Topnički dnevnici

Hajduk može

Momčad je protiv Vitórije izborila više od obične pobjede

U prosječnoj nogometnoj utakmici prosječna nogometna momčad obično ima između 90 i 120 različitih posjeda lopte. Kad utakmicu analizirate u ovom formatu kojim se mi na Telesportu bavimo, onda je jasno da ne možete obraditi svih 200-tinjak posjeda lopte na način na koji to rade analitičari u klubovima. Ovdje je ključna stvar reducirati kompleksnost utakmice na jedan ili dva konkretna trenutka; iz mase bitnih događaja izabrati onaj koji je najbitnije za širi kontekst i dobiti sliku koja će poslužiti kao ilustracija onoga što se događalo na travnjaku.

Nekad je to teže, nekad lakše, ali na utakmici između Hajduka i Vitórije de Guimarães taj se događaj nametnuo sam od sebe. Negdje oko 50. minute Stefan Simić je dobro reagirao na loptu koju je gostujući vezni red poslao prema Andréu Silvi, ubacio se ispred njega i presjekao dodavanje.

Zašto je u utakmici u kojoj su postignuta četiri gola ključni trenutak bilo obično presijecanje lopte u ne pretjerano opasnoj situaciji? Zato što je Hajduk u tom trenutku pokazao kako stvarno vjeruje da može slomiti utakmicu.

Cijelo prvo poluvrijeme Hajduk je jako dobro kontrolirao Vitórijine napade. Filip Krovinović je radio dobar posao zatvarajući linije dodavanja između obrane i vezne linije, Emir Sahiti i Stipe Biuk bili su pozicionirani nešto uže, a Lukas Grgić i Josip Vuković radili su dobar pritisak iza njihovih leđa, što je omogućavalo izlazak u presing. Jedino što je Vitóriji u takvom rasporedu snaga preostalo bilo je iznositi loptu preko Abdula Mumina, što naprosto nije funkcioniralo i Hajduk je bio bolja momčad na travnjaku.

U zadnjih desetak godina rijetko smo gledali ovakav Hajduk u europskim utakmicama; Hajduk kojemu su jasne vlastite kvalitete i ima samopouzdanje

Jedini problemi koje je Vitória povremeno stvarala bili su događali kad bi se André Silva spustio u prostor između linija jer je Hajdukova zadnja linija ostajala nešto dublje u odnosu na ostatak momčadi, a to je otvaralo džepove prostora u kojima je André Silva primao loptu i zadržavao je dok mu se ne pridruži ostatak momčadi. Nijedna od Silvinih situacija nije bila čista opasnost. Dobar dio razloga zašto to nije bila naslanja se na konzervativno — ako hoćete, ziheraški — postavljenu zadnju liniju koja se povlačila prema svom golu i primarno zatvarala prostor kako suparniku ne bi dopustila da napadne dubinu. To je funkcioniralo što se tiče oduzimanja izravnih šansi za pogodak, ali je Vitóriji davalo priliku da se oslobodi pritiska i da prodiše.

Kad je Simić prvi put skratio tu distancu i iskočio preko polovice, prostora za disanje više nije bilo. Hajduk je nakon toga gomilao pritisak u zadnjoj trećini. Lopta se konstantno vraćala pred Vitórijina vrata i, bez Andréa Silve kao ispušnog ventila koji će zadržati loptu dok mu suigrači izađu, intenzitet Hajdukovih napada se samo pojačavao.

Možda Hajduk, usprkos Vukovićevoj pogrešci, uopće ne bi primio gol da je obrana bila postavljena desetak metara niže i da se povlačila prema svom golu. Možda bi tako pozicionirana obrana odgodila suparnički napad sasvim dovoljno da se vrate veznjaci i zatvore prostor iz kojeg je Miguel Maga pogodio suprotni kut. Možda je nijansu riskantnije postavljanje otvorilo Portugalcima šansu da preuzmu utakmicu u kojoj su do tog trenutka bili potpuno inferiorni.

Ali Hajduk sasvim sigurno ne bi zabio tri gola da je obrana ostala nisko. Zato je Simićevo iskakanje za presijecanje lopte i guranje natrag u vatru trenutak koji ilustrira utakmicu. Ako od jedno 200-injak posjeda lopte i preko tisuću dodavanja, driblinga, uklizavanja i ostalih nogometnih radnji koje su momčadi napravile trebate izdvojiti jednu kojom je Hajduk je dokazao hrabrost, onda je to Simićev izlazak ispred Silve. Hajduk je time pokazao da je svjestan kako je do tog trenutka bio bolji suparnik i odlučio je riskirati.

U nastavku utakmice, od trenutka kada je Valdas Dambrauskas na poluvremenu podigao zadnju liniju i kada je tražio da igrači budu još agresivniji, Hajduk je potpuno preuzeo konce utakmice.

Možda i još važnije, pokazao je hrabrost.

“Od izlaska na zagrijavanje osjetila se posebna energija koja nas je nosila svih 90 minuta”, rekao je nakon utakmice Dario Melnjak u izjavi za Hajduk Digital TV. “Nismo posustali nakon primljenog pogotka. Zadovoljila nas je dobra igra, prekrasan ambijent i sretna lica na tribinama. Bio je gušt igrati, svi smo uživali. Moramo se dobro odmoriti i još bolje spremiti, ali i nastaviti ovako igrati.”

Susret s Vitórijom de Guimarães je još uvijek daleko od gotovog. Hajduk ima prednost od dva gola, ali to se brzo istopi; pogotovo ako znamo da je Vitória prošle sezone u 17 domaćih prvenstvenih utakmica zabila 34 gola, a u isto toliko gostujućih samo 16 golova. Ostalo je još 90 minuta igre u Portugalu i to će biti sasvim drugačiji uvjeti. Ali Hajduk je demonstrirao samopouzdanje koje se pretvorilo u zrelost. Hajduk je u drugom poluvremenu radio sve kako treba, osjetio je da dominira utakmicom i nije pao nakon što je primio gol iz vlastite pogreške. Nastavio je držati ritam, lomiti suparnika i tražiti golove.

I to je najveća pobjeda koju je Hajduk ostvario.

U zadnjih desetak godina rijetko smo gledali ovakav Hajduk u europskim utakmicama; Hajduk kojemu su jasne vlastite kvalitete i ima samopouzdanje koje mu omogućava da kontrolira utakmicu protiv dobrog suparnika. Možda utakmica protiv Brøndbyja ulazi u tu kategoriju i to je vjerojatno to.

Drugo poluvrijeme je bilo demonstracija upravo toga: samopouzdanja i hrabrosti. To ljudi često brkaju sa željom, angažmanom, voljnim momentom ili nekim oblikom motivacije. Svi žele. Rijetko tko je dogurao do te razine nogometa da u sebi nema urođenu želju za pobjedom i nadmetanjem. Ovo je pitanje povjerenja u sebe i elemente na koje se možeš osloniti kada sam nisi dovoljan; suigrače i taktičku pripremu.

Hajduk je osjetio da može i da ima temelje na koje se može osloniti. Kraj je još daleko i potrebno je obraniti prednost u Portugalu što neće biti nimalo jednostavno, ali ono Simićevo iskakanje ilustracija je Hajduka koji vjeruje i Hajduka koji zna da je dobar, spreman i da će pobijediti. A to je temelj stvaranja momčadi i pobjeda sama po sebi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.