Kada je Jens Bangsbo — bivši danski reprezentativac, sveučilišni profesor, asistent Carla Ancelottija u Juventusu i Milanu te aktualni član stručnog stožera Gian Piera Gasperinija u Atalanti — počeo proučavati nogomet u suradnji s Birgerom Peitersenom, došao je do zaključka da prosječna momčad u prosječnoj utakmici ima 100-tinjak posjeda lopte. U toliko momčadskih akcija igrači odrade između 750 i 900 nogometnih radnji s loptom. Od te količine dodavanja, driblinga i udaraca, samo 230-280 poteza možemo karakterizirati kao izravne napadačke radnje, dok se ostalih 60 posto kontakata s loptom svodi na dodavanja kojima se ne osvaja prostor, građenja lopte i čuvanje posjeda. Od tih 230-280 aktivnih napadačkih radnji, samo pet do osam na kraju bude zapravo opasno po suparnički gol. To je otprilike jedan posto.
Hajduk je protiv PAOK-a imao 105 situacija u kojima je imao kontrolu nad posjedom lopte. Velika većina od tih 105 akcija — a pogotovo od onih 97 sekvenci u kojima je PAOK gradio svoje napade, a Hajduk se branio — odrađena je solidno. Bilo je pogrešaka, bilo je ishitrenih reakcija, ali Hajduk je došao do onih pet do osam situacija koje su opasne po suparnički gol.
Problem je u tome što Hajduk nije zabio.
“Doživio sam dosta ovakvih utakmica u kojima lopta jednostavno neće ući u mrežu”, rekao je Ivan Lučić, komentirajući remi u prvoj utakmici kvalifikacija za Konferencijsku ligu. “Takav je danas bio dan.”
Hajduk je osjetio da može i da ima temelje na koje se može osloniti. To je prvi uvjet da ponovo dođe do relevantnosti u Europi
Dogode se utakmice u koja se kompleksnost cijele nogometne igre — sav uloženi trud u pripremu plana i njegovu egzekuciju — svede na ishod jednog jedinog udarca. Recimo, Niko Sigur je u 13. minuti sve napravio kako treba, povukao je iz sredine i došao do pozicije za udarac, ali nije imao sreće i njegov je pokušaj pogodio vratnicu. Da je završio u golu, sva ostala 104 posjeda bi dobila sasvim drugačiji izgled.
Odmaknemo li se od ishoda jednog udarca, Hajduk je odigrao dobru utakmicu. Ne savršenu. U prvom poluvremenu dogodio se cijeli jedan segment u kojem Hajduk nije mogao iznijeti loptu; PAOK je planski zatvorio Filipa Krovinovića između četvorice igrača, Vadis Odjidja-Ofoe bio je previsoko, a Sigur se nije mogao nametnuti i Hajduk je prilično patio kad je suparnik izlazio u pritisak na zadnju liniju. Isto tako, Hajduk ponovo nije dobio gotovo ništa od krila. Jan Mlakar se našao u dvije jako dobre situacije kad je napao dubinu, ali u postavljenom napadu Ivan Leko nema raspoloženu opciju preko koje može raširiti suparničku obranu i kontinuirano stvarati višak na krilu. Ako to suparnici znaju — a PAOK je znao — onda se lakše prilagođavaju na branjenje sredine terena.
Nije Hajduk ni puno riskirao. Kad god bi se Fahd Moufi podizao kako bi se priključio napadu, na njegovo mjesto se spuštao Sigur i ulazio u obrambenu trojku. To je dodatno praznilo sredinu i često je Krovinović ostavljen u znatnom brojčanom minusu protiv suparničke vezne linije, što je cijena koja je plaćena za efikasnu obranu od kontranapada.
No, usprkos svemu, Hajduk je bio bolji suparnik i Lekina je momčad pokazala da odrasta.
Vratimo li se u prošlost, u zadnjih desetak godina ovakav smo Hajduk u europskim utakmicama vidjeli protiv Brøndbyja i Vitórije de Guimarães. Hajduk je kontrolirao utakmicu, nije paničario, ograničio je suparnika na jedan pravi pokušaj i pokazao je samopouzdanje. Tu se ne radi o želji. Često se samopouzdanje brka s angažmanom, voljnim momentom ili nekim oblikom motivacije. Svi žele. Rijetko tko je dogurao do te razine nogometa da u sebi nema urođenu želju za pobjedom i nadmetanjem. Ovdje se sve svodi na pitanje povjerenja u sebe i elemente na koje se možeš osloniti kada sam nisi dovoljan — kvalitetu suigrača i taktičku pripremu.
Zbog toga Hajduk ima šanse u Solunu.
Daleko od toga da je favorit. PAOK je došao u Split po remi i kući se može vratiti zadovoljan, što je Răzvan Lucescu eksplicitno naglasio u izjavi koju je dao nakon utakmice. Na kraju krajeva, sav taj prazni posjed koji je PAOK imao i u kojem nije ni pokušavao tražiti progresivna dodavanja upućuje na to da je prioritet bio smanjiti rizik na minimum.
Ali Hajduk je osjetio da može i da ima temelje na koje se može osloniti. Marko Livaja nije odigrao ništa posebno, većinu utakmice bio je izvan ritma i nije suparnika stavljao u neizvjesnost, a Hajduk je svejedno stvorio nekoliko kvalitetnih šansi za postizanje gola. Nedostajao je Rokas Pukštas, a Hajduk je svejedno kontrolirao sredinu. Utakmicu su u zadnjoj liniji završili Dino Mikanović na desnom beku i Ismaël Diallo na stoperu, a Hajduk svejedno nije ušao u paničarenje. Momčad je naprosto izgledala stabilno.
To je prvi uvjet da Hajduk ponovo dođe do relevantnosti u Europi. Dan može biti bolji ili lošiji, lopta može završiti u mreži i ne mora, ali imperativ je da Hajduk bude stabilan i da zna na što se može osloniti u onih 99 posto akcija koje ne ugrožavaju izravno suparnički gol.
Hoće li to na što se Hajduk može osloniti biti dovoljno protiv PAOK-a? Možda hoće, možda neće. To ćemo vidjeti za tjedan dana. Međutim, Hajduk je proteklih godina prečesto ispadao jer nije dao ni blizu onoga što je mogao dati. Nije bio stabilan, nije imao samopouzdanja niti sigurnosti da zna na što se može osloniti. Navikao nas je sve na stvari koje su zapravo nedopustive i koje ubijaju povjerenje.
Pogledamo li utakmicu protiv PAOK-a i spojimo li je s prošlosezonskim utakmicama s Vitórijom i Villarrealom, onda vidimo da se taj trend mijenja i da stvari idu pozitivnom putanjom. Nekad će suparnik biti objektivno jači i ono što Hajduk ima jednostavno neće biti dovoljno za pobjedu, ali u ovoj i prošloj sezoni nazire se ozbiljnost i stabilnost koje nije uvijek bilo, a koja je čvrst temelj za optimizam. I za uzvrat u Solunu, ali ne nužno samo za njega. Jednako kao što jedna lopta koja se od vratnice odbije u gol ili van može biti važna za ishod utakmice, tako i jedna utakmica može biti važna za širu klupsku perspektivu. Ali ta jedna utakmica ne smije biti presudna i onaj jedan posto ne može odlučiti sudbinu kluba.
Toga Hajduk mora biti svjestan. Baš kao i svi njegovi navijači.
