Dobro, skoro istu mogućnost, jer uvijek postoje suci iz klana Kulušić.

Problem je što svaka čarolija traje kratko, tako i ova u kojoj u male nogometne sredine dolazi duh neke posebne nogometne romantike. Poslije tih 90 minuta granice se ponovo dižu, neovisno o rezultatu. Ponovo se klubovi podijele na velike i male, profesionalci krenu za svojim izazovima, a amateri za svojim problemima. Opet postanu nespojivi svjetovi, dva pravca koja se možda susreću tamo negdje u nedefiniranoj beskonačnosti.

Kad prođe tih čarobnih 90 minutra, jedine dvije stvari koje ih spajaju su da i jedni i drugi – svatko na svoj način – igraju nogomet i to da funkcioniraju pod kapom Hrvatskog nogometnog saveza. Svatko na svoj način.

“Hrvatski nogometni savez jedini je nacionalni je sportski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom sportu, skrbi se o nacionalnim nogometnim ekipama te ga predstavlja u međunarodnim odnosima.” Tako glasi članak 1 Statuta HNS-a, prva i temeljna odredba samog razloga postojanja Saveza koja u istoj mjeri spaja Dinamo i Slogu iz Mravinaca; Hajduk i Vrapče; Rijeku i Križevce; Damiana Kądziora i Miju Juričića. HNS, barem u teoriji, o svima njima jednako skrbi. I ako će pratiti ono što je napisano u Statutu, HNS će puno više vremena potrošiti na Slogu, Vrapče i Križevce jer takvih klubova je naprosto neusporedivo više. Uostalom, to jasno piše na stranicama Saveza.

“Grassroots nogomet — nogomet na najširoj osnovi predstavlja 99 posto nogometnog sporta. Sam pojam grassroots znači korijeni trave, pa samim tim ukazuje na to da je u pitanju onaj dio nogometnog sporta koji predstavlja korijen tj. temelj vrhunskom i profesionalnom nogometu“.

HNS treba postojati zbog onih 99 posto ljudi koji se bave nogometom i iz kojih kreće baza koja je temelj vrhunskom nogometu i reprezentaciji

Međutim, u praksi je često tih jedan posto profesionalnih klubova puno veće od ovih 99 posto koji su korijen svemu.

Savršena ilustracija toga je inzistiranje na građenju velebnog nacionalnog stadiona. Davor Šuker je zapeo za hrvatski Wembley, a političke strukture su požurile iskoristiti srebrenu medalju u promotivne svrhe i ponuditi što više lokacija da se taj stadion napravi. Tako je perverzna ideja gradnje skupog stadiona koji hrani komplekse manje vrijednosti vrhuške stavljena iznad potrebe ulaganja u grassroots temelje koji će obnoviti sam vrh.

I taj stadion i sva šuplja priča oko njega su znak da po tko zna koji put ganjamo megalomaniju umjesto da razvijamo suštinu, da je u hrvatskom nogometu uvijek važniji onaj jedan posto nauštrb ostalih 99.

Međutim, još bolji simbol koncentracije Saveza na tih jedan posto jest činjenica da je HNS preko vodećih ljudi prilično jasno iskomunicirao kako se zalaže za implementaciju takozvane Opatijske inicijative. Jednostavno, odlučili su kako je ispravno forsirati model financiranja profesionalnih klubova u tek pet sportova koji se zasniva na fondu koji će se puniti većim porezima, uzimanjem dijela boravišne pristojbe i ostalim nametima. Nastavak je to prakse u kojoj se pogoduje bogatima i centralizira talent i novac nauštrb malih proizvodnih sredina, a izravna posljedica takvog razmišljanja je sudac Dario Kulušić koji naprosto ne vidi da Kądzior gura Juričića. Za HNS su mali klubovi nevidljivi.

S druge strane, ipak se događaju pozitivni prijedlozio jer netko radi posao koji je HNS trebao davno obaviti.

Usprkos šetnjama po ložama s osuđenim ili samo optuženim kriminalcima, Janica Kostelić je i dalje jedna od najvećih svjetskih sportskih priča te sigurno nije zaboravila svoje treninge na Mljetu i sva spavanja po šatorima europskih skijališta dok je još bila nepoznata djevojčica iz skijaški potpuno egzotične zemlje. Stoga Janica iz vlastitog iskustva jako dobro zna da se profesionalci mogu sami snaći, a da pomoć treba onima koji su na grassroots razini razvoja. I upravo u tom smjeru ide set mjera koji je nedavno predložio Središnji državni ured za šport, zamišljenih tako da pomognu malim klubovima, nasuprot Opatijskoj inicijativi koja u svom fokusu ima velike.

Ključ razvoja hrvatskog sporta nije u velikom novcu, vrhunskim tehnologijama ni najnovijoj infrastrukturi, ključ je isključivo u ljudskim resursima. Temelj svakog hrvatskog sportskog uspjeha su entuzijasti, treneri koji su radili u skromnim uvjetima i na rubu ludila, ali su svojim trudom i znanjem odgojili šampione. Ili još važnije, odgojili su stotine i tisuće druge djece koji nisu postali šampioni niti profesionalci, ali su imali iskustvo sporta koje je pomoglo u građenju sebe u zdraviju osobu i na fizičkom i na psihičkom planu. Upravo to je ključno, poboljšati uvjete takvim ljudima koji djeluju na osnovnoj razini grassroots nogometa.

Janičin ured je u tom kontekstu poslao prijedlog promjena Zakona o doprinosima, po kojim bi se klubovima omogućile isplate honorara u iznosu do 4.000 kuna bez obaveze plaćanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. I to je nevjerojatno važno.

U velikim su klubovima takvi izdatci ionako sporedni. Međutim, malim klubovima i trenerima koji ionako dobivaju sitniš je ovih 30-ak posto više novca ogromni korak prema bolje plaćenim, a samim time i motiviranijim trenerima koji bi posljedično i više ulagali u vlastiti razvoj, što za posljedicu može imati jedino dobrobit tisuća djece koje oni treniraju. A samim time, zbog toga što je dokazana korelacija između bavljenja sportom i zdravlja, manji udar na HZZO, tako da bi se ulaganje kroz ukidanje doprinosa na zdravstveno višestruko isplatilo.

Isto tako, dolazimo do toga da je ključ razvoja hrvatskog sporta u masovnosti i privlačenju što većeg broja djece u klubove koji će postati temelj za vrhunski sport, ali i odraslih ljudi u amaterski sport, što opet za posljedicu ima zdraviji način života koji uvjetuje redovna fizička aktivnost.

Ideja koju ima Središnji državni ured za šport je izmjenama Zakona o porezu na dohodak uvećati osobni odbitak za iznos stvarnih troškova rekreativnog bavljenja sportom poreznog obveznika i njegovih uzdržavanih članova do 2.400 kuna godišnje. Jednostavno, u životima običnih ljudi koji preživljavaju “od prvog do prvog” teško je naći sredstva za dodatne aktivnosti kao što su članarine u klubovima i nova oprema. Kroz ovu odredbu kada taj novac na kraju možete odbiti od poreza, ljude se motivira da se krenu baviti sportom i, možda još važnije, uvjetuje se čisto poslovanje s klubom u kojem neće biti plaćanja ispod stola bez potvrda i računa.

A ako imamo masovnost i kadar na koji se može osloniti, onda dolazi sve ostalo. Tu dolazi ideja o financiranju sporta koja bi se realizirala izmjenom Zakona o porezu na dobit. Suština je u tome da se potakne privatne ekonomske subjekte da financiraju sportske klubove i pojedince tako što bi se podigao iznos porezno priznatih donacija sa sramotnih dva posto na 10 posto ostvarenih prihoda koje je moguće kasnije odbiti od poreza na dobit.

Za razliku od dodatnog poreznog opterećenja i još obaveznih davanja na kojima se zasniva Opatijska inicijativa, Janičin ured ide sasvim drugom metodom. Prijedlog ide u smjeru rasterećivanja poreznih obaveza i poticanju ekonomskih subjekata da dragovoljno ulažu u sport i svoju lokalnu zajednicu. Ovakav vid financiranja je posljedično dobar i za velike klubove koji imaju velike sponzore s kojima će moći sklopiti bolje ugovore jer takvi sponzori će imati veći iznos odbitka u porezu na dobit, jednako kao što je univerzalno dobra i za male i za velike odredba po kojoj bi se smanjio PDV na vrijednost ulaznica sa sadašnjih 25 posto na pet posto, kao što vrijedi u kulturi.

I naravno, daleko je to od rješenja za sve probleme u hrvatskom nogometu. Ostaje pitanje užasne infrastrukture, korupcije na svim razinama i nikakve transparentnosti. Ostaju pitanja koja trebaju rješavati strukture države koje su zadužene za to.

Međutim, ovakvi su prijedlozi početak i to napokon u pravom smjeru jer pokazuju HNS-u kako Savez mora postojati zbog Sloge iz Mravinaca, Vrapča, Križevaca ili Primorca iz Biograda. HNS treba postojati zbog klinaca u omladinskim pogonima i trenera koji ih odgajaju. HNS treba postojati zbog amaterskog nogometa. HNS treba postojati zbog onih 99 posto ljudi koji se bave nogometom i iz kojih kreće baza koja je temelj vrhunskom nogometu i reprezentaciji. HNS treba ulagati svoje napore u grasroots razinu, a Dinamo, Hajduk, Rijeka i Lokomotiva će se već nekako snaći, oni su ionako profesionalci i klubovi koji posluju s velikim ciframa na širokom tržištu. Ako to nisu u stanju, onda to nije problem Saveza, uvijek se mogu spustiti na amatersku razinu gdje su danas Zadar ili Marsonia, klubovi koji su proizveli stupove reprezentacije koja je osvojila srebro u Rusiji.

I upravo tu je suština priče. Ono što svi moramo osvijestiti jest činjenica da vrhunski sport nastaje na temeljima jake amaterske baze. Za razliku od megalomanskih projekata koji forsiraju ulaganje u sami vrh, trebamo se vratiti temelju jer velike stvari nastaju kao zbroj hrpe sitnih detalja.