Topnički dnevnici

Bišćan: Samo po svom

U21 izbornik forsira svoju fiksaciju nauštrb svega i svih

Izgledalo je kao da je sve pod kontrolom.

Hrvatska U-21 reprezentacija u Varaždinu je dočekala vršnjake iz Austrije čvrsto držeći prvu poziciju u kvalifikacijskoj grupi za Europsko prvenstvo. Momčad Igora Bišćana u prvih je šest utakmica upisala šest čistih pobjeda i trebalo je samo dovršiti posao kako bi se kvalificiralo u Gruziju i Rumunjsku. Bišćan je odlučio ispuniti taj zadatak tako što je na travnjak poslao trojicu stopera, Josipa Stanišića na desnom boku i Bartola Franjića na lijevom, računajući da će iskontrirati realno slabijeg suparnika kojem je predao loptu.

Plan nije upalio. Hrvatska je u prvom poluvremenu domaće utakmice protiv Austrije imala jedan jedini udarac prema suparničkim vratima. Podatak koji još bolje ilustrira to koliko je bila nemoćna jest onaj da je samo 42 posto posjeda lopte uspješno prenijela na suparničku polovicu terena. Lako za to što momčad nije bila opasni po suparnička vrata; nije mogla ni prebaciti loptu preko centra.

Međutim, još uvijek je sve bilo pod kontrolom. Hrvatska je imala šest pobjeda i jedan remi, još uvijek je držala vrh ljestvice i bile su preostale još tri utakmice da bi se završio posao.

Na javnoj funkciji nemaš baš taj luksuz da ignoriraš javnost i radiš kao da si u privatnoj firmi. Ako Bišćan to ne shvaća, onda izbornička fotelja nije za njega

U prvoj idućoj utakmici Bišćan se ponovo oslonio na isti plan. Ponovo je na travnjak poslao Stanišića, Boška i Josipa Šutala, Marija Vuškovića te Franjića na lijevom beku kako bi u domaćem susretu s Finskom imao formaciju s praktički petoricom stopera. I ponovo se dogodila ista situacija kao protiv Austrije. Hrvatska nije mogla prijeći centar i tijekom cijelog prvog poluvremena nije stvorila niti jednu jedinu šansu. Samo što je Finska, za razliku od Austrije, znala napasti i prvo poluvrijeme je završeno s 0:3.

Tu Bišćan više nije imao što čekati. Ovaj put se nije dogodilo samo to da plan nije upalio; eksplodirao mu je u lice i trebalo je pokušati spasiti što se spasiti dalo. Izvadio je Stanišića i uveo Juricu Pršira kako bi iz formacije s petoricom u zadnjoj liniji prešao u 4-2-3-1, a uveo je i Stipu Biuka na lijevo krilo kako bi zajedno s Martinom Baturinom na desnom razvukao suparničku obranu. Hrvatska je s tim promjenama zaigrala puno bolje; vratila je dva gola zaostatka, promašila je kazneni udarac, stavila je suparnički kazneni prostor pod opsadu i stvorila je nekoliko jako dobrih prilika za povratak iz mrtvih.

Kada se podvuče crta, odigrala je užasno prvo poluvrijeme i jako dobro drugo. Izgubila je tri boda, ali se zaključak za završne dvije utakmice nametao sam od sebe. Sve je još uvijek bilo pod kontrolom, Hrvatska je još uvijek držala prvo mjesto u grupi i za prvo mjesto joj je trebao bod protiv Norveške. Zadnja utakmica protiv Estonije gotovo da se nije ni računala, jer Estonija u cijelim kvalifikacijama nije uhvatila niti boda, tako da se podrazumijevalo da će Hrvatska to dobiti.

Na kraju krajeva, Bišćan je odradio jako dobro Europsko prvenstvo, na kojem je U-21 reprezentaciju uveo u četvrtfinale te u njemu tek nakon produžetaka izgubio od Španjolske. Ali svaki dobar segment igre koji je Hrvatska odigrala došao je nakon što je Bišćan odbacio rigidni sustav i odlučio se aktivnije napasti suparnika. Razdoblje nakon što je Engleska zabila drugi gol, 20-ak minuta protiv Švicarske, završnica regularnog dijela protiv Španjolske kad je Hrvatska morala napasti. Svaki od tih dobrih segmenata na turniru imao je samo jedan zajednički nazivnik: napadački pristup.

Kada se zbroji iskustvo s Eura s iskustvom koje su ponudile utakmice protiv Austrije i Finske, u kojima je Hrvatska izgledala vrlo loše s petoricom obrambenih igrača i u kojima je prodisala tek kada je promijenila pristup, onda se rješenje za zadnje dvije kvalifikacijske utakmice činilo očitim.

Međutim, Bišćan je ignorirao sve zaključke i opet je napravio istu stvar.

Protiv Norveške je ponovo na travnjak poslao formaciju s trojicom stopera. Ovaj put je društvo Vuškoviću i Josipu Šutalu činio Krešimir Krizmanić, desno je ponovo bio Stanišić, a lijevog beka igrao David Čolina, koji je na toj poziciji ipak nešto ofenzivniji od Franjića. Zapravo, Bišćan se odlučio za petoricu stopera; trojica su igrala na stoperskim pozicijama, Stanišić je više stoper nego bek, a izbornik je još stavio i Nikolu Soldu u vezni red.

Nije da Bišćan nema izbora pa da mora sve bazirati na stoperima. To je bio njegov svjesni izbor. Na klupi su mu bili Pršir, koji je ove sezone odigrao 29 HNL utakmica u veznoj liniji te Veldin Hodža, koji je odigrao sve proljetne utakmice za Hrvatski dragovoljac. To je njihova pozicija, ali ako im se već ne vjeruje i ako ih se zove da popune broj, onda više logike ima pokušati s Tonijem Frukom ili Baturinom koji su bili na popisu nego podignuti Soldu, koji je stoper. Na kraju krajeva, Dion Drena Beljo je zabio 15 golova u HNL-u uz četiri asistencije. Čovjek je pokazao da može nositi momčad na seniorskoj razini, a Bišćan mu je u cijelom kvalifikacijskom ciklusu dao 59 minuta i nastavio je forsirati nešto što dvaput nije prošlo, podebljavajući svoju fiksaciju tako što je pogurao još jednog stopera u vezni red.

Nije sporno to da je Igor Bišćan dobar trener. Čovjek iza sebe ima rezultate koje mu nitko ne može oduzeti. U prvoj sezoni osvojio je drugu ligu s Rudešom, u drugoj sezoni postao slovenski prvak s Olimpijom, a onda je u trećoj osvojio Kup s Rijekom. On ima svoj pristup nogometu, dosad mu je davao plodove i jasno je da će se osloniti na njega kada uđe u stresne situacije. Ali poanta nije u tome hoće li mlada reprezentacija igrati na Euru u Moldaviji i Rumunjskoj ili neće. Poanta nije čak niti u tome je li Bišćan pogriješio ili nije, jer utakmica protiv Norveške može biti dobro postavljena usprkos porazu. Poanta je isključivo u tome što prolazi kod javnosti koja prati seniorsku reprezentaciju i koja su očekivanja postavljena od izbornika.

Bišćan nije u istom statusu kao Ognjen Vukojević, Josip Šimunić ili Tomislav Rukavina i nije nakon odlaska iz Rijeke poziciju izbornika mlade reprezentacije prihvatio zbog redovite plaće i prilike da ostane u nogometu. On je trenutno u U-21 selekciji da bi nakon toga bio u najužem izboru za preuzimanje seniorske reprezentacije.

Problem je u tome što je mjesto izbornika A reprezentacije javna pozicija i kao takva traži da s tom javnosti znaš raditi. Nije nužno baš odlaziti u totalni populizam kako bi izgradio status kod casual navijača koji prate samo reprezentaciju niti treba sastavljati momčad po regionalnom ključu, ali nagurati petoricu stopera u momčad u hrvatskoj će se javnosti možda tolerirati onda kad se pobijedi. Kada se izgubi, to onda postaje ozbiljan problem, pogotovo ako se na taj način već izgubilo. Bišćan je u zadnjih nekoliko utakmica u mladoj reprezentaciji pokazao kako nije do kraja shvatio da izbornička pozicija nije samo nogometna, nego je i javna.

I možda Bišćana zbilja nije briga što netko iz mase misli o njemu. Možda nema namjeru ispunjavati očekivanja neke nedefinirane sume ljudi koji ne prate nogomet baš toliko duboko. To je legitiman pristup, ali na javnoj funkciji nemaš baš taj luksuz da ignoriraš javnost i radiš kao da si u privatnoj firmi. Ako Bišćan to ne shvaća, onda izbornička fotelja nije za njega. Takvi obično ne izdrže dugo jer ih ovi gore odbace da bi zaštitili sebe.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.