Dinamo je prije ove sezone samo dvaput ispao nakon što je na domaćem terenu u prvoj utakmici ostvario dva gola prednosti. Najprije je bio koban Auxerre, koji ga je 1994. golom u 89. minuti izbacio nakon 3:1 u Maksimiru, a dvije godine kasnije je Dinamo nakon istog rezultata ispao u Moskvi od Spartaka, ali taj put na račun gola u gostima. U ostalih 20 slučajeva Dinamo je na gostovanjima uspješno branio prednost i prolazio dalje.
Sergeju Jakiroviću se ove sezone dvaput dogodilo da je prokockao dva gola prednosti iz prve utakmice. Prvo je ispao od Sparte u Pragu nakon 3:1 u Maksimiru, a sada je tome priključio i ispadanje od PAOK-a.
Dinamo je u Solun nije ponio samo dva gola prednosti iz Maksimira. Možda je još važniji faktor bio generalni dojam da je Dinamo bolja momčad te da je Bruno Petković najdominantniji pojedinac na travnjaku. Jakirović je ponovio recept iz dvomeča protiv Betisa i zatvorio je sredinu terena, kontrolirao je prostor između linija i čekao pogreške koje će PAOK ponuditi. Petković je dočekao katastrofalnu povratnu loptu koju je poslao Jonny Otto, a to je još učvrstilo poziciju u kojoj se Dinamo nalazio. Mogao je izaći kroz dugu loptu na Petkovića koji je spuštao na Martina Baturinu, a PAOK je cijelu utakmicu bio bez udarca prema vratima. Jedina intervencija koju je Ivan Nevistić morao napraviti bila je na samom kraju utakmice, kad je reagirao na promašeni ubačaj i to je značilo da 2:0 nije posljedica sreće nego realni odnos snaga.
Uzvrat je ponudio novu realnost. Za početak, PAOK je pokazao da nije baš tako bezopasan suparnik. Momčad Răzvana Lucescua krenula je agresivno i razbila iluziju da je Dinamo toliko jači koliko je sugerirao zagrebački dvoboj. Već u prvih 20-ak minuta, dok je još stajalo 0:0, bilo je jasno da se Dinamo ne može nositi sa suparnikom koji ga konstantno napada i jedina je šansa bila nada da neka lopta na Petkovića može promijeniti momentum utakmice i ohladiti domaćina.
Dinamo je bio ukočen kao zec kojeg zaslijepe farovi automobila i onda ovisi o tome hoće li ga vozač pregaziti ili neće jer on se ne može pomaknuti
Međutim, PAOK je zabio prvi gol, pa drugi i već u 43. minuti je vodio 3:0 s osjećajem da je Dinamo još i dobro prošao, jer je svaki centaršut upućen u kazneni prostor izazivao paniku. Konstantinos Koulierakis već je u 15. minuti imao opasan udarac nakon prekida, pa je malo kasnije glavom pokušao Stefan Schwab, a nekoliko pokušaja je imao Andrija Živković svojim ulascima s desnog krila na lijevu nogu.
“Prvo poluvrijeme smo podbacili u svim segmentima”, rekao je Jakirović nakon utakmice u pokušaju da sažme dojmove. “Bili smo mlaki i loši u duel igri. Nismo uspostavili posjed ni završavali akcije udarcem. Očajni smo bili u prekidima, doslovno smo ih tako vratili u život. Nije bilo odgovora na njihovu agresiju, bili smo mlaki. Govorio sam da moramo ponoviti utakmicu iz Maksimira, pa i jače, s obzirom na atmosferu. Možda je i to utjecalo jer nismo bili odvažni s loptom u posjedu, ali svejedno smo prejeftino primali golove, pogotovo prvi i treći.”
U suštini, Jakirović je prebacio odgovornost na igrače i to već postaje standard. Nakon svih šokantnih poraza Jakirović u prvi plan stavlja pristup i individualne pogreške.
To je možda moglo držati vodu u Pragu jer se radilo o trećoj utakmici koju je vodio, pa možda čak i na Kosovu kada je izgubio od Ballkanija. Međutim, Jakirović je u Dinamu već sedam mjeseci. Ako mu pripisujemo zasluge za prolazak Betisa ili za prvu utakmicu protiv PAOK-a, onda bi bilo logično da preuzme barem dio odgovornosti za neuspjeh.
Jer ovo u Solunu je bio neuspjeh. Dinamo ne samo da je izgubio prednost i ispao iz Konferencijske lige, Dinamo se u prvom poluvremenu nije pojavio na travnjaku. Svako dodavanje u kazneni udarac izazivalo je paniku, Josip Mišić i Petar Sučić nisu mogli kontrolirati prostor ispred obrane, a krila su bila izgubljena u pokušaju da pomognu obrani i to je značilo da PAOK-ovi igrači mogu kontrolirati Petkovića koji je bio sam; lagano su mu oduzimali loptu, iako je on dobio svoj dio duela. Zapravo, Dinamo je dobio više duela od PAOK-a i imao je više driblinga, ali individualni pokušaji nisu bitni jer se Dinamo potpuno raspao kao momčad.
Što je Jakirović moga napraviti? Možda je u prvom poluvremenu mogao reagirati izmjenom ili prelaskom na zadnju liniju s trojicom stopera tako da zatvori propuh u kaznenom prostoru kod centaršuta. Mogao je Stefan Ristovski biti treći stoper, Dario Špikić se spustiti na bočnu poziciju, dok se Arbër Hoxha mogao priključiti Petkoviću u napadu u nekom obliku formacije 3-5-2 kako bi se zaustavilo krvarenje. Možda nije morao ni to, jer je Dinamo u drugom poluvremenu u istom sastavu i u istoj formaciji imao solidnih 15-ak minuta u kojima je Špikić imao šansu vratiti Dinamu prednost.
Jednom kad utakmica započne, trener može napraviti samo ograničeni broj stvari. Ne može ući umjesto Špikića i zabiti čistu šansu niti može očistiti loptu umjesto Maximea Bernauera ili pokriti igrača umjesto Maura Perkovića. Ali može imati drugačiju pripremu i rezervni plan na koji se može nasloniti ako stvari krenu po zlu. Zapravo, mora imati rezervni plan.
Dinamo ga nije imao.
Svi su točno znali kakav će sastav Jakirović izvesti. Znali su kakav će biti pristup jer Dinamo je protiv PAOK-a u Zagrebu u prvom poluvremenu 39 posto vremena imao loptu u posjedu, a protiv Betisa 41 posto. I to je super kad daje rezultate, ali već u prvih 10 minuta utakmice vidjelo se da Dinamo visi i jedina je šansa bila čekati hoće li se uspjeti obraniti prije nego što e PAOK ispuše i bude prisiljen spustiti ritam. Dinamo je bio ukočen kao zec kojeg zaslijepe farovi automobila i onda ovisi o tome hoće li ga vozač pregaziti ili neće jer on se ne može pomaknuti. Dinamo je samo čekao hoće li ga PAOK pregaziti bez da je itko napravio ikakav potez.
Jakirović je oprao ruke i razloge neuspjeha prebacio na igrače koji su bili mlaki, loši u duelu i koji su radili nerazumljive pogreške. Igrači su se sakrili — pred kamere su izašli Baturina i Hoxha, dok je kapetan Petković ostao u svlačionici, baš kao i Ristovski, Mišić i Kévin Théophile-Catherine. Lako je pričati o pobjedničkom mentalitetu kad se upisuju pobjede u sudačkim nadoknadama ili o ratničkom karakteru kad se pobjeđuje u Europi. Ali karakter se pokazuje onda kad je teško, a tu je trener još jednom ponovio da ne shvaća pristup, dok su senatori i frajeri pred kamere poslali jednog od najmlađih i stranca koji je dva mjeseca u klubu. Mentalitet se pokazuje kada treba preuzeti odgovornost.
Dinamo ima igračku kvalitetu. Analitičke kuće i kladionice stavljaju ga za prvog favorita domaćeg prvenstva i postoji dobar razloga za to. Ali isto tako postoji dobar razlog i za to da Dinamo već drugi put ove sezone u gostima prosipa dva gola prednosti iz prve utakmice.
Nije stvar u tome da je Dinamo ispao. Neuspjeh je u načinu kako je ispao i kako se nije mogao oduprijeti momčadi od koje je prošli tjedan bio bolji, nego je čekao da ga pregazi. Neuspjeh je u panici kod svakog centaršuta, nepostojanju rezervnog plana i bježanja od odgovornosti. Neuspjeh je u tome da se drugi put ove sezone raspao kod jeftinije i lošije momčadi od sebe nakon dva gola prednosti iz prve utakmice. A pogotovo je neuspjeh to što se ne nazire rješenje.
