Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Autsajder

Ivan Perišić nije Leroy Sané, ali može uspjeti u Bayernu

Bila je to čudna dobrodošlica.

Ivan Perišić nije bio naša prva opcija”, izjavio je Niko Kovač na igračevu predstavljanju u Säbener Straßeu. “Ali što onda, i ja sam bio u drugom redu kandidata za dolazak u Bayern. Kad smo vidjeli da ga možemo dovesti, reagirali smo u kratkom vremenu jer Ivan je bio dugo na našem popisu želja.“

U suštini, fraza “biti na popisu želja“ ne znači gotovo pa ništa. Neusporedivo je važnije na kojem si mjestu na tom popisu jer samo prva ili druga opcija su stvarno želje, sve ostalo su tek kompromisi. Što se tiče ovog prijelaznog roka u Bayernu, svima je jasno da je prva meta bio Leroy Sané. On je ono što je klub stvarno želio i Bayern je bio spreman iskrcati rekordnu odštetu, a sve bi vjerojatno već bilo završeno da se Sané nije teško ozlijedio i na taj način poništio sve pregovore s Manchester Cityjem. U takvom raspletu Perišić nije bio želja kluba nego kompromis, nekakva utješna nagrada i pričuvno rješenje u slučaju nužde kojim će pokrpati rupu dok se ne nađe bolje i dok se opet ne definira prva želja.

Kovačeva je izjava u tom kontekstu onda samo jedan normalni pokušaj trenera da zaštiti svog igrača od pritiska medija koji su očekivali Sanéa, a koji su umjesto njega dobili su drugu, treću ili petu opciju.

Međutim, Kovač je u svojoj izjavi previdio jednu stvar. Bayern je FC Hollywood i on je navikao dovoditi igrače koji su mu prva želja. To je klub koji ne trpi druge opcije i pričuvna rješenja i, još važnije, to je klub čija je ambicija da dovodi isključivo prve želje i gradi imidž velikog kluba. Bayern se možda ne razbacuje novcem i ne konkurira potrošnjom drugim klubovima tog ranga, ali važno mu je održati percepciju izvrsnosti i ekskluzivnosti jer to je nešto što je utkano u njegovu DNK i u način na koji klub funkcionira — kao i sve oko njega, uključujući i medijsku mašineriju, ali i industriju naslonjenu na Bayernov brand.

Perišić je zapravo autsajder koji treba zaraditi status prve opcije u očima javnosti, a to je njegova prednost iz koje može crpiti motivaciju

Kad Kovač kaže da je i on bio druga opcija, onda cilja na to da je osvojio naslov prvaka usprkos načinu na koji je dočekan i svim pritiscima koje je preživio u prvoj godini mandata. Samo, postoji problem. To možda nije pošteno prema treneru pred kojeg se postavljaju suludo visoki standardi, ali osvojiti Bundesligu odavno nije dovoljno. To je minimum da sezona bude prolazna jer prednost u resursima koje ima pred konkurencijom je enormna. Bayernova je ambicija puno veća i za uspjeh se treba natjecati s klubovima svog ranga, a tu onda krpanje pričuvnim opcijama nije nešto što što može zadovoljiti.

To je problem u koji je Perišić upao i koji je Kovač nesvjesno potvrdio svojom izjavom. Bayern – i sve ono oko njega – funkcionira na način da Perišić sve dok se ne dokaže nečim velikim, nečim što ispunjava ambicije kluba koje prelaze tek osvajanje Bundeslige, neće biti mjeren po onom što napravi nego po onome što nije.

A nije Leroy Sané.

Za sve u klubu i oko njega, Perišić je razočaranje i totalni antiklimaks ideje o super-pojačanju, a kao takav onda neće moći ispuniti očekivanja. I to nije pošteno jer Perišić je fantastičan igrač, posebno kad uzmemo u obzir da ga Bayern može uzeti za 25 milijuna eura. Takvog igrača koji je potvrđen na najvećoj sceni je na današnjem tržištu nemoguće dobiti za takvu smiješnu cifru.

U Kovačevoj ideji, posebno u Ligi prvaka gdje je to najvažnije, osnova je napadanje preko krila i kroz tranziciju. Upravo tu je Perišić sjajan. Uz dovoljno voljnog momenta da jako dobro odigra obranu i pomogne svom bočnom, Perišić je sjajan na otvorenom prostoru gdje je nevjerojatno direktan i gdje — bez obzira na to što je zagazio u svoje 30-e i što će mu atletičnost opadati — može dati jako puno Bayernu s obzirom na to da je rotacija na krilima jako slaba. Usto Perišić ima jako dobru završnicu s objema nogama i glavom, a ima dribling koji nije toliko dobar, ali je sasvim dovoljan da posluži svrsi s obzirom da je Robert Lewandowski fokalna točka napada i temelj stvaranja viška. Perišić je pritom karakteran i može se nametnuti kao vođa, a dobro priča njemački jezik i teško da je Bayern mogao naći boljeg igrača za 25 milijuna eura.

Perišić je zapravo autsajder koji treba zaraditi status prve opcije u očima javnosti, a to je njegova prednost iz koje može crpiti motivaciju.

Još otkad je kao maloljetnik napustio Hajduk i — u već poznatoj priči o promašenim investicijama, dugovima i obiteljskim dramama koje su se prelamale preko njegovih leđa — otišao u Francusku, Perišić je navikao biti autsajder i naučio je izvlačiti lekcije iz onoga što mu se događa.

Došao je u Sochaux kao dijete, u Roeselareu su ispred njega bila petorica igrača na njegovoj poziciji i šansu je dobio tek igrom slučaja zbog ozljeda i kazni suigrača, ali se probio izvan svih realnih šansi. Preko Club Bruggea je došao do Borussije Dortmund i kad je ondje postao 12. igrač jer Jürgen Klopp nije trpio njegovu nedisciplinu u presingu, napravio je korak natrag u Wolfsburg gdje mu je Ivica Olić objasnio kako od njegovog talenta neće biti ništa ako ne bude radio i ako se ne podredi momčadi. Prvi put kad nije bio autsajder, jer BVB je za njega platio tada rekordnu odštetu, poletio je previsoko, ali je i pokazao da se može vratiti i da može naučiti. A ljudi koji su u vrhunskom nogometu spremni učiti i mijenjati sami sebe su jako rijetki.

Sve to što je naučio – i lekcije da mora biti spreman iskoristiti svaku šansu koja mu se pruži, i pouke da bez rada i spremnosti da se žrtvuje za momčad neće uspjeti, i sve ono što je dobio u Interu gdje je bio jedan od glavnih igrača momčadi — mora pokazati u Bayernu jer se ovim transferom našao u najtežem izazovu karijere.

Možda bi stvari bile drugačije da nije u pregovorima s Manchester Unitedom škartao moćnog Falija Ramadanija i ulogu agenta prepustio svom kumu Frani Jurčeviću, ali Bayern je prvi pravi Perišićev angažman na elitnoj razini. Osjetio je dašak toga u reprezentaciji, ali na klupskoj razini ni Borussia ni Inter nisu baš ona vrhunska razina kluba koji ima vrhunsku ambiciju i gdje postoji imperativ rezultata.

Bayern to ima, morat će se izboriti protiv najboljih suigrača dosad i morat će pobijedit najbolje suparnike s kojim se dosad susreo u karijeri, jer ambicija koju njegov klub ima prelazi osvajanje Bundeslige.

Ali sav taj pritisak, sve to ludilo oko kluba je u suštini savršeno za Perišića. Kako je to sam rekao kad je prelazio iz Wolfsburga u Italiju, Perišić je nemirne duše i ne želi se zadržavati na jednom mjestu niti puštati korijenje u klubove. Čovjek se promijeni s godinama, u međuvremenu je dobio djecu i sigurno je počeo razmišljati nešto drugačije, ali taj nemir, drskost i motivacija da se dokažeš kad nitko ne vjeruje u tebe, to je moćan pokretač.

To je, uostalom, ono što ga je izdiglo iz mase onih koji su bili talentiraniji od njega jer Ivan Perišić je uvijek bio najbolji kad bi preuzeo ulogu autsajdera.