Punchlines

UFC 263: Argument

Uočavanje uljeza među favoritima

Stvari se polako vraćaju u normalu. Napokon je prevruće, elitni MMA je svaki vikend i kad god izlazite iz dućana s dvije paštete, kruhom i kefirom, koji na neku foru koštaju 150 kuna, netko vam uvali navijački artikl. Dok se planet pretvara u sušenu grožđicu, ostaje vam samo odlučiti se između digitalnih sadržaja za ugodniji prolazak kroz to iskustvo. Ako ste pronašli ovu stranicu, može se pretpostaviti da su vaš izbor ljudi koji u mašti pokušavaju pobijediti smrt time što će u praksi odlučiti tko je najjači na svijetu.

Ono što najviše podsjeća na stare dane koji se (sve dok ih se ne pokušamo detaljno prisjetiti) čine neobičnom dobrima, UFC-ova je ideja da sve borbe koje su ili popularne ili natjecateljski relevantne iskrca u jedan PPV, a ostatak godine popunjava užasnim Fight Night priredbama. Svaki MMA je sigurno bolji od nikakvog MMA-a, ali sam svejedno opsjednut poslovnom logikom da će se baza fanova proširiti putem besplatnog sadržaja u kojem je borba večeri Jairzinho Rozenstruik protiv Augusta Sakaija ili Sung Jung Chan protiv Dana Igea.

UFC 263 je tako ta priredba koja je isušila ostatak ponude za susjednih nekoliko tjedana i sadrži dvije borbe za titulu te jednu kojoj nedostaje samo jedan od tih izmišljenih pojasa na kojima piše tko je koliko zajeban ili tko ima više para.

Današnja kolumna jedna je od onih dvodijelnih u kojoj, više nego što gatam i prognoziram, pokušavam pronaći argumente koji govore da bi se u teoriji stvari mogle razviti na određen način, a ne na neki drugi. Danas, međutim, argumenti prilično nesuptilno, nudge-nudge-wink-wink, pokazuju na po jednog od boraca u svakoj od borbi kao vrlo izglednog pobjednika. Što se može, preživio sam i gore kockarske brodolome.

Edwardsova sposobnost za kontriranje i istovremeno napuštanje crte napada (pivot) je među najboljima u kompaniji.

Nate Diaz vs Leon Edwards

Od svih borbi, ova mi izgleda kao najlakša i za argumentaciju i za gatanje. Vjerovao sam da je Nate Diaz jedan od boraca koji je dobio najviše novca za količinu talenta. To je ostvario nekakvim čudnim spojem glumljenja nezainteresiranosti, iskrene nezainteresiranosti i impulzivnosti kojom odbija ili prihvaća ponude kako mu dođe. Kao i u svim pregovorima, da bi netko pobijedio, mora biti spreman odbiti ponudu, ustati se od stola i ne gledati natrag. Nate Diaz je jedan od rijetkih koji je imao tu moć (ili privilegij). Čini se da ga je ovaj put impulzivnost dovela u problem.

U Leonu Edwardsu odabrao je borbu visokog rizika, a niskog profita — velike su šanse da izgubi, male da će u tom porazu izgledati dobro i ostati jebač majki ili kako god se već identificirao posljednjih dana. Nate ga, kao i svi iz današnje kolumne koji su stilski govoreći u nepovoljnom položaju naspram svojih protivnika, može pobijediti, ali ako se to dogodi, vjerojatno bi to bila jedina pobjeda od 10 hipotetskih borbi.

Sudbina i Punchlines statistika nalaže da će sljedeće subote barem jedan underdog pobijediti

Činjenica da se Edwards još nije borio za titulu ishod je nekoliko problema: 1. COVID u Engleskoj; 2. UFC nije jako zagrijan ni za ideju o njemu kao izazivaču ni kao šampionu i 3. Edwards nije osobito zagrijan za promocijski dio priče (niti je, zemljopisno, na pravom mjestu). Incident protiv Belala Muhammada samo je dodatno zacementirao druge dvije točke.

Bez obzira na sve to, vjerojatno je najbolji borac u UFC-u koji se nije borio za titulu, a sigurno najbolji koji se je trebao boriti za titulu. Čudno mi je uopće pisati o tome da je u kontekstu čiste vještine Edwards kompletniji borac od mlađeg Diaza, jer Diazova ‘taktika’ nikad nije bila biti tehnički bolji. U jednadžbu su uvijek ulazili faktori poput izdržljivosti ili sposobnosti apsorpcije udaraca ili (posljedične) psihološke igre u kavezu. No, čak i u diazovskim okvirima, Edwards je teška borba za njega.

Ako, recimo, grubo pojednostavimo stvari i pogledamo borbu mehanički, Diazove će uobičajene zone prednosti teško funkcionirati: Edwards ima odličnu obranu od rušenja, usto je i jedan od najubojitijih i vjerojatno najbrži borac u klinču, a u srednjoj i dalekoj distanci bolji je kickboksač od Diaza. On će uvijek imati prednost u čistom jiu jitsuu, ali ne vidim da će Edwards biti na raspolaganju za osvajanje pozicija i postavljanje zamki dovoljno dugo. Edwardsu ide na ruku i Nateovo sporo zagrijavanje u borbama — ako povijest Diazovog pucanja kože na čelu i sljepoočnicama postane faktor, moglo bi se dogoditi da ne dočeka svoje triatlonske runde. O low kickovima protiv Natea Diaza više nema smisla ni govoriti.

Želim reći da je za Diazovu pobjedu potrebno da nešto s Edwardsom (psihički ili kondicijski) ne bude u redu. Ovako objektivno, koliko god je to moguće, gledajući — Edwards se ne bi trebao ni boriti s Diazom. Možda je ovaj meč financijska kompenzacija poslodavaca njemu i izgovor da ga gurnu u borbu za titulu njima. Nadam se da je u pitanju oboje.

Moreno će morati biti jednako neuništiv u stojci, ostajati u bliskoj distanci, izbjeći ponešto i udarati još jače nego prvi put. Prilično nemoguć zadatak, jer:

Kazna za nepažnju ili sporu reakciju je ovo.

Deiveson Figueiredo vs Brendan Moreno

Objasniti Deivesona Figueireda na jednostavan način nije teško — on je borac u najlakšoj kategoriji s najjačim zadnjim direktom. Odnosno, ima nevjerojatnu nokautersku moć u kategoriji u kojoj je brzina prirodna. Pomnožite brzinu i moć i dobit ćete trag leševa iza Figgyjevih leđa.

Prije prve borbe protiv Brendana Morena očekivao sam masakr. Morena sam tada pamtio kao tipa koji je pobijedio Brandona Royvala u kretenskoj demonstraciji ideje da i borci muha kategorije mogu imati bezumna krvoprolića umjesto sportskih borbi. I kao tipa koji je glatko izgubio od Sergia Pettisa i Alexandrea Pantoje.

Danas, kad se prisjećam te borbe, najčudnijim se detaljem čini to što je formalno Figgy napravio sve što je htio, sve što inače radi, a nije pobijedio. Ne postoji nešto što je iznimno pošlo po zlu ili neki dio taktike koji zbog stilskih nekompatibilnosti nije funkcionirao — veliki dio borbe odvijao se u pozicijama (u sredini oktagona s protivnikom na crti ispred kaveza ili s protivnikom leđima uz kavez) u kojima je Figueiredo najbolji. I bio je odličan, ali Moreno je nekako opstao, vraćao udarac za udarac u stilu svojih sunarodnjaka boksača i umalo pobijedio.

Cijela logika Figgyjeva stila počiva na ideji da se protivniku oduzme želja za hrvanjem i time ga se natjera u stand & bang. A Moreno je sam pristao na to. Figueiredova moć je osim udaračke snage i u tome što udarce guta kao Pac-Man, pa se stand & bang igra uglavnom završava po njegovom. Pritom on nije neki udarač volumena (3,38 značajnih udaraca po minuti), ali je zastrašujuće precizan za nekoga tko je nokauter (56 posto).

Ono u čemu je Moreno možda iznenadio Figgyja jest to da je koristio čiste boksačke kombinacije u razmjenama, uz bob and weave eskivaže. Figueiredo je čovjek od par udaraca i vrlo rijetko ima kombinacije od više od dva. Moreno mu ne može parirati u snazi, ali u sposobnosti da dobije šaku u glavu, ostane na nogama i dovrši svoju kombinaciju je vjerojatno i bolji. Nije u njihovoj prvoj borbi bilo puno osmišljene taktike koju valja analizirati koliko tzv. mišićnog pamćenja ili izvježbanih refleksa.

U drugom meču, kao i u prvom, opet mi je teško zamisliti Morenovu pobjedu. Ne znam koliko je ludo kladiti se u nokautersku moć jednog flyweighta, ali Figgy je lud borac u prirodno nenormalnom sportu. Osim toga, uvijek je luđe kladiti se u moć slabijeg da preživi nokautersku moć, pogotovo ako tehnički nije superioran nokauteru. Nakon ponovnog gledanja prve borbe ne mogu skupiti argument za Morenovu pobjedu izvan nekakog sudbinskog, koji je, čini se, potrošio u prvoj borbi.

Adesanyin put do pobjede je jasan: evo ga, manje više u jednom gifu.

Israel Adesanya vs Marvin Vettori

Jedan od razloga MMA-ova postanka je želja da se dokaže koliko je tehnika važna. Ova je ideja najčešće krivo tumačena, na način da se uspoređuje tehnika općenito protiv, recimo, snage, ali prava je priča ona koliko neka tehnika funkcionira protiv neke druge.

Primjera radi, nećete na ovoj priredbi pronaći veću razliku u poznavanju cjelokupne MMA tehnike kao što je razlika između Israela Adesanye i Marvina Vettorija, i to u meču za titulu. Ako zbrojite i usporedite udaračke tehnike, klinč i hrvanje u širem smislu, jasno je da je Adesanya nekoliko liga iznad Vettorija po ‘zbroju bodova’. MMA postoji da pokaže kako takav, matematički zbroj, ne mora značiti ništa, jer borac koji je solidan u nečemu što je izrazito nepovoljno za tehniku tehnički superiornog borca može lako pobijediti.

Uzmimo za primjer Adesanyin meč protiv Jana Błachowicza; sjetite se komentatorskog tima (i mojih argumenata uoči borbe) o Błachowiczevu nasjedanju na varke — svi su bili toliko fokusirani na činjenicu da Adesanyina tehnika (varki) uspijeva da nisu vidjeli kako nije relevantna za ovaj stilski dvoboj. Najbanalnije rečeno, ono što Adesanya nakon varki učini protivnicima u srednjoj kategoriji, ne može učiniti Błachowiczu. Vettori tako ima set vještina kojima može pobijediti Israela Adesanyu, ali to će nekako ovisiti o ćudljivom Adesanyi više nego o Vettoriju.

Teško je danas procijeniti što se u Adesanyinoj glavi događa između i tijekom borbi. Jasno je da je njegov unutarnji svijet često, hm, kontraproduktivan. Jesu li borbe protiv, recimo, Yoela Romera bile kalkulacija iskusnog šampiona ili nekakva vrsta psihičkog zastoja, zna samo on. Ovako izvana može se samo prokomentirati da su, recimo, Robert Whittaker ili Kelvin Gastelum možda bili bolji kandidati za takvu vrstu borbe nego Romero. Izbor Vettorija kao izazivača, a ne sumnjam da ga je Adesanya izabrao, čini se pametnim — Izzy ga očigledno smatra nekom vrstom podgrijavanja nakon poraza, ali pitanje je što mu je poraz učinio u psihičkom smislu i što i na koji način on misli da treba dokazati.

Mogu na koncu samo usporediti ovu dvojicu boraca na način da uzmem nekakvu srednju vrijednost obojice. Ta usporedba je, uzevši i Vettorijevu stilsku nepovoljnost, ipak na Adesanyinoj strani.

Błachowicz je pokazao kakva vrsta hrvanja funkcionira protiv Izzyja, ali ono što je ostalo izvan te slike je to koliko je njegova stojka pogodovala ili vodila ka tom hrvanju. Vettori je osrednji udarač nogama, ima tek korektan low kick i nešto bolji middle kick u otvorenom gardu (Vettori je kontragardaš). Bit će mu, naravno, teško mjeriti distancu ili uopće pratiti u kojem je gardu Israel, tim više što nema na raspolaganju prednji direkt. Dodatni mu je problem to što zadnju ruku drži dosta nisko kako bi eksplodirao u dvojku, a za borbu protiv Adesanye ta vam ruka posebno treba za čuvanje glave (vrlo lako bi Adesanyi mogao proći neki ‘upitnik’ lijevom nogom).

Čini mi se da je Adesanya od prošle borbe s Vettorijem puno bolje mapirao oktagon i naučio se teleportirati po njemu, pa će Vettori za zatvaranje distance ovisiti o jurišanju. To ne mora biti nužno loše; borba je na pet rundi, Vettori ima odličan zadnji direkt — ili uz prednji ili samostalno — pa bi do nekakvog klinča moralo doći. Ono što me osobno najviše zanima jest kako će se Adesanya nositi sa situacijom kad završi na leđima s Vettorijem u polugardu, recimo; ima li Marvin težinu i vještinu kontrolirati Izzyja kao Jan i ima li tako teške ruke u ground and poundu?

Ovako intuitivno mogu zamisliti samo kako Adesanya rastavlja Vettorija kao što je Paula Costu, ali tko zna. Jedina sreća u Vettorijevoj pobjedi bila bi ta da bi ga Whittaker vjerojatno dobio i vratio pojas, što se protiv Adesanye neće dogoditi nikad. Sudbina i Punchlines statistika nalaže da će sljedeće subote barem jedan underdog pobijediti i zanima me tko će to biti. Bolje kampanje protiv kockanja od UFC-a nema.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.