Deset godina. Toliko Bayern vlada Bundesligom. Zadnji naslov prvaka koji Bavarci nisu osvojili bio je onaj u sezoni 2011./12. kad je Jürgen Klopp Borussiju Dortmund vodio do obrane titule osvojene sezonu ranije. Idućih 10 prvenstava otišlo je u München, a isti će se scenarij vjerojatno ponoviti i 11. put zaredom.
Juventus je u Italiji imao sličnu razinu dominacije. Osvojio je Serie A devet puta zaredom i bio je financijski, igrački i organizacijski potpuno dominantan. Međutim, kad-tad mora doći do zamora materijala i preslagivanja u hodu, a to je konkurencija shvaćala. Najbolji primjer toga je jačanje Intera koji je na klupu doveo Antonija Contea, a momčad je prvo pojačao Romeluom Lukakuom i Christianom Eriksenom, pa onda Achrafom Hakimijem i Nicolòm Barellom kako bi pokrio kritične pozicije u Conteovu sustavu. Inter je u te dvije godine potrošio preko 300 milijuna eura na pojačanja i još hrpu novca na pokrivanje plaće igračima poput Alexisa Sáncheza, Diega Godína, Victora Mosesa i Artura Vidala. Uložena je gomila novca, ali Inter je znao što dobiva s Conteom i da će se isplatiti ako mu dovede ono što njegov sustav treba.
Bayern nema takvog suparnika. Glavni bi mu konkurenti trebali biti Borussia Dortmund i RB Leipzig, ali oni su potpuno orijentirani na svoj biznis model koji uključuje razvoj mladih igrača i njihovu preprodaju na višu razinu. Nisu osjetili trenutak da bi odlazak Roberta Lewandowskog mogao poljuljali Bayern; odnosno, nisu napravili ništa konkretno da bi to pokušali iskoristiti.
Zapravo, Bayern u Njemačkoj nema rivala u punom smislu te riječi. Recimo, Juventus je Interu uvijek bio rival. Čak i kada je među njima bilo 30-ak bodova razlike i kada je razlika u budžetima bila višestruka, na San Siru se jednim okom gledalo što se radi u Torinu. Borussia Dortmund i RB Leipzig se niti ne pokušavaju uspoređivati s Bayernom. Oni gledaju sebe i svoje dugoročne planove, što je u pravilu neusporedivo zdraviji pristup sportu, ali su propustili iskoristiti rijetku priliku u kojoj su mogli napasti naslov prvaka.
Bayern je dosta izgubio odlaskom Lewandowskog i postao je ranjiv. Tu ranjivost nisu uspjeli iskoristiti ni Leipzig ni Dortmund
Jer Bayern je u krizi.
“Moramo razumjeti da je prvenstvo na kocki”, ispričao je Hasan Salihamidžić u izjavi za Bild nakon što je Bayern remizirao protiv FC Kölna. “Nemam osjećaj da to svi shvaćaju.”
Najviše je kritika od sportskog direktora dobio Serge Gnabry, kojeg je eksplicitno prozvao kao jednog od krivaca. On je protiv Kölna počeo u prvih 11, ali ga je Julian Nagelsmann u poluvremenu ostavio u svlačionici i umjesto njega je na travnjak poslao Kingsleya Comana. Gnabryjev je učinak u tih 45 minuta bio mršav; nije imao nijedan dribling, dvaput je pucao na suparnički gol i jednom se našao u ozbiljnoj prilici koju je promašio, a u kreaciji igre gotovo pa da nije sudjelovao. Ukratko, odradio je lošu utakmicu, ali ništa lošiju nego Jamal Musiala ili Leon Goretzka. Međutim, Salihamidžiću se nije svidjelo to što je Gnabry svoj slobodni dan proveo u Parizu.
“To je amaterski. Skitanje okolo za vrijeme slobodnog dana, to je točno ono što Bayern ne predstavlja. Jednostavno nije profesionalno”, rekao je Salihamidžić. “Slobodni dan bi trebao biti usmjeren na odmor i relaksaciju. Od igrača se traži da napuni baterije kako bi idući tjedan mogao ići svom snagom.” Zanimljivo, Salihamidžić nije imao potrebu javno komentirati to što je Manuel Neuer slomio nogu na skijanju. Na to je samo dao svoje opažanje kako su ekstremne fizičke aktivnosti Neuerov način da očisti glavu od svih misli i da nije u redu da itko iz kluba određuje kako će provoditi svoje slobodno vrijeme.
To što je Salihamidžić okrenuo ploču najbolji je pokazatelj da je atmosfera u Bayernu postala napeta. U prva dva kola proljetnog dijela prvenstva momčad je uzela samo dva boda. U Leipzigu je remizirala, protiv Kölna se spasila od poraza golom koji je Joshua Kimmich zabio u 90. minuti. Prednost na prvenstvenoj ljestvici otopila se na samo tri boda i situacija više nije tako lagodna.
Tu do izražaja dolazi činjenica da Bayern nema rivala u domaćem natjecanju. Prvi pratitelj je Union Berlin za koji je teško očekivati da će moći izdržati ritam cijele sezone. Kadar je previše tanak, margina za pogreške previše mala, a kolika je razlika između Uniona i Bayerna najbolje ilustrira činjenica da je najveći transfer u povijesti berlinskog kluba Josip Juranović, koji je prije nekoliko dana došao za devet milijuna eura. To su dva različita svijeta koja su teško usporediva i Union dugoročno ne može biti prijetnja Bayernu koji će vjerojatno osvojiti 11. naslov zaredom.
Ali to ne znači da Bayern nije u krizi.
Izvještaji iz Münchena govore da su igrači nezadovoljni načinom na koji Nagelsmann vodi momčad. Predvođeni, naravno, Thomasom Müllerom, tražili su da više komunicira s njima i da trening vježbe budu jednostavnije, a analize kraće. Istu stvar su — opet, naravno — javno komentirali Oliver Kahn kao klupski direktor, ali i hrpa drugih legendi koje su imale potrebu dati svoj osvrt na situaciju, još jednom potvrđujući kako je Bayern zapravo FC Hollywood sa svim svojim tračevima, spletkama i egom.
Ali kada se podvuče crta, Bayern je dosta izgubio odlaskom Lewandowskog i postao je ranjiv. Postotak posjeda lopte je ove sezone nešto veći, ali je broj dodavanja nešto manji, što sugerira sporiju igru. Broj udaraca je ostao otprilike isti, ali je broj driblinga osjetno manji. Lewandowski je naprosto bio faktor koji je mijenjao stvari na travnjaku. On je bio fokus suparničke pripreme, sve je bilo koncentrirano na njega i otvarala se gomila prostora koji su njegovi suigrači mogli koristiti. Sasvim je logično da će odlazak tako važne figure ostaviti trag. Real Madrid je to proživljavao nakon odlaska Cristiana Ronalda, Barcelona nakon odlaska Lionela Messija, a Lewandowski je u ovoj fazi karijere u njihovu rangu.
Stvar je u tome da tu ranjivost nisu uspjeli iskoristiti ni Leipzig ni Dortmund kao klubovi s ruba Bayernova svijeta i najozbiljniji konkurenti koji bi trebali čekati kiks. Leipzig je trenutno udaljen četiri boda, a Borussia pet, što nije dovoljno blizu. Koliko god bio u krizi i koliko god bio nervozan, Bayern neće konstantno prosipati bodove. U prvom dijelu sezone je imao niz od četiri utakmice bez pobjede i sad je krenuo s dva uzastopna remija. Želite li skinuti Bayern, onda se morate naći ispred njega i razlikom bodova dodatno potencirati nervozu u Münchenu. Biti bodovno blizu ipak nije dovoljno u kontekstu ozbiljne borbe za naslov.
Salihamidžićeva izjava kako je prvenstvo na kocki ipak je više dramatiziranje nego realni prikaz situacije. Bayern jest u krizi, ne djeluje uvjerljivo i još traži način kako zamijeniti Lewandowskog. Automatski,kreće medijski pritisak i nezadovoljstvo igrača. Kombinacija tih faktora nas dovodi do toga da već dugo nije bilo bolje prilike da se Bayern skine s trona.
Ali glavni konkurenti nisu osjetili priliku i nisu bili spremni iskoristiti slabosti koje su se pojavile, a to znači da će Bayern vjerojatno uzeti i 11. naslov zaredom. Usprkos tome što zbilja izgleda ranjivo.
