Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

HNS, Hajduk i post-činjenice

Sramotno je da jedan klub radi posao Saveza pomažući malim sredinama

Oxford University Press svake godine proglašava riječ godine, pojam koji je obilježio masovnu komunikaciju u kalendarskoj godini. Nakon selfieja, elektronske cigarete (odnosno pojma za dim iz nje koji razlikuje pušenje elektronske od obične cigarete) i emotikona (odnosno točno određenog emotikona koji plače od smijeha) kreatori oksfordskog rječnika su zaključili kako je 2016. obilježila riječ „post-truth“. Po njihovoj definiciji pojam, koji bismo mogli prevesti kao „post-istinu“ ili „post-činjenicu“, označava okolnosti u kojima emocije te osobna uvjerenja i stavovi više utječu na oblikovanje javnog mnijenja od objektivnih činjenica.

Uredništvo je pojam „post-činjeničnog“ povezalo s izborima u SAD-u i Brexitom, naglašavajući asocijativnost pojma s politikom. Ne kažem da su u krivu, ali tek u svijetu sporta taj pojam dobiva pravi obujam.

Stvar koju napravi vaš klub (ili osobe povezane s njim) gledate drugačijim očima od iste stvari koju napravi klub koji je rival. Objektivnost je sasvim apstraktna kategorija – njoj možemo težiti, ali dozu subjektivnosti je jako teško izbjeći. Recimo, incident na utakmici s Češkom ili ozljeđivanje Brune Marića dobili su različite konotacije s obzirom na jačinu pozitivnih ili negativnih emocija koje ljudi imaju prema HNS-u. Jednako kao što različite reakcije izaziva ‘slučaj Lokomotiva‘ ili sudačka organizacija s obzirom na jačinu emocija koje imaju prema Hajduku. Erich Fromm je ljude definirao kao bića s „agresivnim nagonom u srcu kojeg razum teško može obuzdati“ i zbilja je teško izbjeći „post-činjeničnost“ u svojim reakcijama.

Ipak, zaista rijetko, „post-činjeničnosti“ nema. Ili je svima jasno što se dogodilo ili je fensi-šmensi naziv za subjektivnost evoluirao u čisto sljepilo i potpunu indoktriniranost.

Temeljni je cilj Hrvatskog nogometnog saveza, kako stoji u njegovu Statutu, „promicanje i unapređenje nogometnog sporta u Republici Hrvatskoj, te predstavljanje hrvatskog nogometa u inozemstvu.“ Na primjeru ukidanja mogućnosti natjecanja kluba u kategorijama podmlatka i na primjeru turnira u Kini jasno nam je da je jedini cilj ipak samo novac. Teško je drugačije objasniti da se djeci ne olakšava natjecanje, nego se zabranjuje sudjelovanje podmlatka klubu koji nema seniorsku momčad od koje se može ubrati koja pristojba ili to da se rasprodaje internacionalni ugled reprezentacije C ili D selekcijama i zadnjim mjestima po opskurnim turnirima.

Ništa od toga ne bi bio toliki problem kad bi zarađeni novci financirali infrastrukturalne projekte i kad bi bilo jasno što konkretno njima dobivamo. Bar je naš narod uvijek imao mantru „neka je krao, ako je i nama dao!“ i zbog toga bio sklon opraštanju. Dobiva li ovdje itko išta osim HNS-a, koji je uhvatio urede u elitnom zagrebačkom hotelu?

Talijanski Napoli je na ime naknade za razvoj Marka Roga iznos od 400.000 eura trebao uplatiti bivšem NK Varteksu. Budući da je (izgleda uskoro pokojni) klub u stečaju te nije član Saveza niti se natječe, nema pravo na naknadu – stoga novac pripada HNS-u. Formalno-pravno, zaista ništa nije sporno. Novac ide HNS-u i njegov je s punom slobodom da njime upravlja. Ako u HNS-u tako žele, mogu ga oročiti na banci, plaćati avio karte, printati dresove s mitskom devetkom ili se gostiti običnim ručkovima iz hotelskog restorana.

Ipak, zar ne bi bilo mnogo pametnije ta tri milijuna kuna uložiti u infrastrukturu u Varaždinu?

Naravno da bi, i to ne samo po pitanju PR učinka, nego i ispunjenja proklamiranog cilja iz Statuta, a i dugoročne perspektive. Žalopojke vodstva Saveza o lošoj infrastrukturi o kojoj država treba voditi računa postaju smiješne ako znamo da su ta tri milijuna kuna sasvim dovoljna za izgradnju pomoćnog terena na kojem će stasati neki novi Marko Rog, kojem će poboljšani uvjeti pomoći u razvoju i čiji će budući transfer izravno i neizravno pomoći hrvatskom nogometu. I samom HNS-u kroz razne premije koje će dobivati kroz igru i rezultate tog novog Marka Roga u reprezentativnom dresu.

Uostalom, čak i bez toga, promicanje i unaprjeđenje nogometnog sporta jedini je razlog zbog kojeg imamo HNS, koji nam još ni na koji način nije pokazao kako će iskoristiti novac iz Kine i iz Napulja za unaprjeđenje nogometa u Hrvatskoj. Tko ne zna, nije mu sramota pitati jer primjera ima.

Evo, samo nekih 400 kilometara autocestom od elitnog hotela jedan je klub, koji je dioničko društvo, odlučio odraditi tuđi dio posla i unaprijediti hrvatski nogomet.

Naime, Hajduk je pokrenuo inicijativu unaprjeđivanja sportske infrastrukture u manjim sredinama.

Prvo je raspisan javni natječaj za suradnike koji će voditi projekt. Na natječaju je pobijedio Centar za razvoj javnog i neprofitnog sektora u sklopu kojeg djeluje i agencija za savjetovanje TIM4PIN . Ideja je pokrenuti suradnju s ciljem pružanja pune podrške u vidu osposobljavanja za pripremu projektnih prijedloga na temu razvoja sportske infrastrukture za prijavljivanje na natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.–2020., Programa s fondom u kojem ima blizu 330 milijuna eura.

Jednostavnije rečeno ─ Hajduk će, zajedno s TIM4PIN-om, raditi na povlačenju bespovratnih sredstava iz programa Europske unije. kojima će se pokretati infrastrukturni projekti u manjim sredinama.

Zapravo, da budemo precizni, Hajduk neće raditi na povlačenju sredstava jer je Hajduk dioničko društvo i kao takvo ne može sudjelovati u projektima EU kao korisnik. Za razliku od HNS-a, koji je neprofitna udruga i može. Stoga, Hajduk je angažirao TIM4PIN da osigura stručnu podršku korisnicima programa koji mogu biti tijela lokalne samouprave, javne ustanove i razne neprofitne udruge građana, uključujući i nogometne klubove, u mjestima s manje od 5.000 stanovnika.

Dakle, u sklopu Mjere 7 Programa ruralnog razvoja RH za koji je nadležno Ministarstvo poljoprivrede postoji segment 7.4.1. koji se odnosi na „Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu.“ Sva mudrost te mjere  je da Europska unija nudi iznose u rasponu od 15.000 do 1.250.000 eura za infrastrukturalne i programske projekte.

Novac koji je savez dobio za razvoj manjih nogometnih sredina uložen je u maksimirski semafor i nove prostorije Saveza u elitnom hotelu u centru Zagreba

Vrijedi navesti da projekti moraju biti neprofitni, tako da ne možete napraviti bazen za koji ćete naplaćivati ulaznice ili stadion za profesionalnu momčad. Ali zato možete napraviti sasvim dobar teren sa svom potrebnom pratećom infrastrukturom za trening djece ili amaterskih momčadi, na korištenje lokalnoj zajednici. I to potpuno besplatno, na račun Europske unije i sredstava koja su ponuđena. Samo treba imati znanja i inicijative iskoristiti ono što je dostupno.

HNK Hajduk š.d.d. je u ovoj priči samo inicijator. Zbog svog pravnog statusa ne može sudjelovati u projektu kao korisnik, ali može organizirati ovu tribinu na kojoj će okupiti zainteresirane strane i predstaviti im ideju. Može, zajedno s agencijom TIM4PIN koja ustupa svoje znanje, organizirati dvodnevnu radionicu u kojoj će zainteresiranima dati svu moguću podršku i praktički napisati im projekte. Može, a nadam se da i hoće, imati dugoročnu korist od napretka dalmatinskog nogometa, od svih onih terena na kojima će stasati neka nova djeca, možda budući reprezentativci.

Reprezentativci od kojih će HNS zaraditi na račun plasmana na velika natjecanja i za koje će možda opet zadržati naknadu za razvoj. Doduše, naknadu koja mu formalno-pravno pripada, ali koju ničim nije zaslužio. Jer isto tako mu formalno-pravno dužnost nalaže unaprjeđenje nogometnog sporta u Hrvatskoj, a to radi jako loše.

Novac koji je savez kroz program HatTrick dobio za razvoj manjih nogometnih sredina pametno je uložen za obnovu semafora na maksimirskom stadionu i uređenje novih prostorija Saveza u elitnom hotelu u centru Zagreba, što je baš ono što manjim nogometnim sredinama najviše treba, zar ne?

Na zadnjoj redovnoj skupštini HNS-a Zdravko Mamić je izjavio kako je sramotno da država daje samo 250.000 eura i kako trebaju pomoć u ulaganjima u nogometnu infrastrukturu. Tužno je to što je HNS-u i domaćem nogometu, kroz različite mjere, dostupno pa i tisuću puta više od tih 250 tisuća eura. Potpuno nepovratno i jako jednostavno. Jedino je sramotno što se to ne koristi, zbog nesposobnosti ili nebrige. Treba samo naći partnere koji imaju znanje i korisnike koji imaju volju te realizirati kapitalne projekte. Doduše, trebalo bi imati i ideju. A za ideju je bitno da nekome bude stalo do posla koji mu je povjeren, da mu bude važan i neki drugi aspekt osim vlastite koristi.

Hajduk ovim projektom nema nikakvu izravnu financijsku korist.

Jasno, moguće je da će proširiti bazu talenata, ali jednako je moguće da ti talenti odu u neke druge klubove. Uostalom, zašto i ne bi, svatko ima pravo sebi krojiti budućnost i nitko, ali ama baš nitko, nema pravo zamjerati Teu Kardumu ili Nikoli Moru što su odlučili igrati za Dinamo. Doduše, teško je u nogometu isključiti „post-činjenice“ zbog nagona kojeg razum teško obuzdava, ali to je u umjerenim slučajevima začin igre.

Samo, činjenica da jedan privatni klub, pa makar i pod vlasništvom naroda, odrađuje posao HNS-a i više radi za razvoj nogometa u državi od nadležnog tijela malo je tužna. Ne zbog kluba nego zbog nesposobnosti i nebrige HNS-a. A to je puno veća sramota za Savez od svih optužbi za korupciju ili kriminal.

I kojim god očima gledali, ne radi se ovdje o „post-činjenicama“. Negirati dokaze da je Hajduku više stalo do razvoja nogometa nego HNS-u bilo bi ono što je Trumpova viša savjetnica Kellyanne Conway nazvala „alternative facts“. Taj pojam ─ s potencijalom da ga Oxford University Press proglasi za riječ godine ─ najlakše bismo mogli prevesti kao obične prljave laži.