Iako se radnja događa oko cvjećarne koja je smještena u New York, strip Alan Ford nikad nije doživio svoje englesko izdanje. Alan Ford je fenomen koji je vezan uz Italiju i prostor bivše Jugoslavije.
Slična je situacija kod engleske serije ‘Allo ‘Allo! koja je snimana kroz devet sezona. Bila je toliko popularna da je imala i preko 200 izvedenih predstava koje su punile kazališta u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali i ona po Australiji, Indiji, Jamajci i Bahamima. Međutim, za razliku od Mućki ili Fawlty Towersa, serija koje su stekle popularnost u cijeloj Europi, humor u ‘Allo ‘Allo! zasnovan je na suptilnim jezičnim akrobacijama i nije mogao prenijeti taj duh izvan engleskog govornog područja. Nigdje osim na prostoru Jugoslavije, gdje je Nebojša Cvetković preveo ne samo besmisleni englesko-francuski, nego ga je prilagodio na isti način na koji je Nenad Brixy napravio to s Alanom Fordom i zauzvrat je dobio jedinstven fenomen.
Nogometna verzija Alan Forda ili ‘Allo ‘Allo! je Transfermarkt.
Matthias Seidel je 2000. preselio iz Bremena u Hamburg i vrlo brzo je shvatio da Werder ima jako slabu praćenost u medijima izvan Bremena, tako da je napravio web stranicu na kojoj se moglo pregledavati učinak i vrijednost igrača koji su eventualno bili interesantni kao Werderove transferne mete. Ubrzo su mu se javili navijači drugih klubova i Transfermarkt je postao internetski portal koji je, u suštini, ogromna baza podataka.
Brozović cijelu ovu sezonu igra lošije nego prethodne, ali u zadnjih mjesec ili dva je debelo ispod svojih standarda
Tu bazu podataka pune tisuće ljudi iz cijeloj svijeta; 80 stalno zaposlenih surađuje s čitavom vojskom volontera koji unose podatke s utakmice te predlažu procjenu tržišne vrijednosti igrača. Upravo u tim volonterima i jest baza cijelog projekta. Transfermarkt nema algoritam koji računa vrijednosti na temelju univerzalnih parametara, sve se oslanja na crowd wisdom i koncept u kojem će presjek subjektivnih mišljenja sto ljudi na kraju dati realnu sliku.
I nije da Transfermakt nije popularan. Ne bi bilo moguće dohvatiti detalje o preko 800.000 igrača da njegova mreža suradnika nije razgranata preko cijelog svijeta. Koriste je navijači, novinari, ali i analitičari koji iz nje vuku informacije ili programeri koji podatke dostupne na Transfermarktu koriste za učenje prediktivnih modela i umjetne inteligencije. Transfermarkt se koristi u svim dijelovima svijeta, ali stranica ima nesrazmjernu popularnost u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije — jer u engleskim ili talijanskim medijima gotovo nikad nećete naći referencu na njega, dok je kod nas stalna tema.
Jedna od najboljih ilustracija toga je popis najpopularnijih igrača. Transfermarkt na naslovnoj stranici konstantno nudi listu 10 najpretraživanijih imena u protekla 24 sata, koju konstantno ažurira. Kada je Toni Borevković stigao u Hajduk iz Vitórije de Guimarães, zasjeo je na vrh popisa najpopularnijih igrača tog dana. Yassine Benrahou je bio drugi, Chidozie Awaziem treći, Robert Ljubičić sedmi, a Mahir Emreli 10. igrač dana. Marko Livaja je u prosincu 2021. na vrhu liste najpretraživanijih bio ne samo jedan dan nego tri dana uzastopce.
U tom je kontekstu ponekad teško objasniti da Transfermarkt nije Sveto pismo. Njegove se procjene moraju uzeti s dozom odmaka i nisu konačna istina koja vrijedi do zadnjeg centa. Recimo, na Transfermarktu piše da su Marco Pašalić i Mario Pašalić braća. Ali te promjene mogu biti indikativne, pogotovo kad ih gledate u kontekstu trendova.
Na zadnjem ažuriranju porasla je cijena Josipu Stanišiću. On je odradio jako dobru utakmicu protiv Paris Saint-Germaina, teška ozljeda Lucasa Hernandeza i loša prilagodba Joãa Cancela su mu otvorili dodatne minute u klubu, a on ih je odlično iskoristio. S druge strane, vrijednost je pala Borni Sosi, Mislavu Oršiću, Lovri Majeru i Marcelu Brozoviću.
Nastavak je to ledenog proljeća hrvatskih reprezentativaca. Na ažuriranju prije toga srušena je vrijednost Andreju Kramariću kojemu se, kao i Sosi, malo promijenio kontekst u klubu. Ali u istom je periodu smanjena procjena vrijednosti Marija Pašalića i Nikole Vlašića.
Tu dolazimo do suštine problema. Pašalić je prošle sezone u Atalanti zabio 13 golova i dodao sedam asistencija, a ove je sezone na dva gola i dvije asistencije uz 50 posto odigranih minuta. Majer je u sličnoj situaciji. On je prošle sezone imao šest golova i osam asistencija i bio je član L’Équipeove momčadi sezone, a sad je na jednom golu i tri asistencije u samo 42 posto odigranih minuta u prvenstvu. U malo boljoj situaciji je Vlašić koji ima četiri gola i dvije asistencije, ali redovito igra u punoj minutaži, osim što je zbog ozljede propustio mjesec dana proljetnog dijela sezone.
Međutim, Pašalić, Majer i Vlašić su u ovom trenutku 13., 14. i 15. igrači reprezentacije. Netko može — ovisno o objektivnim (taktičkim) ili subjektivnim (navijačkim) uvjetima — dati prednost jednome, drugom ili trećem, ali sva trojica su opcije s klupe, baš kao i Oršić.
U tom je kontekstu Marcelo Brozović najveći problem za Zlatka Dalića.
On je neupitni starter, jedan od petorice najvažnijih igrača momčadi, a njegova vrijednost se u svega par mjeseci srozala s 40 milijuna na svega 28 milijuna eura. Nije Sveto pismo, ali pokazuje trend. Trend je još bolje pokazala utakmica protiv Turske. Brozović je dobio samo tri od 15 duela u kojima se našao, a suparnički igrači su ga osam puta uspješno predriblali. Griješio je u dodavanjima, često je bio potpuno izvan pozicije i odigrao je vjerojatno svoju najlošiju utakmicu u reprezentativnom dresu.
I da je to samo jedna utakmica, stvar ne bi bila zabrinjavajuća. Ali Brozović je u lošoj situaciji i u Interu. Problemi su počeli još prije Svjetskog prvenstva. Brozović je legao na travu u 16. minuti utakmice Lige nacija protiv Austrije i tu mu je stradala zadnja loža. Preskočio je niz utakmica, u zadnje tri utakmice prije Svjetskog prvenstva je ulazio s klupe, pa je bio jedan od ključnih kotačića u osvajanju bronce u Kataru, a onda je ozlijedio list, zbog čega je propustio pet utakmica na otvaranju proljetne sezone. Nakon toga je ulazio s klupe, hvatao ritam utakmica i jako se mučio postići razinu forme na koju je navikao.
Brozović cijelu ovu sezonu igra lošije nego prethodne, ali u zadnjih mjesec ili dva je debelo ispod svojih standarda. Ako brojke periodu nakon Svjetskog prvenstva skaliramo na 90 odigranih minuta, što bi mu trebalo odgovarati s obzirom da je samo dvaput odigrao svih 90, Brozović ima pad u dodavanjima, točnosti dodavanja, broju duela, postotku osvojenih duela, točnim dugim loptama, presječenim i oduzetim loptama. Skok ima u počinjenim prekršajima i pogreškama koje su dovele do suparničkog udarca.
Nije samo da Brozović ne igra dobro; dojam koji je ostavio toliko je loš da je na sebe navukao bijes navijača. Od povremenog kapetana i ponajboljeg igrača momčadi postao je praktički dežurni krivac za sve loše što se događa u Interu.
Čak je i utakmica protiv Juventusa, u kojoj je Brozović imao najviše dodira s loptom u svojoj momčadi i koju je odradio na zbilja visokoj razini, svejedno izazvala kritike. Inter je izgubio, a mediji su u prvi plan stavili detalj da je Brozović bio daleko od svoje zone u kojoj je Adrien Rabiot prihvatio dugu loptu i onda je gurnuo strijelcu Filipu Kostiću. Navijači su se, s druge strane, uhvatili toga da je Brozovićeva povratna trka bila toliko slaba da nije mogao pretrčati suca u kojeg se čak zabio u pokušaju da dođe do Rabiota.
Do utakmice s Nizozemskom na završnici Lige nacija ostalo je još 75 dana. To je dovoljno vremena da ovo ledeno proljeće u koje je upao ipak otopli i da se Brozović vrati ne na maksimum, ali barem na onu razinu koju je prikazivao početkom sezone. Jer Brozović je jedan od najvažnijih igrača za ono što Hrvatska pokušava igrati. Dalić za njega nema zamjenu, osim eventualno Josipa Mišića koji još nije dobio poziv, ali ni dva Mišića ne mogu pokriti toliko prostora koliko ga pokriva Brozović.
Brozović je ključ, a kontinuirani pad njegove vrijednosti znak je koji brine jer pokazuje trend. Trend koji je puno veći problem od pogrešaka protiv Turske.
