Shearer je pričao iz iskustva i malo je karikirao brojke. Međutim, Jens Bangsbo se ne bavi karikiranjem. Riječ je o aktualnom članu stručnog stožera Gian Piera Gasperinija u Atalanti i bivšem Juventusovu pomoćnom treneru koji je nakon nogometne karijere doktorirao psihologiju i zaposlio se kao profesor sportskih znanosti na Sveučilištu u Kopenhagenu. Ondje je s kolegom Birgerom Peitersenom nogometu pristupio znanstveno i došao do zaključka da prosječna momčad za vrijeme prosječne utakmice ima između 230 i 280 napadačkih radnji, a od svih napadačkih akcija u prosjeku se svega pet do osam može definirati kao izravno opasno po suparnički gol.

To je otprilike dvostruko više ‘praznog hoda’ u odnosu na Shearerovih 18 sprintova za jedan gol, ali ovdje se gleda prosjek, a Shearer je bio elitni napadač. Prema Bangsbovim i Peitersenovim podacima vrhunske momčadi, poput Barcelone i Real Madrida, u dvobojima s debelo inferiornim momčadima zbog individualne dominacije u duelima i visokog posjeda lopte imaju oko 420 napadačkih radnji, ali rijetko slože preko 15 situacija opasnih po suparnički gol. Shearera i Bangsboa veže identična poanta: u nogometu su golovi rijetki, a da biste ih zabili, morate puno raditi i čekati pravi trenutak.

Borussia je pogriješila u tome što nije bila spremna maksimalno iskoristiti ono što Haaland nudi i nije sagradila momčad oko njega

Borussia Dortmund je dočekala pravi trenutak.

Jedino je pitanje je li spremna za za taj trenutak i je li odradila 18. sprint koji će dovesti do uspjeha ili je baš tada odlučila zastati i odmoriti?

Zapravo, sve svodi na Erlinga Brauta Haalanda. On je ključni faktor koji običan trenutak čini pravim. Otkako je u siječnju prošle godine iz Salzburga prešao u Dortmund, Haaland dominira Bundesligom. Za Borussiju je u svim natjecanjima ukupno odigrao 70 utakmica, a učinak mu je okrugao: u 70 utakmica je sudjelovao u 90 golova; njih 71 je zabio i za 19 je asistirao.

To je prosječno gol ili asistencija na svakih 63,7 odigranih minuta u Borussijinu dresu. Da bi vam bilo jasnije, Robert Lewandowski je prošle godine odigrao povijesnu sezonu za napadača u njemačkom nogometu koja ga je podigla u kandidata za Zlatnu loptu, a prosječno mu za gol ili asistenciju u najboljoj sezoni života treba samo šest minuta manje nego Haalandu u cijeloj karijeri u Dortmundu.

Zapravo, glupo je objašnjavati koliko je Haaland dobar. Riječ je o stroju za golove; hibridu koji je spreman ispuniti zahtjeve i očekivanja centarforske pozicije koji su postali nemoguće visoki.

Jasno je da Haaland neće vječno ostati u Dortmundu. Čak niti najveći optimisti među Borussijinim navijačima ne gaje iluziju da će on karijeru završiti u žuto-crnom dresu. Njemu je Borussia oduvijek bila tek usputna postaja, samo još jedna stepenica u pažljivo isplaniranom igračkom razvoju koju mora savladati prije nego što dođe u poziciju iz koje zbilja može ispuniti svoje ambicije. Uostalom, njegov zastupnik Mino Raiola je inzistirao na tome da se u igračev ugovor stavi otkupna klauzula koju potencijalni kupac može aktivirati i Borussia je pristala na to.

Pristala je na to prvi put nakon što je Mario Götze po istom principu otišao u Bayern, a sportski direktor Michael Zorc je tom prilikom na skupštini kluba javno poručio kako od tog dana o transferima odlučuje isključivo Borussia i kako više nikad neće potpisati ugovor koji u sebi ima fiksnu odštetnu klauzulu te time prepustiti nekome drugome da postane šef. Raiola ga je natjerao da prekrši obećanje. U ovom poslu on je šef, Haaland projekt, a Dortmund usputna postaja na putu prema još više novca.

Je li se Borussiji isplatio rizik? Već nakon tri minute je bilo jasno da jest. Toliko je, naime, Haalandu trebalo da zabije prvi gol Augsburgu nakon što je ušao s klupe u svom debiju. U pola sata, koliko je bilo ostalo do kraja utakmice, zabio je još dva komada i riješio pitanje je li Borussia pogriješila zato što je odlučila pristati na Raioline uvjete. Kvragu, 71 gol i 19 asistencija u 70 utakmica govori dovoljno samo za sebe.

No, Borussia je pogriješila u tome što nije bila spremna maksimalno iskoristiti ono što Haaland nudi i nije sagradila momčad oko njega.

Prošli tjedan momčad je gostovala kod Wolfsburga. Bila je to prva ligaška utakmica u kojoj je Haaland bio u zapisniku nakon šest tjedana oporavka od ozljede i počeo ju je na klupi. U prvoj postavi su bili Donyell Malen kao centralni napadač i Marius Wolf kao desno krilo, umjesto kojeg je ušao Ansgar Knauff.

Stvari su vrlo jednostavne. Malen i Knauff su talentirani igrači koji mogu napraviti jako dobre karijere. Wolf je polivalentan igrač koji je igrao za pet bundesligaških klubova i može pokriti oba krila, desnog beka i sve tri vezne pozicije. Međutim, ako znaš da će Haaland na kraju sezone napustiti klub i da nećeš više imati igrača koji praktično garantira da svaku utakmicu počinješ s prednosti od 1:0, onda nema smisla spremiti sezonu tako da Wolf odigra devet od 13 ovosezonskih ligaških utakmica. Uz svo dužno poštovanje Wolfu, ali rijetki su trenuci kada u nogometu možete doći do uspjeha i morate ih dočekati spremni, što znači da vrijeme koje imate s Haalandom u momčadi ne možete trošiti na Wolfa.

S Wolfom ili bez njega, nije realno očekivati da Borussia osvoji Bundesligu. Sve da je sve napravljeno kako treba, Bayern je i dalje osjetno jača momčad koja prvo treba kiksati da bi Borussia to iskoristila, a to nije baš izgledno. Međutim, najbolji pokazatelj da Borussia nije bila spremna na ovu sezonu je Liga prvaka, gdje nije uspjela proći skupinu s Ajaxom, Beşiktaşom i Sportingom.

Momčad nije spremna kadrovski; uložen je ozbiljan novac u Malena kao centralnog napadača, a nije se riješilo pitanje desnog krila i rupe koja je nastala kada je Jadon Sancho prodan u Manchester United za 85 milijuna eura. Stoperi su bili jedan od većih problema prošle sezone, a problem se pokušao riješiti posudbom Marina Pongračića — on je doveden na posudbu iz Wolfsburga gdje nije bio u prvom planu, a odgovor na to što je Axelu Witselu pukla Ahilova tetiva bila je prodaja Thomasa Delaneyja u Sevillu.

Kada zbrojite sve, Borussia je ovog ljeta prodajama zaradila 108 milijuna eura, a u momčad je uložila 45 milijuna — 30 na napadača koji bi ionako grijao klupu Haalandu i 15 u vratara. Problemi u obrani i veznom redu ostali su neriješeni, a prodaja Sancha je otvorila ozbiljnu rupu na desnom krilu koju je trebao popuniti isključivo Giovanni Reyna, igrač koji se tek treba afirmirati.

Borussia se kreće u krugovima. To je naprosto politika kluba na koju su šefovi prisiljeni zbog svoje pozicije na tržištu. Kupiš talentiranog mladog igrača, podrediš mu neke uvjete kako bi ga razvio i onda ga na kraju prodaš dalje za profit od kojeg živiš, a zatim kreneš u ciklus iz početka.

Upravo zbog toga je ovo Borussijin trenutak u vremenu.

Haaland je nestvarno dobar, trpa golove takvom lakoćom i nije da mu stvarno treba išta prilagođavati. To je prilika, to je taj kratki trenutak kada si u poziciji biti opasan jer Haaland će iduće sezone otići i tu se Borussiju neće ništa pitati. Raiola će donijeti ponudu, igrač će spakirati torbe, a Borussia će morati ponovo naći nekoga oko koga će graditi momčad.

Sad ima Haalanda, ali nema desno krilo, nema rotaciju u obrani i nema pravog nositelja u veznom redu. Ili ako ima, ima u vidu Reyne ili Judea Bellinghama koji su i sami projekti, igrači koje treba razvijati i kojima treba prilagođavati situacije. Na kraju krajeva, Borussia nema spremnu ni taktičku osnovu, jer Marco Rose je preuzeo momčad na ljetnoj pauzi i još lovi konce momčadi koja je nesavršeno sagrađena.

Utakmica s Bayernom je prilika, jer situacija na ligaškoj ljestvici nije loša. Dapače, bolja je nego igra u uvodnih 13 kola i Borussia je tu negdje iza Bayerna te izgleda kao da vreba svoju priliku. Međutim, bez obzira na rezultat Der Klassikera, nekako je dojam da je svoj trenutak u vremenu dočekala nespremna. U onaj odlučujući sprint koji je trebao dovesti do gola nije ušla kao momčad koja ima Erlinga Brauta Haalanda nego nekako mlako, računajući da će već u idućoj akciji biti ista prilika.

A nogomet ne funkcionira tako; golovi su rijetki i priliku morate dočekati spremni.