Još 2009. Roma je sa 175 milijuna eura godišnje bila deveti najbogatiji klub po prihodima u Europi na Deloitteovoj financijskoj ljestvici. Međutim, to su bila nešto drugačija vremena jer tada je u 15 najbogatijih klubova bilo pet engleskih, četiri talijanska, tri njemačka, dva španjolska i jedan francuski kluba. Za usporedbu, među 15 najbogatijih klubova na Deloitteovoj financijskoj ljestvici za sezonu 2016/17. sedam je engleskih klubova, po tri španjolska i njemačka, te jedan talijanski i francuski. Roma, koja je 2009. bila deveta sa 175 milijuna eura godišnjeg prihoda, pala je prošle godine na 24. mjesto, a njen prihod je ostao na istoj razini kao i u 2009.

Pallotta se ponašao kao da vodi klub na kompjuterskoj igrici. Roma je postala parkiralište za Football Manager wunderkinde

Na naplatu je došlo to što je Serie A izgubila svoju atraktivnost i nije generirala novac od TV prava kao što su to radili Englezi, a Roma nije imala poslovni model kojim bi iskoristila marketinški potencijal. Klub je svojim načinom rada bio zapeo u 1990-ima i ligi koja nije medijski atraktivna, te je prvi Pallottin zadatak kojeg je morao napraviti bio približiti Romu vremenu navijača koji žive na Facebooku i Instagramu.

Za to mu je trebalo vremena. Za osnivanje televizije, za podizanje marketinških odjela i timova koji se bave društvenim mrežama, za poslovno planiranje, za promjenu organizacije, za sve što je radio. Ukratko, izgradnja potpuno novog imidža je trajala i nije došla preko noći, ali se konačno isplatila.

U izvještaju Deloitte Football Money League za prošlu sezonu AS Roma je svoje prihode podigla na 250 milijuna eura godišnje i time se plasirala na 15. mjesto na financijskoj ljestvici. U strukturi od tih prihoda je ono što Roma zaradi na sam dan utakmice kroz ulaznice i stvari koje prodaje na stadionu ostalo na gotovo identičnoj razini. To znači da Roma nije privukla nove navijače na stadion; dolaze joj stari, koji troše koliko su trošili i prije desetak godina. Rast financija je ostavaren kroz povećanje komercijalnog dijela priče, gdje je klub skočio za čak 45 posto, te kroz povećani novac od TV prava.

Međutim, koliko god je povećanje komercijalni i marketinških prihoda Pallottina zasluga, 50-ak milijuna eura viška od TV prava i povratak na mapu najbogatijih klubova izravno mu je zaradio Eusebio Di Francesco.

Serie A nije povećala svoj marketinški potencijal. Dapače, Juventus je po prvi put ispao iz Top 10 najbogatijih klubova jer su ga pretekli engleski klubovi koji dobivaju osjetno više televizijskog novca. Ono gdje je Roma zaradila tu razliku u odnosu na sezonu prije toga i 24. mjesto je Liga prvaka — ondje je Di Francesco sjajnom taktičkom partijom razbio Barcelonu i plasirao se u polufinale, prvo polufinale europskog natjecanja koje je Roma igrala u zadnje 34 godine.

U tom kontekstu je nevjerojatno da je taj isti Palotta potpisao otkaz Di Francescu nakon što je izgubio od Porta u produžecima osmine finala Lige prvaka.

Prije nego što je Roma izgubila od Porta golom Alexa Tellesa iz penala duboko u produžecima, za vikend je stradala u gradskom derbiju s Lazijom. Prije ta dva vezana poraza Di Francesco je zadnji put izgubio protiv Juventusa 22. prosinca i u zadnjih osam kola Serie A je upisao šest pobjeda i dva remija. Nakon teškog starta u sezonu — za što je zaslužan i sam klub koji mu je prodao kralježnicu ekipe kroz Alissona Beckera, Radju Nainggolana i Kevina Strootmana — Di Francesco je stabilizirao ekipu, peti je na ljestvici i treće mjesto mu bježi tek četiri boda.

Međutim, Pallottina očekivanja nisu bila ispunjena. Di Francesco je potjeran iz kluba, iako je prošle sezone osvojio treće mjesto u Serie A i uveo Romu u polufinale Lige prvaka. Zapravo, možda je potjeran baš zbog toga, jer je Pallotta negdje putem iz samo njemu znanih razloga pomislio da je to standard ispod kojeg Roma ne može. Da 15. najbogatiji klub može prodavati oslonce ekipe i svejedno računati na to da će biti među četiri najbolja.

Nakon što je krenuo u sređivanje poslovnog dijela funkcioniranja kluba, jedan od prvih Pallottinih sportskih poteza nakon preuzimanja Rome bilo je osnivanje potpuno novog analitičkog odjela u kojem je naglasak bio stavljen na strojnu obradu podataka. Slično kao neke NBA franšize, Roma je dobila tim matematičara koji su se bavili razvijanjem softvera i imali za zadatak pronaći pojačanja po određenim karakteristikama, ili su kvantificiralii igru suparničkih momčadi kako bi se što lakše pronašle mane. Za taj posao je Pallotta doveo niz iskusnih stručnjaka iz različitih franšiza NBA lige i platio ih ogromnu količinu novca.

Ono gdje se preračunao bila je činjenica da oni nisu znali baš puno o nogometu.

Zato je Pallotta iz Seville doveo Monchija da ovaj pokuša replicirati svoju magiju. Međutim, kako ni Pallotta poput svojih američkih matematičara ne zna puno o nogometu, uvjetovao je dovođenje igrača koji imaju marketinški potencijal i ponašao se kao da vodi klub na kompjuterskoj igrici. Roma je postala parkiralište za Football Manager wunderkinde i Pallotta je računao da će to biti atraktivno i da će tako privući ljude. Bilo je starih zvijezda kao što je Javier Pastore, novih kao što je Justin Kluivert, neostvarenih kao što je Ante Ćorić, a tu i tamo su u priču upadali igrači poput Nicole Zaniola ili Stevena N’Zonzija koje je Monchi stvarno želio.

Posljedica Pallottina imperativa da Roma igra atraktivan nogomet koji će donositi lovu kroz pozornost kakvu će privlačiti takav napadački stil igre je neplansko dovlačenje mladih ofenzivnih igrača, čime se stvara lažni dojam velike perspektive i nogometne moći koju. To što momčad nema strukturu i što trener treba vremena da posloži sve kockice, to Pallottu ne zanima. On želi da Roma dođe u top 10 klubova na svijetu i da može konstantno pobjeđivati jake klubove, a kolateralna žrtva je ispao Di Francesco koji je radio odličan posao. Istim putem će i Monchi jer Pallotta nije zadovoljan time što talenti koje je doveo ne privlače milijunske ponude.

Kaže se da Rim nije izgrađen u jednom danu, a upravo je to ono što vlasnika Pallottu jedino zanima — izgraditi Romu kao klupsku silu u ekspresnom roku.

Navijači su s razlogom bijesni na Pallottu, jer strpljenje koje je ukazao sebi da izgradi poslovni model i reorganizira klub nije pokazao i treneru i nije prihvatio činjenicu za izgradnju rezultata treba vremena. Di Francesco je prošle sezone napravio odličan posao i zaradio klubu 50-ak milijuna eura, a ove ga je sezone Pallotta izbacio iz kluba još jednom pokazujući kako o nogometu baš nema pojma. I onda sve drugo što dobro radi naprosto pada u vodu i Romi donosi novu kulturološku promjenu, onu s kojom klub ne može naprijed na iduću razinu.