kako sam ujedno i mazohist, posebno me veseli kad se neki od stereotipa s kojima se volim šaliti pokažu krivim i promašenim na najokrutniji način. Bar sam fer — ima nešto smiješno u tome kad i sam ispadnem budala, a ne samo drugi.

Ova kolumna je o tome, samo što sam ja cijela Amerika i jedan Kubanac, a stereotip je boksač biseksualac iz 1960-ih.

Čudno je kako snagu uvijek poistovjećujemo s fizičkom snagom, a fizičku snagu cijenimo tako puno. Nismo se kao vrsta popeli na vrh hranidbenog lanca fizičkom snagom, već inteligencijom da smislimo pametnije načine da pobijemo i uništimo sve ostalo u prirodi. Čudno je i da žene nazivamo slabijim spolom, iako mi muškarci nikada nećemo upoznati bol poroda. Najčudnije je da umišljenu slabost žena preslikavamo na muškarce drugih seksualnih preferencija.

Da to nije tako na najokrutniji način naučio je Benny Paret.

Učitelj je bio Emile Griffith.

“I’m not gonna box nobody!”

Rođen je na Djevičanskim otocima u velikoj, stereotipno veseloj crnačkoj obitelji. Evo boksača u Punchlinesu koji se do boksačkog kluba nije probijao šaketanjem na ulicama njujorškog geta. Njegov prvi posao bio je posao dostavljača za malog poduzetnika i bivšeg boksača Howieja Alberta. Emile je bio dječak od 15 godina koji je lagao da ima 16. Ubrzo je u Albertovoj tvornici došao do pozicije dizajnera ženskih šešira. Bio je sretan, nasmijan, dobrodušan tip s karizmom i šarmom petogodišnjaka. Kako je u tvornici bilo nesnosno vruće, Griffith je povremeno tražio dopuštenje da radi bez majice. Kada je Howie prvi put vidio kakvo tijelo Griffith ima, pozvao je legendarnog boksačkog trenera Gila Clancyja da svojim okom procijeni djelo prirode.

Clancy je znao da bi Griffith uz malo treninga mogao prebiti bilo koga, ali Griffith se nije želio tući. Nije želio ni boksati. Izgledalo je kao da boli!

Nakon svega dva mjeseca treniranja Clancy je poslao Griffitha na turnir Golden Gloves, što i danas zvuči suludo. Mali je došao do finala i izgubio na bodove. Sve što je znao je jab i držati gard. Sljedeće godine Griffith je osvojio Golden Gloves. Njegovo kretanje i head movement bili su nekoliko razina iznad ostalih amatera na turniru. Već je tada bilo jasno što će definirati njegov bosački stil — Emile nije volio biti udaren. Njegov boksački stil proizišao iz činjenice da nije htio boksati.

Turniri Golden Gloves tih su godina već bili mrijestilište budućih zvijezda koja su pohodili skauti. Prva stvar koju je Griffith odlučio napraviti s novcima i novom karijerom bila je jednog po jednog preseliti sve članove svoje obitelji u Ameriku i za to mu je trebalo osam borbi. Njegova obitelj, na čelu s glasnom pretilom ženom kao iz kakvog crtića tog doba, postala je njegov entourage koji je uglavnom iritirao elitu s ringside ulaznicama.

Mečevi koje su pohodili bili su dijelom zlatne ere boksa na televiziji — dio takozvanog Friday Night Fights programa. Novi televizijski format stvarao je zvijezde gotovo preko noći, ali su zbog oglašivačkog prostora preferirali borce specifičnog stila. Griffith je bio odličan za to — bio je brz, eksplozivan i agresivnog stila, ali jedan drugi borac bio je savršen za televizijske prijenose — Benny Paret. Paret je boksao stilom popularnim tih godina, u kojem je dio strategije bio umoriti protivnikove ruke primanjem udaraca. Pareta je bilo gotovo nemoguće nokautirati. To je za publiku značilo desetak rundi tuče, a za oglašivače desetak rundi prostora za reklame.

“He was one of the best dancers there was — rumba, cha cha cha…”

Benny Kid Paret odrastao je u Santa Clari i dok je bio pravi kid sjekao je šećernu trsku za dnevnicu od dva dolara. Nije govorio engleski niti je planirao naučiti. Mogao je boksati bez toga, uspio je naći i oženiti djevojku Lucy i dobiti sina Bennyja Jr.-a bez toga. Kupiti Eldorado Cadillac i Ford Thunderbird i postati svjetski welterweight prvak pobjedom nad Danom Jordanom bez toga. Jedino što je još želio od života bilo je ono što su željeli mnogi Kubanci prije i poslije njega — američko državljanstvo.

Povijest je zapisala da je prvu obranu welterweight titule Paret imao protiv Griffitha, što je faktografski točno, ali između osvajanja pojasa i prvog meča protiv Griffitha Paret se borio čak četiri puta u borbama izvan težinske kategorije ili bez pojasa u ponudi. Pobijedio je Garneta Harta i Louisa Frederica Thomspona, a gubio odlukama sudaca od Dennyja Moyera i Gaspara Ortege. U trenutku kad je trebao braniti titulu protiv Griffitha, Benny Kid je bio sve samo ne prihvaćen kao šampion tradicionalno svete boksačke kategorije.

Nije da je Benny toga bio svjestan. U vrijeme kad su boksački menadžeri bili opaki high rolleri s vezama u svim slojevima društva, Bennyjev mendažer Manny Alfaro bio je više nalik Del Boyu. Vlasnik restorana u teškoj zabludi oko svojih i sposobnosti svog borca koji je najavljivao napade na Genea Fullmera i Sugara Raya Robinsona.

Nakon što pobijedi Emilea Griffitha, naravno.

“He dominated a fighter and a lot of times when he had a chance to put down a fighter — he didn’t do it.”

Paret i Griffith prvi su put boksali u Convention Centeru u Miamiju 1961. Griffith je na kladionicama do zadnjeg časa bio underdog, kad je nagli val kladioničara počeo stavljati visoke iznose na njega. Griffith se držao svog jaba, kao i nekada na Golden Glovesu kad ništa drugo nije ni znao. Paret je navikao primati udarce i u trenutku kad bi osjetio Griffithovu ambivalenciju prema borbi ulazio u distancu i zadavao po nekoliko jakih udaraca. Nije bio jak udarač i Griffith nije bio u velikoj opasnosti, ali izvana se činilo da Kid zadaje više štete. Griffith je gubio na bodove. Clancy je slao jednog od sekundanata da trči od suca do suca i viri u kartice. Nakon što je shvatio da im titula izmiče, Emile je dobio šamar i naređenje da napadne lijevim krošeom i završi borbu. Dva su bila dovoljna da Pareta pošalju na tlo na desetak sekundi.

Griffithova proslava bila je prpošna i šokantna kao i njegovi šeširi — skočio je na suca, prevrnuo se u salto i potom skakao sa svojom mamom po ringu. Debelu crnkinju njena su djeca iza leđa podrugljivo zvala Chubby Checker.

Amerika je bila oduševljena i Griffith je postao čest gost talk show programa i predmet razgovora u kvartovskim brijačnicama.

U trenutku kad je New York izgubio dva tima najvećeg američkog sporta — New York Giantse s Manhattana i Brooklyn Dodgerse, omiljene Dem Bumse — boks je u ovom gradu postao veći nego ikada, a Griffith je bio jedna od njegovih najvećih zvijezda.

U jednoj od najmučnijih scena u povijesti boksa tijelo Bennyja Pareta beživotno je klizilo s jednog užeta na drugo kao kroz neko stubište u grob

Drugi meč Pareta i Griffitha održao se u Madison Square Gardenu tek pola godine nakon prvog. U međuvremenu je Griffith nokautirao Gaspara Ortegu, od kojeg je Paret izgubio. Griffith je ovaj put boksao slobodnije i agresivnije, ali to je išlo na ruku Paretu. Clancy je smatrao da se stari kvar na njegovom borcu vratio — činilo se da je Griffith mogao završiti borbu u nekoliko trenutaka, ali naprosto nije povukao okidač. Nakon 15 rundi izgubio je pojas podijeljenom odlukom sudaca.

Griffithov duh nije bio slomljen. Čestitao je pobjedniku i odšetao u svlačionicu u dobrom raspoloženju. Jedina stvar koja ga je mučila jest činjenica da ga je publika izviždala.

“As long as I can move these two hands, I’ll make them like me.”

U Americi 1962. sportaši homoseksualci nisu postojali. Postojali su, dakako, ali čvrsto zabarikadirani u ormarima. Godinama kasnije Griffith se identificirao kao biseksualac, ali u tom trenutku, gaydar nacije bio je pokopan duboko u sustavu poricanja da bi jak i opasan muškarac mogao voljeti druge muškarce. Još tijekom priprema za drugi meč, Paretovi su sekundanti počeli dobacivati uvrede Griffithu sugerirajući njegovu politički nepogodnu seksualnu orijentaciju. Griffith je prvi put bio ozbiljno bijesan.

Paret i njegov Del Boy odlučili su izbjeći klauzulu o trećem meču i uspjeli tko zna kojim putevima dogovoriti meč protiv velikog Genea Fullmera. Paret je dobio batine života od prirodnog middleweighta koji je među svojim skalpovima imao i onaj Raya Robinsona. Jedini financijski isplativ potez bio je vratiti se Emileu Griffithu i pokušati napraviti show.

Griffith je u međuvremenu prolazio možda prvu ozbiljno introspektivnu fazu u svom životu. Osamio se u treningu i okrenuo svom treneru Gilu Clancyju kao guruu koji će mu vratiti pojas i ugled koji uz to ide. Želio je da ga ljudi ponovo na ulici pred mamom pozdravljaju s “Hey champ!”

Griffith nije zaboravio ni zvižduke publike ni uvrede Pareta i njegovog tima. Ponovi li Paret nešto od svojih riječi, Emile ga je planirao udariti i izvan ringa. U trenutku kada se Griffith popeo na vagu, Benny Paret stao je iza njega i rekao samo: “maricón”. Ta je riječ najteža uvreda za homoseksualce u španjolskom slengu i Griffith ju je znao. Krenuo je prema njemu s rukom u zraku, ali je Clancy sa sekundantima zaustavio tuču. Udarac izvan ringa značio je čekove bez pokrića i zabranu boksanja. “Just wait for the night of the fight”, rekao je mirno Clancy.

Većina boksača znala je da je Emile gej, ali nitko osim Pareta nikad se nije odlučio na tako nizak udarac. Takvo što nije završavalo samo borbe, završavalo je karijere, a to je nešto s čim su se svi mogli poistovjetiti.

Griffith je znao što znači maricón i ta mu je riječ izbrisala dječački osmijeh s lica.

“I knew maricón meant faggot. And I was nobody’s faggot.”

Meč se dogodio u Madison Square Gardenu 25. ožujka 1962. Sudio je Ruby Goldstein, bivši boksač i izuzetno cijenjen sudac kojemu su često dodjeljivani potencijalno kontroverzni mečevi. Jedine zamjerke njegovom radu bile su te da je zaustavljao borbe prerano i uskraćivao publici spektakl krvi.

Te je večeri imao pune ruke posla.

Emile Griffith došao se boriti bez oklijevanja. Bio je fokusiran, precizan i voljan ulaziti u razmjene. Griffith je bio i objektivno bolji boksač. Tijekom prvih pet rundi nadboksao je Pareta, bio opasniji, udarao jače. Ali u šestoj rundi jedna od Paretovih ružnih kombinacija završila je lijevim krošeom preko spuštenog Griffithovog garda točno u bradu. Emile je bio u teškom nokdaunu. Jedva se pridigao i odteturao do centra ringa kada je gong označio kraj runde. Da se bakarni CING! čuo 30-ak sekundi kasnije, to bi vrlo vjerojatno bio kraj borbe.

Clancyja su počela proganjati priviđenja iz drugog meča s Paretom. Da inspirira posrnulog borca dao mu je upute koje su od ove borbe učinile priču za kolumne, filmove i knjige: “When you go inside I want you to keep punching until Paret holds you or the referee breaks you! But you keep punching until he does that!”

Oni koji su te večeri bili blizu Griffithovog kuta tvrde da je Clancy zapravo rekao: “Do it like a professional — get him in the corner and kill him. Leave him on the floor.”

Clancy tvrdi da nikada nije upotrijebio takve riječi za drugog borca.

Runde su prolazile, Griffith se oporavljao od nokdauna i preuzimao ritam borbe. U 12. rundi, točno u trenutku kad je ABC-jev komentator Don Dunphy rekao “This is the tamest round of the fight”, Griffith je pogodio Paretovo lice desnim krošeom uz odvratan zvuk pucanja kosti. Paret je zateturao u kut i Griffith je učinio što mu je rečeno. Nekoliko kombinacija lijevog krošea i desnog aperkata i Paret je legao na užad. Njegovo tijelo počelo je istovremeno kliziti ka podu i ispadati iz ringa. “Maricón” ga je uhvatio lijevom rukom za rame i držao ga poziciniranim za najjače aperkate koje je imao. Potom ga je pustio i počeo udarati lijevim i desnim krošeima kad se Goldstein konačno bacio pred njega.

U jednoj od najmučnijih scena u mučnim scenama bogatoj povijesti boksa, tijelo Bennyja Pareta beživotno je klizilo s jednog užeta na drugo kao kroz neko stubište u grob.

Desetak dana kasnije, s rupama u lubanji izbušenim da oslobode pritisak i nagomilanu krv skorenu između stijenki lubanje i mozga Benny Kid Paret je preminuo.

…

Kao i uvijek kad boksač umre od posljedica borbe u ringu, krivica se širi kao trbušni tifus oko svih koji su stajali u radijusu od 10 metara oko ringa. Goldstein nije vjerovao da Paret može biti ozbiljno ozlijeđen i možda je želio preokrenuti svoju reputaciju uništavača boksačke akcije; Manuel Alfaro se vjerojatno nadao da će njegov borac izdržati do kraja runde, Griffith nije stao udarati jer to nije njegov zadatak. Instant replay koji je uslijedio odmah nakon borbe bio je prvi u povijesti američke televizije. Griffith je komentirao završnu sekvencu borbe s neugodnom idejom da je možda ubio čovjeka golim rukama.

Često se debatira o sukobu promocijskih taktika i umjetnog eskaliranja netrpeljivosti pod svaku cijenu u borilačkim sportovima. I što se događa kada netko prirodno nema razumijevanja za neiskrenost zbog kulturoloških ili karakternih razlika. Ukratko — ovo je ono što se događa. Borci ne bi trebali gubiti život u ringu, ali ako ignoriraju znakove upozorenja, krivicu za posljedice počinju snositi sami.

Sam pao, sam se ubio. Pun intended.