Spiderman. Wolverine. Vratar u vašoj zgradi. Najbolji prijatelj. Baka. Predsjednik Amerike. Instruktor s kojim skačete padobranom. Anđeo čuvar. Bog!
To je niz epiteta kojima je Iker Casillas obasuo Karima Benzemu nakon što je ovaj razbio Chelsea u četvrtfinalu Lige prvaka tako što je u drugoj uzastopnoj utakmici nokaut faze suparnicima uvalio hat trick. Benzema je napokon postao superheroj i Casillasov izljev ljubavi samo je još jedna potvrda toga. Postao je vođa Real Madrida i prva figura kluba koji je uvijek težio herojima. Golovi koje je utrpao iza leđa Édouarda Mendyja bili su mu 35., 36. i 37. u 36 utakmica koliko je odigrao ove sezone, a to su brojke dostojne prve zvijezde. Svima je jasno koliko je Benzema velik igrač.
Međutim, nije to baš oduvijek bilo tako. Prije nekoliko godina Benzemu se puno više opisivalo uvredama nego biranim riječima.
Uostalom, najbolji primjer je onaj kada je Real u ljeto 2014. na posudbu iz Manchester Uniteda doveo Javiera Hernándeza. Florentino Pérez trebao je napadača, ali još više je trebao PR pobjedu jer ga je javnost bombardirala. Ljeto prije je prodao Gonzala Higuaína u Napoli. Uzeo je 40 milijuna eura, ali je izgubio drugog strijelca momčadi. Doveo je Garetha Balea, Isca i Daniela Carvajala, zamijenio je Joséa Mourinha i na klupu je doveo Carla Ancelottija. Na kraju krajeva, Real je te godine osvojio Ligu prvaka nakon 12 godina suše. Međutim, svi su vrištali kako je Realu potreban napadač i da Pérez mora reagirati kako bi ostao konkurentan Barceloni koja je dovela Luisa Suáreza.
Ljudi su bili previše opterećenim brojanjem golova da bi shvatili kako Benzema oduvijek igra nogomet onako kako ga treba igrati: momčadski
Dan nakon osvojenog naslova Marca je objavila izvještaj u kojem je jedino Benzema dobio negativnu ocjenu. Ancelotti ga je izvadio u 79. minuti dok je Atlético Madrid još uvijek vodio i prvi napadač nije sudjelovao u preokretu. Par dana kasnije je Marca postavila anketu i 73 posto glasača proglasilo Benzemu najslabijom karikom momčadi. Da je danas postrojiti tih 73 posto, velika većina bi se zaklela da nikad nije pomislila nešto slično. Ali u tom trenutku Pérez je morao reagirati kako bi umirio javnost i doveo je Chicharita. Ipak je Realu trebao “pravi napadač”, a Chicharito je bio pola godine mlađi od Benzeme i uvijek je znao kako utrpati loptu u mrežu. Ispada da je to znao i Benzema, samo je shvaćao da ima bitnijih stvari za odraditi
“Igram nogomet i pokušavam pomoći suigračima kako bi osvojili sve što se može osvojiti”, otvorio je dušu Benzema u intervjuu Vanity Fairu 2018. “Ono što ne volim je kada me ljudi napadaju kada igram dobro, ali ne zabijem gol. Igram za ljude koji cijene ono što radim na travnjaku. Oni koji su došli na stadion zviždati, pustite ih neka zvižde. Ne mogu promijeniti njihovo mišljenje, a ljudi su uvijek kritizirali velike igrače.”
Veći dio onoga što je Benzema radio tih godina kada je Realu “trebao pravi napadač” bilo je usmjereno na to da olakša posao Cristianu Ronaldu. Sve one sulude golgeterske brojke koje je Ronaldo slagao su dobrim dijelom dolazile iz toga što je Benzema odrađivao zadatke koji su pomagali da mu se suigrači nađu u što boljim situacijama.
Problem je bio u tome što su ljudi vidjeli isključivo gol.
To vide i sada. Sve o čemu se zadnjih dana priča je to kako je kod prvog gola Benzema majstorski reagirao na tešku loptu i glavom je spremio u mrežu. I da, to je bilo majstorski. Međutim, rijetki će primijetiti kako je Benzema primio loptu od Tonija Kroosa kojom je Real uopće prešao centar, a onda je odigrao Viníciusu Júnioru u prostor i došao u završnicu. Da, čovjek je poentirao kako to rade stvarni velikani, ali da nije odradio ovaj prvi dio posla Real nikada ne bi dovukao loptu onamo. Na kraju krajeva, vrlo je lako shvatiti koliko je Benzema važan kada uvali hat trick Chelseaju ili Paris Saint-Germainu. Međutim, još bolji dokaz koliki je Benzema superheroj ovog Reala bila je utakmica protiv Barcelone.
Ancelotti nije budala. Čovjek nije stavio Luku Modrića na lažnu devetku zato jer je želio eksperimentirati ili zato jer ne zna ništa o nogometu, pa nije pretpostavio da Modrić neće biti efikasan napadač. Stavio ga je gore kao očajnički pokušaj jer nije imao Benzemu.
Modrić i Kroos su ponajbolji playmakeri svoje generacije; obojica će ući u povijest kao genijalni organizatori napada i savršeni dodavači lopte. S njima dvojicom možeš držati loptu do besvijesti u sredini jer su otporni na pritisak i ne gube loptu. Ali isto tako, Modrić i Kroos neće prenijeti loptu s centra do suparničkog kaznenog prostora tako što će probiti suparničku liniju driblingom. Ljuljat će suparničku zonu dok ne stvore prostor, igrat će u širinu i strpljivo tražiti rupu, ali za otići naprijed u pravilu trebaju nekoga kome će dodati okomitu loptu. Benzema je taj netko; on je figura koji spaja vezni red s napadom. On je lik kome će Kroos i Modrić dodati loptu i preko koga će cijela momčad prijeći u završnicu. On je ključ Realova napada.
Zato je Ancelotti stavio Modrića protiv Barcelone. Nadao se da u njemu može dobiti barem dio onoga što Benzema donosi kada se leđima okrene golu, sačuva loptu u gužvi i razigra suigrače. Modrić je, barem u teoriji, bio potencijalno rješenje jer može funkcionirati u gužvi, zna sačuvati loptu i odlično razigrava suigrače. Ali nije Benzema i Real se raspao.
To je dio Benzemine igre koji je bio stalno prisutan; i kada su ga svi pljuvali i sad kad je došao na razinu superheroja. Otkako je Mesut Özil otišao, Real je u završnicu dolazio ili kroz kontru tako što je netko gurnuo loptu u prostor Ronaldu i Baleu da naprave kontru ili u postavljenom napadu koji je uvijek išao preko Benzeme. Problem je u tome što su ljudi bili previše opterećenim brojanjem golova da bi shvatili kako Benzema oduvijek igra nogomet onako kako ga treba igrati: momčadski.
Nije da Benzema nije čuo zvižduke i da ih nije bio svjestan. Kad su ga pitali oko kritika, jasno je rekao što mu smeta i da ga to frustrira. U tome i jest poanta svega. Znao je kako ljudi funkcioniraju i zašto ga maltretiraju, ali nije se odlučio prilagoditi tome. Nije došao u napast zaštititi sebe i ugurati koji gol više kako bi skinuo pritisak sa svojih leđa. To bi bilo ljudski jer Benzema zna kako zabiti gol, mogao ih je ganjati i kada je Ronaldo bio u momčadi. Međutim, superheroji se žrtvuju za druge.
Benzema je znao sve, ali je nastavio igrati nogomet onako kako se nogomet treba igrati. Sklonio je vlastiti ego na stranu, podredio se suigračima i žrtvovao svoj individualni učinak kako bi dao maksimum svojoj momčadi. U jednom trenutku je taj maksimum bio trčati za Ronalda i gurati mu lopte u noge, a u drugom trenutku je trpati Chelsea i PSG. Ali što god bilo, Benzema je davao svoj maksimum.
Zato je zaslužio ovo što mu se događa. Zaslužio je golove, zaslužio je pohvale, zaslužio je kapetansku vrpcu i zaslužio je status superheroja. Jer to je ono što je oduvijek bio, veći od golova koje zabija.
