Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Das ist Walter

O Stuttgartovu nogometu iz budućnosti, gladnim i sitim kokošima

Ponekad je poželjno tresnuti o pod.

Upravo to se dogodilo Stuttgartu kad je 2016. ispao iz Bundeslige nakon što je 39 uzastopnih godina bio član elitnog razreda njemačkog nogometa. Nije se dogodilo ništa dramatično, samo je cijeli klub nakon što je 2007. osvojio naslov prvaka upao u spiralu loših odluka i mediokritetskih izbora koji su održavali stanje prividne ravnoteže. U suštini, sve što je odavalo dojam neke lažne kontrole bio je taj status bundesligaša i jedini motiv za sve poteze bio je taj strah od ispadanja u Cvajtu, jer Stuttgart je peti najveći nogometni klub u Njemačkoj. A tamo gdje su ljudi, tamo je i pritisak.

Takozvana socijalna facilitacija očituje se u pojavi da prisutnost promatrača olakšava izvođenje neke aktivnosti. Socijalna inhibicija, naprotiv, znači pojavu kod koje prisutnost promatrača otežava izvođenje neke aktivnosti. U začecima psihologije kao uređene znanosti Norman Triplett bio je prvi koji je proučavao taj fenomen. Još kao student primijetio je da sportaši iz njegove grupe trče nešto brže kad imaju suparnika kojeg moraju pobijediti, nego kad trče samo protiv štoperice koja im mjeri vrijeme. Kako bi dokazao da prisustvo drugih utječe na rezultate, zadao je ispitanicima da namataju uže na komad drveta. Radeći u društvu, djeca su to činila brže nego kada su se utrkivala samo sa satom. Rezultate istraživanja objavio je 1898. American Journal of Psychology.

Razlog zašto nam je rezultat drugačiji je prije svega u djelovanju emocija. Prisutnost drugih producira strah od mogućeg neuspjeha koji će onda biti svima poznat. Kad vas netko gleda, u cijelu priču se uključuje doživljaj vlastite vrijednosti, a to je jedan od najsnažnijih motiva u ljudskom ponašanju.

U društvu u kakvom ljudi poput Waltera nisu hrabri inovatori nego neprilagođene budale, spirala mediokritetstva je logična posljedica

Upravo zato je Stuttgart klizio u drugu ligu.

Klub koji prate milijuni ljudi naprosto je bio u strahu povući riskantan potez koji bi ga eventualno mogao koštati ispadanja; uprava je donosila prilično kompromisne i mediokritetske odluke dok su drugi klubovi birali naprednije opcije. U Cvajti je Stuttgart proveo samo jednu sezonu, osvojio je ligu jer je imao toliko love i moći da mu ostatak konkurencije nije mogao parirati. Vratio se odmah natrag u Bundesligu, gdje je prve godine osvojio sedmo mjesto, ali je prošle sezone opet ispao. U Stuttgartu su tresnuli o pod i shvatili da su preslabi za Bundesligu upravo zbog toga što su vukli kompromisne i prije svega mediokritetske poteze. Kad su tresnuli, više nije bilo razloga za strah.

Prvi izbor je bio Sven Mislintat, koji je postao sportski direktor. Mislintat je bio skaut u Borussiji Dortmund koji je doveo Roberta Lewandowskog iz Lecha, ali njegov najbolji posao je bio Shinji Kagawa kojeg je doveo iz druge japanske lige kad je ovom bila već 21 godina. Nakon što je Kagawa postao jedan od ključnih igrača s kojima je Jürgen Klopp osvojio dva naslova prvaka, Mislintatovo je ime je postalo sinonim za jednog od najnaprednijih stručnjaka u nogometu. Njegov izum je mitski Footbonaut, a iza njega je ostala čitava ergela igrača koja je klubu donijela milijune eura i, puno važnije, čitav sustav skautinga i korištenja modernih tehnologija u evaluaciji talenta. Zato ga je pozvao Arsenal kad je prelazio u post-Wengerovu eru; ali Mislintat je najbolje radio u uređenom sustavu i nije se dugo zadržao u Arsenalovu kaosu, tek 14 mjeseci.

U Stuttgartu ima još teži posao: od kaosa napraviti sustav.

Njegov prvi izbor za trenera bio je Tim Walter, koji je prošle godine oduševio svojim taktičkim rješenjima u Holsteinu iz Kiela i koji sa sobom nosi imidž hrabrog inovatora. Dobar dio svog stila Walter temelji na iskustvu koje je dobio radeći s Thomasom Tuchelom i Julianom Nagelsmannom, kod kojih je redovito dolazio na praksu.

Strah koji se kod ljudi javlja zbog prisutnosti drugih kad izvodimo neku radnju psiholog Abraham Maslow nije uopće nazivao strahom. On ga je tumačio potrebom za poštovanjem i samopoštovanjem. Tu Walter ima ogromnu prednost pred svima drugima — on ne osjeća strah jer ima ogromnu razinu samopoštovanja.

“Izabrao sam Stuttgart, a ne ligu“, objasnio je Water na pitanje novinara zašto se odlučio za projekt u drugoj ligi ako je imao ponude iz prve. “Thomas Hitzlsperger i Sven Mislintat su me toliko inspirirali u našim razgovorima da sam želio doći ovamo i stvoriti nešto što će ispuniti ciljeve kluba. Želim da igramo hrabar i atraktivan nogomet, želim imati kontrolu u svim fazama utakmice.“

Walter je taktičku evoluciju odveo dva ili tri koraka dalje.

Stuttgart igra sustav u kojem stoperi odlaze visoko u vezni red, a u izlasku od vratara bočni igrači preuzimaju uloge stopera, dok se vezni igrači pomiču kako bi zauzeli bočne zone. Njegove rotacije su luđačke, inovativne i nikad dosad viđene, ali za njega je to nešto sasvim normalno.

Prošle sezone je u Kielu gradio igru od vratara na način da nije imao brojčanu prednost u prvoj liniji nego je podizao dodatne igrače u napad kako bi ondje imao igrača više, vjerujući svojim igračima da će riješiti situaciju. On im je ionako dao sve moguće upute i spremio im sve što im je trebao spremiti, unutar tog kaosa leži točno razrađen sustav u kojem svatko ima svoju ulogu.

Fudbalska taktika evoluira, odlazi daleko, predaleko.Novi trener Stuttgarta Tim Walter pokazuje nam kako će fudbal…

Gepostet von General poslije bitke am Montag, 19. August 2019

I prilično je napredno, Walter igra nogomet iz budućnosti koji ostavlja puno prostora za pogrešku. I prilično je riskantno, ali postoji tu jedan dodatni aspekt priče.

Između Tuchelove rodne kuće u Krumbachu do Landsberg am Lecha, mjesta u kojem je rođen Nagelsmann, ima nešto manje od 50 kilometara. Tek malo sjevernije se smjestio Bruchsal, gradić u kojem je rođen Walter. Sva tri grada zajedno nemaju niti 80.000 stanovnika, ali takva koncentracija vrhunskih nogometnih trenera — i to trenera s najnaprednijim taktičkim idejama u njemačkom nogometu, koji se nisu poznavali prije nego što su napravili ime i počeli učiti jedan od drugih — nije slučajna.  Stvar je u mentalitetu, načinu razmišljanja koji je postao identitet ljudi. To da Walter rotira stopere koji postaju vezni igrači, bekove koji ulaze na stopere i veznjake koji preuzimaju bočne pozicije samo je manifestacija potrebe da se napreduje, da se smisli nešto novo i nešto bolje, da se izrazi kreativnost kako bi se krenulo dalje.

Gledati ih odvojene od konteksta u kojem su odrasli, i oni i Klopp koji je rođen baš u Stuttgartu, sasvim je pogrešno. Nitko od nas nije odvojen od društva koje nas određuje i nitko od nas se ne može izolirati od utjecaja onoga tko je do nas i od onoga što on radi.

Psiholog E. M. Bayer je još 1929. godine proučavao taj fenomen na životinjama i njegove je rezultate objavio Zeitschrift für Psychologie. Eksperiment je bio u tome da gladnu kokoš postavi pred zdjelicu sjemenja i ona bi jela dok se ne bi zasitila i odmaknula od hrane. Kada bi bila donesena druga gladna kokoš, ona bi, logično, počela jesti. Međutim, ona prva, koje je već bila sita, odmah bi joj se pridružila i sada bi u društvu pojela 60 posto prethodne količine. Isto bi bivalo kad se pred hranu donesu dvije, tri ili više gladnih kokoši. Ona koja se već do sita najela opet će im se pridružiti. Zanimljivo, ako se stvari obrnu i ako imamo tri site kokoši koje su se već odmaknule od hrane, a istraživači onda donesu četvrtu, gladnu — ona će jesti sama. Ona sama naprosto ne predstavlja dovoljnu motivaciju da bi preostale tri nastavile kljucati.

Taj psihološki fenomen je isti i za ljude, a baš on objašnjava puno toga.

Zbog toga u Hrvatskoj – za razliku od Njemačke u kojoj je kultura takva da se, bez obzira koliko bio sit znanja, pridružiš se onom s novom idejom jer postoji gotovo egzistencijalna potreba za napretkom — i dalje vrijedi pravilo da ne možete upisati trenersku akademiju ako nemate četiri godine igranja organiziranog nogometa, te i dalje imate sportske novinare koji se hvale da 20 godina nisu pročitali nijednu knjigu.

A kad imate tri kokoši koje su na istoj razini, onda njima ona četvrta koja je gladna ne predstavlja nikakvu motivaciju da nastave kljucati i razvijati se. One su sebi same sasvim dovoljne. U takvom društvu ljudi poput Waltera nisu hrabri inovatori nego neprilagođene budale i onda je spirala mediokritetstva jedina logična posljedica.